prema definiciji iz wikipedije oksimoron je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi) nastala spajanjem dvije grčke riči oxys = oštar + moros = tup. za ove morone znamo da su tupi iako neki tu rič upotrebljavaju a da joj niti ne znaju značenje. znači da je moron neko ko ne peška puno, jel tako? je! onda bi oksi bija neko ko peška, šta pak znači puka suprotnost. oksimoron bi u tom slučaju bilo nešto što je te dvije suprotnosti spojilo ili bolje rečeno pomirilo.
e sad, ako ćemo to pretočit u društvene odnose onda bi mogli reč da ima pametnih i glupih ljudi što spajanjem ta dva antonima tvori oksimoron koji se u društvenim relacijana naziva još i emotivna inteligencija jer, kao što oksimoron spaja nespojivo tako i inteligencija spaja neodrživo. ako ćemo uči u genezu ta dva antonima onda se lako dolazi do zaključka da je pamet nešto što se da naučiti, a glupost nešto što je urođeno, što opet pak znači da niti su svi oni što su završili visoke škole pametni kao ni to da se u nekoj gluposti ne može isčitati puno pameti, na kraju krajeva mnoga dostignuća civilizacije su se u trenutku stvaranja drugima činila glupima, a ti koji su o tome odlučivali su bili puno pametni, ljudi iz struke. iz svega proizlazi zaključak da bez inteligencije kao oksimorona to dvoje nema ni sinergije u društvenim relacijama jer će svi oni šta misle da su puno pametni bez svog oksimorona ispast glupi dok će oni glupi bez svog oksimorona ispast pametni i tu nastaje praiskon svih društvenih odnosa.
s druge pak strane će oni koji su svjesni svog oksimorona biti društveno prihvaćeni što za sobom vuče posljedicu raznih benefita ilitiga pogodnosti. npr. oni šta misle kako su pametni bez svog oksimorona često upadaju u raznorazne društvene nepogodnosti jer se slijepo drže naučenog pod parolom da je netko propisao društvene odnose zanemarujući pritom činjenicu da su ih propisali isti oni, ljudi iz struke, koji ne vladaju svojim oksimoronom zbog čega dolazi do mnogih negodovanja i kontradiktornosti mnogih propisanih akata kao npr. deložacija nekog iz njegovog životnog prostora iako je on kao takav po propisima neotuđiv itd, itd.
što nam to kazuje? kazuje nam da bez emocionalne inteligencije kao oksimorona zbilje nema ni slobode za kojom mnogi tragaju a nikada je ne susretnu, zašto? jer se slijepo drže naučenih pravila, a samo jedan mali iskorak u glupost može stubokom promijeniti cijelo poimanje slobode, što pak znači da za slobodu i sreću nije samo presudna pamet već i glupost. e, ali, tko je taj, dovoljno hrabar da svoju glupost podastre drugima iako češće ispada glup nego pametan? samo onaj koji je svjestan svog oksimorona, jer ne kaže se zaludu 'svi šta misle da su puno pametni u ogledalu budalu vide'.
Post je objavljen 24.11.2018. u 11:19 sati.