Vožnja. Optužuju me da brzo vozim. Ok - vozim brzo, ali ne vozim ludo. Fakat 2 različita pojma! Ono, ne pretičem na punoj, u krivini i slično. Ali gdje se može onaj koji je ispred biva pretečen sem ako nije skrenuo s puta i ako ima neku makinu od 200-tinjak PS. Ma moj je golf žara. Nisam u životu vidio luđu mašinu, dizela koji je tako blentav! Prije raja kad neki dizel vuče dooobro kaže - taj je pri kraju!
Ipak, nije isto imati u rukama tih siromašnih 50-60 PSa i 130. Kako god pametnije je vozit polako jer kao što rekao moj djed:"sine polako, znaš kakva je budala s tvoje strane volana budala al ne znaš kakva je s one!" I to je fakat istina. Dešavalo se bezbroj puta da neko izleti pretičući ispred tebe, na tvojoj strani ali se nekako izvučeš!
Voziti pametno - živjeti duže. Što zbog stresa, što zbog nesreće.
Sad sam s put pa mi to na pameti da pišem. Imate pozdrav!

Računari... Svi mi znamo korostiti ga, imamo nekakve osnovne spoznaje o softveru, hardveru još manje i uglavnom o korištenju osnovnih uredskih programa, uz neizbježan mIRC. Ali koliko nas zna o osnovama programiranja, neko spomenu i Web-dizajn...? Vrrrlooo malo. Kad raja ode u vojsku onda ih pitaju o njihovom znanju rada na računaru! Ko god zna išta bude na nekakav način pošteđen vojnih, gušterskih nevolja. Zamislite onda u kakvoj smo mi zaostalosti kad nas vrlo malo zna uopće uključiti računar!

Rijetko pisati, rijetko čitati - najbolja kombinacija. Svijet virtualnog društva je u svakom slučaju bolje izbjeći iako pak, neki ljudi "ojačaju" u ovom imaginarnom a ipak stvarnom svijetu. Pojedinci su zalutali, bolesni, došli tražit curu, *ebačinu i sl. ali svi su tu iz nekog svog opravdanog razloga. Da li će doći do cilja zavisi od tvrdoće čahure u kojoj su, živaca koje moraju potrošiti, i izdržaljivosti... Na kraju sve se vrati na početnu tačku - svaki od njih ostaje na polazištu s licem u rukama i s pitanjem koje je mislio riješiti virtuelnim putem.

Šteta! Danas je bilo izvlačenje parova za drugo pretkolo kupa UEFA, ali Željo, bh.pretstavnik nije za protivnika dobio ni Partizan Bg ni Dinamo Zg!
E što bi to bile utakmice da se međusobno sastanu!!! Žrijeb je htio drugačije, Partizan:Otelul, Dinamo:Primorje a Željo:Litex!
Kiša je stala, srećom.

Novo jutro ali stara kiša! Ovo je već 5.dan da pada. Ja se ne sjećam da je nekad ovoliko dugo padala. Evo, prestaje, ali još neće biti sunca neko vrijeme. Idem reodgledati matrix 3...

Upravo sam se vratio kući. Ponovno sam išao sa ocem kod doktora, ipak, dok jeon bio kod dr-a ja sam bio s curom, kasnije nam se i on pridružio pa smo zajedno pili kafu. Kiša, naravno, još uvijek pada i remeti mi neke planove uveliko! Bilo kako bilo, najvažnije je da sam se najeo, a nemate pojma kako volim lijepo i dobro jest! Imam neka mjesta na koja redovno idem samo da osjetim onaj fini miris i ukus njihovog jela. Različite buregdžinice, ćevabdžinice, restorani, fast-food objekti... imaju svoja najjjjbolja jela. Pa imaš miješano meso najbolje ovdje, ćevape ondje, bosanski lonac tamo, lazanje tu... Uf! I kod kuće se zna doooobro pojest. s obzirom da mi lagano stomak prijeti da će iskočiti i granica normale(!) moram se prifržavati uputa svoje cure - nemoj stalno jesti. Nisam uopće debeo, JOŠ:) 72kg, ali bih mogao biti. Ja samo volim dobro pojest!!!

Ni ova kiša više nije što je nekad bila. Nekad sam mogao satima sjediti i gledati je kako pada. Tada nisam imao nikakvih obaveza - ni brige ni pameti! Danas, pošto je već 4.dan njena padanja, volio bih da malo sunce pokaže svoju miroljubivost. Ovako se ne mogu napiti ni malo hladne vode, ni soka a kamoli da spavam napolju. Sinoć, nakon 10-tak dana sam prvi put spavao u sobi... Idemo na proteste, tražit ćemo da kiša da ostavku.

Prolaze svadba, čuju se pucnji radosnih svatova.
Sjedim istovremeno ushićen i zbunjen: kome i čemu se ostali vesele?
Što će popit? Što će imati priliku s ljestvi gledati prvu bračnu noć kradomice?Što će imati još jednu mladu djevojku/ženu u mahali? Da podijele radost sa mladoženjom i njegovim ocem? Šta ostali slave? Koji će oni kurac s njima i koji će kurac svadba ikome? Koji kurac mora iko bit prisutan? To je detalj koji se uvukao u pore društva i bez kojeg je nezamisliv normalan ulazak u društvo. Il ćeš biti kao i svjetina, list na stablu bez broja, il ćeš biti obilježen i kasnije izbačen kao loše zrno!
Umjesto svadbe ja bih sa svojom dragom otišao negdje na medeni mjesec, da sve zaboravim, da prolumpujem još dok mogu!
Jebeš svadbe i svadbice! Al ko će to objasniti mojim roditeljima i mojoj curi! Ocu koji sanja mnogobrojne svate i goste i "nezapamćeno veselje" i majci kojoj bi trebale doći na slavlje kone i dokone tračare, a curi koja sanja sebe u bijeloj vjenčanici! Na koga sve spadne - na mene! Mirza treba kupit ovo kupit ono... Sve bih to ja trebao činit! A vi čekajte gotovinu!
Jebeš svadbu i onog ko je izmisli...

Upravo sam se vratio s baabom kući. Nije mu u redu srce, pa smo išli kod doktora. Stavili su mu nekakav aparat kojeg će nositi 24 sata da bi se utvrdilo kako srce radi, pa će sutra ponovno kod ljekara. Uglavnom, reklo bi se da nije ok. On uz to je operisan još 2001 pa sad živi bez želuca!!! Zaista mu se teško navići na onu ljekarovu da treba jesti češće a manje, kako ne bi imao komplikacije. Sreća je pa postoje ljudi koje poznaješ na važnim pozicijama pa možeš očekivati maksimalni profesionalizam i brzu "uslugu".
Kiša pada. Pada već treći dan. Nisam još jeo, došao sam ovdje na naše okupljlište, na mjesto gdje se nalazimo da popričamo, da se čitamo i informišemo. Tek pošto sam vam opisao dan, mogu ići s mirom i bez grižnje savjesti da jedem jer sam gladan kao vuk! Kao moj mačak Kaffka! Dobro, ne toliko, budući je moj mačak vazda gladan i nezasit!!!:)
Idem, pozdrav!

Koji sam ja slon! Spavao na terasi, ponovno, a kiša koja je prestala tek jutros je donijela veću nego jučer hladnoću. Cijelu noć sam se budio jer me stresala hladnoća i pokrivao se a jutros osjetim da bih mogao dobiti sjeb grla. Enivej - nevalja. Otac ima nekakvih problema sa srcem, izgleda da je aritmija, barem sam ja to zaključio koristeć slušalice. Možda će danas kod doktora.
Za danas nisam planirao ništa! Nikakav posao. Pretpostavljam da ću smoći snage da čitam Travničku hroniku Ive Andrića, iako mi je dosadna i glupa, za razliku od drugih njegovih djela.
Idem da popijem kakav antimikrobik!

Pita sophia kako je živjeti u bosni.
Postoje mnoge izuzetno neuravnotežene priče o Bosni uopće. Krećući od svoje multireligioznosti, multikulturalnosti, geografskom i historijskom položaju i sinhronijski i dijahronijski gledano, pa preko mentaliteta do civiliziranosti, Bosna se nameće kao nikad u potpunosti sagledan i opisan prostor. Sve što je danas stvarnost u Bosni nekakv je plod posijan vijekovima unazad. Počevši od Ilira, pa doba srednjovijekovne Bosne pa Turaka do Austrougara i Jugoslavije (kad pogledate karte Rimskog Carstva vidjet ćete da se dijele baš na bosanskim granicama, Drinom!). U svemu tome, ovo je područje skoro pa prokleto. Istina je međutim da su najstabilnija vremena bila ona za vrijeme samostalne bosanske države do 15 st. kada se na nju sručila Turska vojska i pokorila je. A nakon toga i vrijeme Osmanske uprave Bosnom. Ipak, gledajući kroz to vrijeme, svakih nekoliko decenija ovdje je bivao neki rat. Sve to što Bosna jeste; razmeđe svjetova, kultura, civilizacija - sudar svega toga na ovom prostoru; pretpostavlja njenu očekivanu nestabilnost. Meni je to jasno. Međutim, meni nije jasno ubilačko nasilje u Sjevernoj Irskoj. To je zemlja koja nema geostrateški položaj, nema ništa što bi je činilo interesantnom, ali zato imaju kršćansko-kršćanske ubilačke nesuglasice. To mi nije jasno! Jasno je i to što Amerika pokušava da osvoji svijet, trudeći se svime i svačime. Ne bi me čudilo da pred kraj svog života G Bush mlađi prizna da je Irak napao iz tog interesa, da svome narodu omogući prevlast u svijetu i položaj koji joj omogućuju da se vojnim putem politički osnaži. No, dobro - jebo Ameriku i Amerikance, oni su gamad ali to će se tek vidjeti. Trebalo bi pogledati onaj Mooreov film 9/11!
Vratimo se mi Bosni. Trenutna situacija je manje-više poznata: Država od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije. Republika Srpska nastoji da se osamostali i postane državna jedinica - to je jasno i neupitno, Federacija se trudi da opstane pošto se većina Hrvata u Hercegovini osjeća građanima Hrvatske. Jedini narod kojemu je stalo do sačuvanja cjelovite BiH su muslimani - Bošnjaci! To je žalosno, ali tako je. Nekad su duh Bosne pronosili Franjevci, zemlje koja ima svoj bos'nski jezik, svog čovjeka, bosniaka. Ali, to su davna vremena. Danas u političkom smislu bi mnogi Bosnu da podijele, da se izvrši konačno etničko čišćenje, da se narod ne vrati tamo odakle je protjeran... Neki se fakti baš i ne mogu zaboraviti.
Kada je životni standard u pitanju, tu je situacija svjetlija od ove gorepoenute. Daleko je to od dobrog, plate su uglavnom male, neredovne. Cijene velike. Prosječna plata jeste veća od potrošačke korpe ali zna se da većina ima platu ispod tog prosjeka. Mnogo je mita, korupcije, veza i vezica. I to uglavnom u resorima pod budžetom Države. Ni blizu je to osnovnim idealmia Platonovim. Najgore je, po meni, to što je sudstvo neefikasno. Ja bih prijestupnike najoštrije kažnjavao, kao što ih je Tito slao na Goli otok. Time bi se smanjio kriminal i nelegalnosti, a to automatski znači manju štetu po državu. Druga strana medalje politike EU je ta što je za mnoge bh.proizvode zabranjen uvoz pa naša privreda ima u milijardama izražen vanjsko-trgovinski defeicit. Na taj način nema napretka!
Uglavnom, mlađa raja bi da ode odavdje, tamo gdje ima posla (ovdje je oko 400.000 ljudi nezaposleno), gdje je iole veći standard življenja. Ljudi, to je moje viđenje, možda se neko neće s time složiti, ali ovo su fakti. Ako neko želi politizirati činjenice, neka zaviri u stvarnost i historiju.

Kako su nastupila kišna jutra, sve čudnije stvari mi se dešavaju! Dobro, ne meni ali ima veze sa mnom! Jučer je to bio onaj momak koji se posjekao, a jutros me probudio mačak! I to kako!!! Tako što je uhvatio neku ptičic i prije nego sam ja uspio da reagujem bilo je kasno. Čujem ja ptičiji cvrkut ali grub cvrkut i otvaram oči, vidim je u mačkovim ustima, hvatam mačka za vrat, ali ona u tim trenucima izdiše pred mojim očima! Kiša pada, mačak traži ulov, a drugi ptići se dovikuju ispod balkona! Žalosno, jer je ptica-mati na svijet donijela nekoliko ptića (meni je nekako zvučalo 2) i to na tom istom balkonu-terasi pa pod krovićem. I cvrkutali su mi već mjesec-dva, i jedan pogrešan potez i mogu biti pojedeni. Izbacim nesretnog ptića da ga ovaj ne bi jeo, ali poslije skontam - pa neka ga i pojede, to je priroda i život. I tako, mačak je ostao da jede ptića a ja došao da vam to ispričam. Prava tračara!:) (koliko sam ja skont'o trač = ćakula???)

Upravo sam konačno sjeo!!! Cijeli dan sam na nogama!!! Ujutro me probude da vozim nekakvog momka koji je radio nešto oko kuće kod djeda pa se posjekao. Posjekao se toliko da je morao kod doktora da mu to šiju. u pitnju je ruka. Onda se ispred bolnice na prakingu parkiram tako da sam blokirao 30-tak ljudi pa nisu mogli izać s autima sat vremena - dok onoga nisu sašili! Prilazim ja autu, kad tamo i policijsko vozilo, nekog svijeta! Uvedu me u polic.auto i tam-vam, ovo-ono i ja im dam 20 KM mandatnu i dobro sam prošao jer su vratili pauka ispred nosa! Mogao sam biti donji za 150 KM. Ovako sam zadovoljan! Onda pravac s autom u Zenicu, pa preko Doboja nazad u Tuzlu. Sad, kažem, dođoh! I neka je kiša jebavala Mirzu-vozača! Al evo sve se dobro svršilo.
Naporan dan - jebiga, a evo mi je došla neka rodica sa djecom koja je inače u Njemaškoj pa će noćiti! Sreća pa je kuća a ne stan. U svakom slučaju pozdravljam! Kako bi reklo Z Pušenje: "Danas je imala (imao) naporan dan, po prozoru dobuju kišne kapi, oči joj(mu) se kase u mećavi sna, madam Brown (mister MIrza) se sprema da zaspi!"

Gledam : modem trepće! Namiguje a trebao bi da zna da kad to čini meni oko srca drago, namiguje i prima bajte, kilobajte, megabajte... Strateški mi je bitno da se saobraćaj koji se odvija preko njega usmjeri na pravi način, kako ne bi bilo zastoja - sreća pa nema ovih naših policajaca, oni od ničega naprave zastoj! Namiguje modem, a Balaš pjeva: "Ovo je druga glava o Gedi pripovedanja... Gedo gluperdo" Balaš bi se zvao Ceca da nije to što jeste - Legenda koja živi, ma umjetnik i tačka [.] Zvao bi se Jana, Ćana, Lana, Dana, Mana, Indira, Jelena, Stoja... Ali ne - on se zove Balaš!
"Baš od takvih su je čuvale tetke sa zlatnim lancima...čije si pile pirgavo što meni nisi suđeno...!"

Drug Balaše mi ti se kunemo da sa tvoje muz'ke ne skrenemo!

Jel iko razmišljao o onome što sam napisao?!!!
Kako se ni u jednoj religiji ne spominje da li na onome svijetu ima taslačenja?
Da nas očekujurajske rijeke i potoci... to smo naučili!
Odapnite svoje strijele komentara!

Nisam bio u Zenici! NJa nja nja nja... Došao do jednog gradića, 15 km od kuće i s rodicama i jaranom na kafu! Joj kad se čovjek navuče na kafu, sve dnevne obaveze su neučinkovite bez nje a ona kao droga, dan za danom te sustiže i sačekuje sve u svoje vrijeme, i sve na istim mjestima ti prave zasjede. Kažem, popio kafu, mislio ostat 2-3 sata a ostao cijeli dan!!! Evo cijelih 6 sati! To je fakat nečije radno vrijeme. I moje je današnje sjeduckanje bilo informativno - svakakvih se informacija nakupio! I korisnih i apsolutno (po ženski) beskorisnih - šta je ko radio, ko je koga, šta je ko o kome, ko je taj i ta... Šuplja. Na putu kući neka kiša, grmljavina... Otkrio sam da se plašim groma i svjetlice - prepadnem se da od sveg svijeta neće odabrati i pogoditi baš mene! sretno sam došao kući, mojih još nema - otišli u obilazak nekih rođaka. Baš je lijepo kad si sam kući!
Nekad, u tinejdžerskom dobu to sam vrijeme iskorištavao gledanjem pornića, danas, ipak, porniće je zamijenila kafa i ugodno ljenčarenje!
Pozdrav!

Sad sam ja negdje na putu, a ovaj post podešen za buduće vrijeme evo se samoobjavio! Baš vas briga sad, vama je lijepo - sjedite ispred kompa i uživate, a ja vozim! I ne samo to, vi se možete ispružiti...

Samo da vas pozdravim, idem do Zenice, nažalost ne i na more!:(
Temperatura je ok! Oblačno i prijatno vrijeme! Fakat super za vožnju!
Čitamo se, odoh¨!

Mrzim Golfa II! Definitivno i nepopravljivo ga mrzim. Nepodnosim te dvojko. "Jebem ti se s guzicom" - izjava mog amidže. Kad se krećem njime brzinom od 60-80 km/h nešto užasno bruji. Od 80-100 km/h se ne čuje ništa a opet iznad 100 neš bruji. Odvezao sam ga jutros kod majstora i čovjek nađe još nekih pokvarenih dijelova. FUCK!!! I još mi reče majstor da je to nešto do mjenjača, diferencijala il tako nešto. Mrzim dvicu. I jebem onog ko kaže da je to dobro vozilo! Evo moje teorije dobrog o dvici i, recimo Ventu:
Imao sam Venta 1996.godište, 1.9 TDI
Ovaj je Golf 1986.godište, 1.6 d

E, pa evo moje neke ocjene njih dvaju.

Dosadi ljudima svađa. Pogotovo svađa u kući. Čitajući tamaru ponekad proživim te scene. A strašna je to presija, strašna kazna za dijete, za sve u toj porodici. Stalna nervoza i napetost, govor uz stalno motrenje da ne kažeš nešto pogrešno, a uvijek nešto ne valja! Bijeg je uvijek ono čemu se teži, ono šta je cilj. Pozitivan je u svakom slučaju. Zašto? Jedan manje razlog da se započinje svađa, jedna manje osoba za svađu s njome i ušteda te osobe od nervoze. Odeš, promijeniš klimu, dođeš na staro mjesto jednom u mjesec dana i ostaneš tek toliko koliko se ne može stvoriti prepirka i još uvijek sa smješkom kreneš u svoj novi svijet, svoje novo obitavalište.
U balkanskih naroda, pogotovo u ruralnim sredinama, običaj je i neko nepisano pravilo da sinovi ostaju uz roditelje, i da roditelji starost dočekaju kod najmlađeg. Da će sin, a pogotovo jedinac, otići od njih za svojim životom, željama i prohtjevima, uopće se ne razmišlja, ne uzima se kao mogućnost, a kada bi se to desilo, mogućnost koja se uključuje je i odricanje!!! Kolika glupost. Ja bih evo recimo, najradije otišao negdje gdje ne mogu vidjeti ni gledati to šta radim, čime se bavim, s kime živim, kada se vraćam kući i sl.:) Sve to je na zapadu normalno.
Ali ništa za to - ljudi su različiti zbog dinamike života.
Teška je to tema za shvatiti svaki detalj, ali kad se ljudi zadube i predaju razmišljnju uglavnom dolaze do neočekivanih spoznaja!
Idem jesti...

Ostaviti kiselu vodu da se ohladi, dogovoriti se za poslijepodnevni izlet sa prijateljima na jezero. Uzeti u svoje ruke organizaciju roštilj, piće. Prepustiti drugima prijevoz. Dogovoriti vrijeme polaska, vrijeme dolaska na odredište i vrijeme polaska kući. Osigurati dobro mjesto, dovoljno drveta i uglja, dovoljno pive, soka te mesa i salate. Nazvati prijatelje s kojima si ranije napravio neke konkretne dogovore! Uredno se izviniti.
Ko god kaže da je izlet na jezero (koji u sebi sadrži ideju provoda, bijega iz stvarnosti, razbijanja kolotečine, avanture - drugog i drugačijeg, mogućeg) u stvari pokušaj oslobađanja negativne energije, ili njenog nesvjesnog potiskivanja u (kako se ono zove, jel ono bi id?) tamne strane mozga - u pravu je! Pobjeć malo iz sobe, otkriti neke svoje zaboravljene talente, osobine i nježnost! Soba, 4 zida: pogodna atmosfera za svađu, napetost, nervozu i depresiju trebala bi se što češće zamjenjivati otvorenim prirodnim krajolicima, a ako ništa onda šetnjom gradom, ispijanjem kafe u čaršiji, ili bolje u nekom drugom gradu! Pošto je nemoguća ona zapadnjačka rehab šopingom, jer mi fakat nemamo para za nju, onda je gorespomenuto, idealan način bijega od onog što vas čeka svako jutro. Otvorite oči ujutro i dočeka vas neka ustaljena ideja bijega!
Pobjeć u planinu, selo (po mogućnosti u neko gdje vas neko zna), i uvidjeti kako je ušljiv sjeban ovaj život u gradu i industrijskom dobu!!!
Ali ipak, pobjeć! Opustiti se.
Priprema za jezero? Odgođena za neki drugi dan, neki bolji trenutak!:-(

Neki ljudi dijele vrijeme, apstrakciju o konačnosti, na vrijeme prije rata i na vrijeme poslije rata. Neki vrijeme dijele na mjesece, dane sedmice, godine. Neki vrijeme dijele na prije ili poslije operacije nekog od svojih organa. Neki na vrijeme prije i poslije Krista, pa na vrijeme prije i poslije Islama, na vrijeme prije i poslije rođendana, ili na vrijeme prije i poslije ženidbe... Neki, vjerujem dosta ljudi ovdje sem nekog od ovih podjela vrijeme dijeli na prije i poslije konektovanja na net, i vrijeme prije i poslije posjete nekom blogu. Na nekim se blogovima dosta toga nauči pa je vrijeme poslije posjete njemu ispunjen trenucima da si nešto saznao. Međutim, dosta se puta zna desiti da se nakon posjete (upotrijebit ću jučer naučen glagol) čovjek strmopizdi u nigdje. Pokaje se zašto dopusti da se ti kilobajti pohrane u Temporary internet files, i zaključi da na neka blogovanja ne treba svraćati!
Vrijeme je realna stvar iako nesaglediva ostavlja čovjeka na zemlji, ne dopušta mu u saradnji sa gravitacijom da se vine u nebessa. Pokatkad ljudi zanemare tu realiju pa čeeesto visoko polete. Ne bi to bilo loše da nema one: "Ko visoko leti obično nisko pada!" Uspio sam se othrvati danas od rodice. Ne da mi cura da idem kući, pa me štipa, čupa vuče... Doći ću rekoh, kad smisliš nekinovi glagol, nešto poput onog jučeranjeg. Odmah je pomenula, iako meni nije nimalo stran, pridjev NENADJEBIV. Ima vremena kad je čovjek nenadjebiv, ima kad ga svi jebu - ko stigne. Ima ljudi koji to rade cijelog života - čekaju žrtvu, udovicu, pubertetom protresenu djevojku, ženu zasićenu svojim mužem... I cijele sate, nenadjebivi, potroše u društvu raspravljajući o svojoj nenadjebivosti. Takvih ljudi znam nekoliko, i zanimljivo svi od reda su svjesni da ih u intimnim trenucima, u trenucima samoispitivanja pred san, dočeka ta misao o svojoj prljavosti. Zanimljivo... Sve je u vremenu - trče ljudi da što više po*ebu jer valja umrijet, a kad umreš niko ne spominje, nijedna religija, da ćeš na onome svijetu moć *ebat. Je l' ko o tome razmišljao?! E, ja jesam, očigledno. Nigdje se ne govori o tome, ali zato ima bezbroj pasaža o rajskim potocima, izobilju voća, cvijeća i hlada... Nigdje nema taslačenja! I, onda, nije teško zaključiti da je famozni ideal nenadjebivosti općeprisutan i uopćeni cilj. Tako eto, ja svaki dan po neku novu leksemu čujem od svoje rodice i ovdje podijelim sa vama... A za izjavu moje bivše cure na telefonu da mi je glas jebozovan ovdje neću ništa sem ove rečenice kazati!

Branko Čučak, rođen 1948 u Sarajevu. Trenutno živi iradi u Banja Luci. Objavio 10 knjiga poezije. Zanimljivo je kako se kod nas svi pjesnici koji nisu lektirski, školski zanemaruju. O njima se ništa ne zna i rijetko se spominju. A tako dobrih ima.

čuo sam danas na kafi odličan glagol: STRMOPIZDITI SE . Strašno mi se svidio! Pizditi se niz strminu. Ljudi uglavnom pizde dok sjede, mada se nerijetko desi da neko popizdi dok šeta. Na ružno zazvučni komentar, repliku... Odmah popizdi. Kako prepoznati popižđenog (valjda se ovako zove onaj koji je popizdio)? Simptomi koje je teško prepoznati dok se ne desi glagolom opisana situacija, bi od naglog pokreta glave, preko crvenila u licu prešli i napali organe za komunikaciju. Nagli okret glave je opasan po vratne žile jer je poznato da svi putevi tuda vode, crvenilo u licu može zbuniti vozače a povišen tonalitet je ponajzarazniji - prenosi se pa i drugi povećaju glas za cijelu oktavu-dvije. Moj printer četo ima ove simptome. ¸Možda je i on popizdio. Danas na sreću, niko nije popizdio od onih koje znam, pa sam mogao na miru pit kafu, razgovarat o onom penaten puderu, jer mi se razujelo na mjestu gdje se noge sastaju, pa sa strana. Mogao sam na miru kupit novi šorc, navečer igrati fudbal. Na fudbalu je ipak bilo piždenja, ali opet nije bilo strmopiždenja pa sam opet bio uskraćen za originalno značenje ovog pojma. U uputstvu za korištenje, izvor informacije mi je napisao kako je najpogodniji momenat za njegovo spominjanje kada u društvu govorite o vozaču kamiona koji je popizdio jer je morao naglo zakočiti kad mu se prolio pepsi na majicu, usljed čega se strmopizdio u neku provaliju iz koje su ga satima vadili, i na sreću izvadili cijelog. Dakle, semantički - ovaj se glagol rijetko spominje i ja se na sreću nisam još strmopizdio osim kad sam... E, moram ispričat, al ukratko. Tražio sam mačka. On na drvetu, ja ga zovem zovem - on ništa. Taman sam se popeo da ga skinem, a on skoči na zemlju. Čim je to uradio ja se raspizdim jer sam se džaba peo - pao sam svom tećinom na ugaženu zemlju!Strmopizdio sam se. Stvarno zanimljiv glagol. Azra, legendo, hvala na leksemi!!!

Postoji grupa ljudi, jedan zaseban entitet u mom društvu koji smatra da je ljeti bolje imati ćelavu glavu. Ošišat se i nositi kapu s vremena na vrijeme da te ne ubije sunce. I tako oni uspješno prodaju svoju filozofiju ćele, pa je sve veći broj individua primijećen kod frizera. Dakako da to frizerima nije smetalo. I ne smeta, a bogami i neće smetati. Ja sam se poveo sličnim primjerom, doduše ja sam samo skratio kosu. Ja ne bih mogao dopustiti da se na mojoj ćelavoj glavi ogleda sunce, da ruka kad tuda prođe ne zapadne, ne otkine koju vlas. Jebo to. Kratka pamet duga kosa? Narodna poslovica...Menocentrična, šovinistička izjava koja ima smisla:) Ali nema potpunu opravdanost. Kad budem nakanio navoditi primjere bolesnih karakteristika žensko-ženskog prijateljstva, vidjet ćete objektivnost i razloge zašto je pređašna narodna bliska istini. Uf - al imam materijala budući imam mnogo "prijateljica", bolje reći ženskog društva jer sam bio primoran pustit ih u svoj život...Više razloga...
I tako, ljudi se šišaju naćelavo, nose kape i onda se ja pitam pa kojeg su se k*** šišali ako će im koža glave gorjet i više neko kad su imali dužu kosu (kosu uopće)!!! Ali, u pitanju je izgleda opklada, dogovor a ne povodljivost za tuđim primjerom. However - ne bih im bio u koži, posebice na tjemenu!

I još jedno lijepo jutro, budi me najdraže biće na svijetu, a ja onako snen - sretan ti put. Ode na otvaranje Starog mosta u Mostaru. Učestvuje u programu. Pošto sve ove užasno sparne i tople noći prespavam na terasi, natkrivenoj, ni ovo jutro nije prošlo u užasnom osjećaju da te opalilo sunce. Svako jutro me tako uzbuni, a ja izmičem tim zracima - a kome bih to ja pravio hlad? Bježim malo dalje po terasi, gdje sunce nije bacilo svoje igle. Pola je dana, evo već a ja nisam bio koristan ni sebi ni društvu. Pokušat ću se izvuć iz ove letargije, otić do ćaršije, pit kahvu. Idem a mi se čitamo...

u>Kako sam upoznao prvu curu/djevojku (trebu, macu, koku)?

Imao sam velike privilegije u Srednjoj. Čak me direktor izmamljivao sa časova, govoreći ozbiljnim glasom "Mirza mi treba", a onda kad odemo kod njega u office rekne: "Daj nam taj Štok:)"
I s obzirom na to, i profe su me cijenile i uvijek zamjerile kako mogu više al da ne učim iako sam bio superodličan. Enivej, ulazi profa Matematike i ovi moji mene mole da ja odgovaram i da ih spasim odgovaranja. Ulazi on a ja kao iz topa -
"Jel mogu ja odgovarat?"
Profa: "Mogu li ja upisat čas?"
Ja: "Naravno, naravno..."
Nakon što je on zapisao čas veli on meni :"Nema krede, idi po kredu"
ja odem na sprat (a gore su bili mlađi razredi), uzmem kredu, osjetim korak iza sebe, kad ta prva dok sam ja otvorio vrata prođe kraj mene i mahnu mi. I ja mahnem njoj i nakon časa na kome ništa nisam znao, izađem na hodnik, kad eto prve.
Prilazim ja direktno: "Ja sma mirza"
veli ona: "Znam"
ja: " A ti si?"
ona: "Mirela"
ja: "Bil se ti, Mirela, zabavljala?"
ona ono tipično ženski - a đe ću ja reć odmah iz topa da hoću: "Pa ne znam"
ja: "Nemoj toga, bi l' il' ne bi?"
ona: "Pa da razmislim..."
ja: "Da ili ne?"
ona : "Pa eto - da"
i tako mi počnemo...
Pošto je ona dala prvi konkretan znak, ona je imala privilegiju i da okonča vezu time što je rekla da ovo ne ide. Slabo se sjećam ali mi se čini da se s nekime već viđala, pred kraj naše veze, koja je bila ipak kratka al dovoljno duga da mi sjebe srce do u detalje:-(. Enivej, kao što kaže ona od Z. Pušenja: "sine ono što te ne ubije to će te ojačat" što se kasnije obistinilo. Drugu curu sam ja obrlatio i prekinuo, iskoristivši onu gore spomenutu privilegiju.
Danas pokušavam da raščistim sa prijašnjim vezama, jer fakat one disharmoniziraju trenutak, unose nemir bespotrebno!
Ipak, mogu reći da se u ovome trenutku mogu nasmijati na bivše veze, uključujući i priliku da kažem da niko nije ostao đubre i da smo se kasnije znali i čuti, vidjet, otić u kino - iako je to nekad bila prava veza! hehehehe
Ide Mirza pod tuš...hoće li neko sa mnooom:))) Saša - jesi prost!

Hiperprodukcija i blog - to treba vidjet a vidjet ćete na djelu čini mi se samo kod mene. Pa jebote ja napišem po 5 postova za dan! Ma jebem ga ko je produktivniji ovdje od mene. Nisam mislio produktivniji već ovisniji! Sraaaaaaaaaanjeeee. Pratim u vrh glave 5 tuđih blogova a ako naiđe neki još to je čuudno i događaj dana! Fakat! Al kad vidim neke komentare na tuđim blogovima, da sam ih ja pisao davno bih se ubio. Pa kad već ne znam šta bih napisao - napisao bih makar: "jah", "hm..." ili čisTo "pozdrav"!!! A ima nekih koji počnu sliniti, pizdit, "jao pa i ja sam emocionalna, jebote, do gole kože se skinem samo da pokažem koliko sam emocionalna" - vjerujte ovo i ima smisla u odnosu na neke komente. U posljednje vrijeme pokušavam svesti svoje komentare na "mijau", "pozdrav", "šta ima?"... Kad već nemam ništa pametnije reć - bolje mi je samo obznanit da sam bio tu i da sam to nešto pročitao. Ako napišem duži komentar - to me vjerovatno ujeo komarac!
Prije sam zvao da li neko želi sa mnom pošto sam išao spavat, a sad pošto idem jesti - hoće li mi se neko pridružiti? Ružno je biti sam, pa i dok jedeš!
Uostalom, ako niste gladni može evo limunada...

Čitam knjigu NOVA ČITANJA, dio o kulturnom materijalizmu. Ljudi su legende kad se tiče načina tumačenja književnih djela. No, dobro sad... Danas osim onog jutra punog nervoze i iščekivanja šta će doktor reći se nije ništa značajno desilo. Čitao sam, tipkao i upotrijebio one lijekove. Sad pokušavam da se strpim od igranja fudbala večeras pa ću vidjeti jesam li od karaktera.
pozdrav

UF ljudi - pravo sam kaharli. Sinoć sam onako mahinalno prešao rukom preko leđa i u tom češanju sam sjebao mladež. Odmah sam jutro išao doktoru i dao mi je neke kapsule i mast. Morat ću to upotrebljavati 10 dana. Inače, to što sam ja uradio sa svojim mladežom nimalo nije dobro i preporučljivo jer se iz komlikacija može stvoriti tumor a kasnije i rak!!! UFA. Tako sam prepadnut saznanjima o mogućim komplikacijama jutros iz kreveta, preko auta u čekaonicu u D.Zdravlja. Malo sačekao, kad me viđe taj jaran koji je ljekar i, stvarno me je bilo sramota, ali sam ušao preko reda. U apoteci mi ove lijekove dadoše besplatno, još kad bi sve prošlo bez problema...AKOBOGDA. Malo sam se istuširao maloprije, odmah "nanio sloj masti na ozliđeno mjesto" i sjeo da vam ispričam zeznutu storiju.
Imaate podrav

Pokojni Ilija Ladin je bio odličan pjesnik, umro je prije koju godinu u Sarajevu ali ono što je ostavio iza sebe je vrhunsko - definitivno!
Vrati se Ilija, napiši još 3 knjige i nastavi sa tim drugim životom. Ilija, od kako si otiš'o jedan je genij manje ovdje među nama...

Koliko nas ime čini drugačijim, koliko nam je ime odrednica kad nekoga upoznajemo, kad nekoga osuđujemo... Koliko je bitno jesam li ja Saša ili Mirza? To je nebitno. Bitno je da sam to ja. I s ovim i s onim imenom to sam ja. I, da - pristaju mi oba imena, a sve predrasude strpajte u vreće, dobro ih svežite i bacite niz duboku rijeku.
"Svezala si me,
zavezala u vreću i bacila niz rijeku,
i sad s obvale motriš."
To je jedna od mojih rrriiiijjjeeetkih ljubavnih:) Ljudi bježe od emociija jer se boje njihova efekta i povratka starih emocija za koje se nadaju da su zaboravili.

"Rat ubija one
koji misle da su rat preživjeli"
Amir Brka, mladi pjesnik

Ima ona iz američkih filmova: "You can run but you cannnot hide"
Ma jebo ovo!

Umoran sam. Idem spavati - hoće li neko sa mnom?:)

Stadion "Johak", 20.07.2004. Mali fudbal/nogomet. Igrao Saša i zabio go iako nije zadovoljan svojim debijem pred tamošnjom publikom. Odigrao je, za prvu utakmicu sasvim solidno. Planira i sutra se zaputiti prema tom stadionu i odigrati koju utakmicu. Saša ide da odmori. POzdrav

Bio sam u Zvorniku. Pio sam kafu sa svojim prijateljem iz Saraj'va. Kontali smo se okupati u Drini ali...Kuhanje u autu je doseglo najveću tačku ovog ljeta. Žurba ubije svu draž putovanja, ispijanja kafe, promišljanja... Sjeli smo napolju, iako je unutra klima činila lakše podnošljivom ovu toplinu. Bolje - vrelinu. Iz pouzanih izvora se saznaje da je temperatura danas cijelih 103 stepena! Evo došao ocu nekakv Mića pa mi pokušava prodati Feliciju. Bezveze auto...Nastavljam pisati nakon evo, pola sata. Probao sam Škodu - sraaaanje. Nego gdje sam stao? Da, kod temperature. Zove me tuš, dere se, zove pod sebe. Odlučio sam mu ispuniti želju. Uključio sma bojler, čekam. Odlučio sam oprati noge, i pitam se da li je gore u masi osjetiti znoj nogu ili znoj pod pazuhom!?

Probudio se sretan.
Iz snivanja uzeo najbolje, zataknuo pod pazuh - ostalo ostavio po strani i kazao: bolje da vas nije, bolje da vas ne bude, bolje da vas i nije bilo. Ovlažio lice hladnom vodom, uzeo kašiku u ruku - jeo.
Krenuo u čaršiju i navratio da vas pozdravi. Saša kaže: Pozdrav raja! Čujemo se..pa-pa

Ostavio je voće (kompot, hošaf), pošto je popio preko litar te tekućine. Rekao djevojci da mu je krivo zašto mu ne šalje češće SMS-ove jer uzaludno zagleda u displej svog sony ericssona. Čita poruku koju je upravo od nje dobio: "ti se samo svađaš sa mnom! Zašto se svađaš?" Pita se zašto ne može da nađe prave riječi koje bi pogodile odgovoru na prethodno pitanje. Pogled mu bježi na pod. Ali ni na pod se nisu prosula slova, pa da ih sad odabire, slaže, konstruirajući kao s Oliverom Mlakarom (Brojke i Slova) najprihvatljiviju/e rečenicu/e. A onda pokušava da smetne s uma, da izbriše iz MENUa opciju da se nje zasitio, da mu je dosadila ta cura. Bez ikakve analize, dekonstrukcije prelijeće preko te opcije, ne utvrđujući da je ona ispravna ili ne, odlazi na mjesto u sjećanju, vadi detalje i ustvrđuje: "Dakako da je volim i da mi nije dosadila, i ne samo to - ne želim da se svađamo!" I onda ni pobjednik ni pobijeđen, nastavlja ispuštati dim prema zvijezdama, utvrđujući da nema gore idile od ove njegove i da nema veselijeg svijeta od onog u kojem nije tijelom već duhom!
Takav je naš Saša, semantičar, orator, skriveni talenat za sve što je čovjekov rad, a tako velika nula i tako ništa od toga. Sve je on ujedno. On je velika apsurdnost, i vrhunska istina. Da sve to nije, ne bi Mirza o njemu pričao ni pisao.

Vratio se s fudbala. Bio pod tušem. Uzeo neku čitanku za 4.razred srednje i gleda presjek postmodernističkog romana. Izvadio ruke iz gaća i uzeo tastaturu. Nije pio pivo. Čudan je ovaj Saša! Sjeo i blehnuo u monitor i piše ovako kako mu to um kazuje ili ono što se pretstavlja tako u društvu. Čita ninu, tursku... čita a odvodi ga misao na Andrića i šta sve pred njim stoji. Misli na prijetelje, na današnje kafe u gradu. Misli na izlog i svoj pogled koji se zaustavljao čim bi krenuo dalje od stola i mijenjao žrtvu svaki sekund, pošto bi cura koju gleda zamakla za raju. Jeo je Saša i sladoled, ferero i stracatelu. Pomislio je kako je mogao još ali je bolje da nije. Uradio je dosta toga i bio na mnogim mjestima. Promatrao je i pretpostavljao kako malo treba da se bude sretan i kako malo treba da se ode u zatvor. MRRRZZZim ljeto - kada cure hodaju kratkih suknjica...a tebi ostaje da te izaziva i ne možeš joj ništa:)
Mirza idi spavaj, od ovog Saše napravi manijakalnog seksom opterećenog tipa, a on to sasvim sigurno nije, okalja čovjeka, a za sve kriviš Andrića. Mirza znam ja tebe, sad bi se ti zaskočio na neku tamo svoju pa...nemoj se kriti za zavjesu nevinosti. Idi jedi bostan! Idi gledaj neku seriju! Idi prošetaj!

Spremam se, evo... Idem u grad. Idem da obnovim imovinsko stanje - kupujem printer, opet.
Jučer okupan, od maloprije namirisan, od neki dan podšišan, ali ne brijan već 3-4 dana, idem, sa samopouzdanjem u masu, u svijet na kafu, u izlog.
Kad se kafa pije, onda se sjedne što bliže i licem prema ulici, dim se odbija od očiju i gleda se u narod što prolazi. Pitaš se da li je taj pogled što je upravo zastao na tvojim očima bilo namjerno djelo te prolaznice ili su tvoje oči bile samo usputna stanica. Prolazi jedna, prolazi druga...I ti kad te zaboli tijelo od sjedenja, pokupiš svoje stvarčice, ispiješ sve što je ostalo tekućine koju si naručio, osmjehneš se konobaru i platiš. Izađeš na ulicu i bivaš svaki onaj prolaznik koji ti je dobacio svoj pogled. Bacaš poglede okolo, ne videći skoro nikoga, da li je to što tražiš nekog posebnog ili ti je jednotavno dosadilo zaustavljati pogled - o tome neki drugi put!
Sad idem, čeka me...obaveza razdijeljena na više stvari...

Maloprije sa očevim starim Mercedesom u 3.brzini prolazim kraj jezera, a raje puno. Plavki, crnki, golih, obučenih, lijepih i onih koje to nisu, roštilja, pjesme, kupanja, svjetala... A ja se kuham u autu i vraćam se od sestre koju sam odvezao njenoj kući. Slušam neku džigeru na radiju, a malo-pomalo se unosim u tijela svakog ponaosobog od sretnih kupača. Sretnih privremeno, na intervale ili permanentno u životu, svejedno je - u vodi je sigurno zaboravio i da ima kuću, stan... Sad sjedim ispred monitora, planiram čitati Andriča dalje i javlja se glad. Kako je ta glad dosadna! Od 10.30 do 14.22 sam jeo već dva puta, evo i sad bih. Zašto se mora jesti tako često?! Idem na terasu, upalim stonu lampu, mačku pripremim večeru, uzmem Andrića i zaspim, fin plan! Pa evo idem...
z.pušenje: "On ugleda mjesec i reče, Bože kako neki mogu gore a ja i Žuga ni na more..."
u mom slučaju, u gornjem tekstu izmjene: more = jezero, mjesec = more
Laku noć

Samo da obznanim kako je ovaj blog doživio još malo pa apsolutnih 1000 posjeta, sa vraćanjima.

a evo i pjesme dana:

Kao i svaka druga individua, Saša ima nekoliko stvari koje ne može da podnese na prihvatljiv način, i nekoliko vrsta ljudi, pogotovo kroz zanimanja, koji su mu odvratni i kojih se kloni. Ono što najviše ne podnosi to je ne iskazivanje poštovanja i zahvalnosti za nešto. Oduvijek Saša pomaže ljudima oko sebe, u malim i velikim stvarima i situacijama, kroz zaštitu postavljanjem svojih leđa, kroz postavljanje vlastita obraza. Ono što očekuje je zahvalnost za to. "Zaključio sam da je ona narodna i istinita - Ne boj se onoga kome nisi ništa valj'o, već onoga koga i ne poznaješ" - Abdulah Sidran. On ne voli prevrtljivost. Prevrtljivost iskazanu na primjeru dogovora i onda njegova kršenja, rijetka pojava u njegovom životu ali potencijalna uvijek. On ne voli neiskrenost. Slično Karadžićevoj filozofiji jezika : "Čitaj kako pišeš - piši kako govoriš", trebalo bi se reći "govori kako misliš"! Teško ostvarljivo - ljudi bježe za vlastitom korišću. Ne voli i ne podnosi policajce, ljekare i hodže. Niti jedne zbog njihove pozicije u društvu već zbog zloupotrebe te pozicije. Nije njemu, kad pogriješi, teško platiti kaznu za prebrzu vožnju, ne vezanje pojasa, neispravne signalizacije, već zbog pristupa i podmićenosti, bezobrazluka, i "Ja-sam-svevišnji-na-putu" stava. Kad pomisli da je izvan zakona ili bolje - iznad zakona, Saša bi mu rado svezao ruke i noge i tukao ga do besvijesti. I ne bi ga bacio lavovima već bi ga vratio na staro radno mjesto i pratio da li je mlavljenje napravilo promjenu i efekat. Ljekare jer su, kako je jednom naša draga Ane rekla, došli teško do svog zvanja i sad uživaju u njemu kao da su otkrili lijek protiv side, kao da su ne znam ti šta već. To je sve do njihovog stava da je na ljestvici: Bog pa Oni, i dakako zbog svog zaista trnovitog puta kroz fakultetske klupe. To je uglavnom umišljena bagra koja je izgubila osjećaj za čovjeka, za odnose među ljudima, to je sloj društva koji živi u želucu, jetri u spolnim žlijezdama... Rijetki su izuzeci. Hodže ne voli jer su, pošto su po nečemu iznad svojih džematlija pa obilato koriste tu svoju poziciju i uvijek sjednu u vrh sobe, gledaju u njih kao da je poslanik. Pred njim je najbolja hrana, on prvi jede, on prvi pije, on najviše priča, a kako je završio srednju školu, Medresu, to Bog sami zna. Saša zna mnogobrojne primjere nepodopština učenika u tim školama, ali o tome drugom prilikom.

Pristaje li mi ovo ime Saša?

Probudio sam se i već sa zvučnika dalaze riječi pjesme Dream Theatera: "Come to the light, don't be afraid of the shadow it creates..." Odmah pomislim zašto su mi oni najbolji. A onda po inerciji dođe "i kad sunce sija daljine su mrak, sjećanja sam davno prestao da brojim - vjetrovi su samo uskovitlan zrak..."Vatrenog poljupca, koju pjeva Tifa, ex-pjevač Bijelog dugmeta, Divljih jagoda... Odličnih pjesama ima. Na šta je danas spala muzika, Bože moj!? Rijetko ko napravi pjesmu a kamoli album. Evo je stari vuk, Merlin napravio dobar album. Bogu hvala. Zadnji album Riblje čorbe je totalno sr***. Hvala Bogu pa se drže oni pravi, Dragojević (ja ga vala i ne volim nešto), Balašević. A u SCiG se pojavio Van GoGH. Jako su dobri. Za njih se, još, malo može reći da su stari na sceni. Onda Negative. Odlična grupa. Od grupa iz BiH, kad se spomene Emir & Frozen Camels - odmah se pomisli i na gitaristu AC/DC-a, ali ta je grupa u odnosu na druge u BiH jedna od lošijih. Ali to ti je marketing. Od hrvatske muzike ja stvarno ne mogu da se sjetim nečeg pravo dobrog. Osim Gibonnija - koji je ono fakat srceparajući, Nina Badrić. Ja inače uopće ne volim muziku tipa Magazina, Joya, Danijele... To je tako slično, kao jaje jajetu. Kao srbijanska turbo-folk scena. FUJ. Inventiva kupi poene. Evanescence. Amin. A šta bi se od muzike trebalo odabirati, šta u koš a šta slušati, to je stvar navike a ne vlastitog misla za kvalitet, uglavnom. Taj smisao za kvalitet se, po meni, javlja tek kad si u stanju za ono što si slušao kazati da ne valja, jer si znatno proširio opseg u svom muzičkom ukusu - čuo si mnoge druge vrste muzike. Samo iz mase možeš odabrati nešto kao bolje od drugih. "Elementi su dio sistema i oni svoje značenje dobivaju kroz svoju različitost od drugih elemenata" - teorija znaka, de sosir. Samo između troje i više mođeš odabrati najbolje, između dvoje samo boljeg. Dakle što je širi interes u muzici - to ti je kvalitetniji ukus i bolje ćeš procijeniti šta je kvalitet a šta ne. Valjda... Je li Ane?

Kako sam i rekao ranije, post-ovat ću ovdje neke pjesme koje su meni cool a iz novije su bh.produkcije. Pa prijatno vam bilo čitanje

Upravo sam se vratio kući. Kod nas se ne kaže vratio se doma, iako bi to možda, čisto semantički, bilo ispravnije jer - samo je jedan dom a kuća je, Bogu hvala, i previše. Ima sličnih primjera mali milion. Maloprije, spremajući se za pikado pitam Asmira, zovem ga da igra sa mnom: Asmire...Asmire...Asmire... ništa. Ne čuje. Ja opet Asmire..ništa. Roda - a on se, kao udaren šamarom, okrenu. Ili, sin zove oca u društvu: Emire - čovjek se okreće. Na upit zašto ga ne zove babo (po bošnjački tata) odgovara: Pa ovdje su skoro svi očevi, da sam zvao babo svi bi se okrenuli, ovako samo je jedan od njih Emir. Logično i u ovakvim slučajevima potpuno prihvatljivo:) Uostalom i ja sam napravio nešto slično. Tražeći dekana Fakulteta koji se službeno imenuje kao prof.dr.Enver Halilović, kod sekretara sam tražio samo Envera. Ona (sekretar) zbunjena me napada veleći kako je on dekan, profesor...i da ga tako trebam oslovljavati. Ja opet velim: On se rodio, živi i umrijet će kao Enver i nema mu većeg priznanja i ukazanog poštovanja nego ga nazvati samo imenom. U suštini, dobro sam prošao:) Ali to je istina. Nije nikakvo iskazivanje časti nekoga nazivati funkcijom koju obnaša. I ja sma protiv toga. Al' nit smo svi isti nit je uvijek za to povoljna situacija. Na radnom mjestu i među ostalim čivijašima ljudi uglavnom vole i očekuju da ih zoveš baš imenom funkcije koju obnaša. A, usput, vremena se mijenjaju, pa sad umjesto obaveznog druže govori se gospodine. Problem je što nisu svi koji su na funkcijama gospoda. Takvi su uglavnom samozatajni...
Slažete se?

Strahujem. Odnosi me misao na ograničenost. Vremnsku i prostornu. Odnosi i donosi strah. Donosi tegobu - rugobu. Pjesme su dovoljno tužne da ih ne čitam, dovoljno ružne da ih ne pišem. Sjediti. Brojati zvijezde, brojati svjetla aviona dok nečujno paraju nebo. Odvoze sretnije ljude na neko more. U neke svijetle gradove. U smrti nije izlaz "jer smrti zapravo i nema". Odbiti od sebe dio pa ga baciti u vis, gledati kako pada - gledati kako život svoj dio po dio odranja. Odlaze događaji, dolaze sjećanja a ona su rijetko dobra i lijepa. Odlazi život, i nije bitno da li nam maše rukom iz voza ili se ne obazire mi ostajemo na stanici i čekamo drugu priliku. Drugi voz, da presjednemo put druge sudbine.

umjetnost se nauči pisati Aristotel.
Ljudi lako je pisati o tuzi, pišite o sreći, navucite ljudima smijeh na lice. TO je prava umjetnost. Kako god okrenete uvijek je loših (uopće negativnih) trenutaka u životu manje od pozitivnih i zato, samo zavirite u svoj život - kad HOP! evo nečeg tužnog. Mani toga! Daj ti meni da ja pročitam nešto smiješno, nešto zabavno, od čega ću se nasmijati a ne da se zamilim nad vlastitom sudbinom. Teks s početka posta je istina, ali ne treba se na to obazirati s pozornošću! Kontate? Užeži svijeću, unesi svjetlost...
Savjet je savjet i ako se ne uradi po njemu!

Probudio sam se. To je dobar znak Odozgo i razlog da se ide naprijed. Ovo naprijed kod mene nije toliko revolucionarno kao što zvuči, to je odlazak kod frizera (ž.rod), pijenje kafe i čitanje Puta Alije Đerzeleza. Ono što sam dosad pročitao o A.Đerzelezu je demistifikacija lika iz legendi, međutim ono što je sporno je onaj koji je to pisao. To je fakat ružno. Mislim da je Andrić imao Kraljevića Marka kao odličnu superpersonu za svoj naum. Ali od tjeranja da se Gorski vijenac, prije rata, nauči napamet u našim školama, pa do ovog momenta sve je beyond our reach. Enivej, skrećem sa uobičajenog toka svijesti. Dakle, danas i ne planiram neke revolucionarne stvari da uradim, samo šišanje kao ostvaljanje mogućnosti kosi da pokuša oboriti vlastiti rekord u dužini. Trebalo bi izbaciti ananas iz upotrebe - a jest ružan ovaj sok što ga pijem - fuj. Zanimljivo je kako različiti ljudi, pogotovo na različitim hemisferama ili u različitim klimatskim uslovima imaju različite interese u voću i u hrani generalno. E, baš bio se neki Bušman najeo luka, ili bih ja pio kokosovog mlijeka - ŠIPAK! Je li neko za -ovu napolitanku? Izvolite...

Upravo sam se vratio sa puta! Bilo je naporno - bio sam u Zenici. Umoran sam al ono pravo i evo sad samo da vas sve pozdravim i idem spavat:) cao

Jutros sam doživio nervni slom. Ne bukvalno al skoro da jesam. Probudim se, pogledam u mobitel - nema mreže. Ustanem, odem do sobe uzmem telefon fiksni u ruku - nema signla! PA JEBO TE ŠTA JE OVO?! Obučem se oko 11 odem do tržnog, ucrnjačim neku raju, iznerviran se ispsujem, vratim se kući - 14:15, nema signala! I šta da čovjek uradi?! Tek kad nemaš pristupa internetu skontaš koliko je izraženo tvoje ovisništvo! I onda se nadovežu mnoge stvari: ne možeš kontaktirati bližnje, a činjenica da čovjek koji je tvom cu dužan 2.700 KM kupuje sinu motor od 500cc, samo da bi ovaj bio faca, dolije ulje na vatru i onda je sreća što nemaš oružja kraj sebe - POBIT MRAKU! A onda na kraju se dokopaš tastature i istreseš svu negativnu energiju i pokušavaš mirno započeti sa čitanjem nove knjige.
Mislio sam početi čitati Travničku hroniku, pa pošto je nemam moram okrenuti poneki broj da je nabavim. Al' opet se vratiš na prekid signala! Moderno doba?! Ne radi ti telefon - kao bez ruke da ostaneš, nije ni čudo što se ljudi toliko ugoje - pa hajmo malo šetnje. Odeš fino do knjižare, kupiš sebi. Ovi Ameri su glavna bagra, tipka 1 = naručiti kafu, tipka 2 = kupiti online puder i šminku. Jebo to, prošetaj!!! Tok svijesti je legendaran pojam, počneš od ne postojanja signala, dođeš do i-bogu-i-narodu dopizdile Amerike. Previše nervoze ubija. Kad smo već kod Amera i gojaznosti:

Lijepa moja Europa!

Pročitao sam vaše komentare i ne preostaje mi ništa drugo nego da dopunim listu meni najznačajnijih pjesama. E pa evo ga spisak slijedi, pa iako se uvijek nešto izostavi, uz prethodne liste mislim da je ova potpuna i bezmalo cijela.

Evo i drugog dijela spiska najuticajnije muzike na moj život. Ovdje je 15 pjesama, koja je svaka na svoj način dobra ili, bolje reći - odlična. Feel free to say YEEEEEEEEES

Danas sam upisao ocjenu u index. Uz malo čekanja..."Uz malo 'rvanja i znoja bila je moja" - R.čorba. Evo slušam Dream theater, sa albuma Six Degrees of Inner Turbulence pjesmu The Glass Prison (13:52). Sve je uobičajeno, sve je jednolično, uz par izuzetaka - ocjene i prijatelja koji je navrnuo iz Beča. Pila se kafa ("jede se kavijar, pije se džin" - Z.pušenje), igrao se pikado - bijedilo se. Nakon bezobraznog toplotnog vala danas je oblačno, uz fini prohladni vjetrić. Sve je to pokvarilo planove dokonoj raji željnoj vode, brćkanja - jezera. ČEGA (KOGA) NEMA BEZ NJEGA SE MOŽE!!! I sad za kafom uvidjeh da dječije rasuđivanje ide po liniji manjeg otpora i odsustva iskustva: Kaže Mirela, frizerka: "Ja kad sam bila mala imala sam prijateljicu koja je stalno psovala Boga! A imala je sve, sve, pare...ama sve što je poželjela. I onda sam došla do zaključka da bi možda trebalo psovati Boga da bi se imalo!" Dok si 1. razred osnovne zbrajaš 2 + 2 = 4, a odjednom u srednjoj raspravljaš na časi Matematike, da li je to baš tačno!!! Besposlica profesora... Dokazivanje u nedogled! Dijete, dok ne zna pričati kad hoće nešto zaplače i dobije. Danas možeš plakat da se do Pariza čuje željeno nećeš dobiti a prijeti ti kazna i policija na vratima zbog kršenja javnog reda i mira! Možeš zavezati gubicu u mašnu - opet ništa! Preostaje ti jedino da ispijaš kafe i igraš pikado ili druge igre za (opet) dokazivanje. Koji je k*** meni, pa ja ni jednu misao ne znam izvest na pravi put!:)
Idem da jedem...
p.s.
počinjem ovisiti o nekim ljudima:) Osim oca i mame.

PU! Pa ljudi:( Pa ja taman odlučim, nakanim prestati a onda dođe neko nov pa moram nastaviti:( Enivej, danas je bio jedan od onih dana kada se životna dinamika uspori, kada se cijela dnevna šetnja odvija između sobe, kupatila, kuhinje i terase. Tek navečer, kada je temperatura poprimila konture normalne izašao sam u sportskoj opremi ( za razliku od dotadašnje - prirodne - skoro pa bez nje) na igralište i odigrao nekoliko utakmica. To su utakmice koje traju po 10 minuta na malom igralištu i sasvim je dovoljno da se umoriš a pobjednik ostaje na terenu i igra sve dok ne izgubi. Ona narodna se ipak poštuje: "Ne kupaj se dok je znoj na tebi". Evo me sjedim ispred kompa, spremam se da sletim do kupatila ( što će biti 6.put danas) i skinem sloj prašine i osjećaj umora sa svoga tijela. Danas sam počeo sa REotkrivanjem skrivenog smisla i suština Proklete avlije Ive Andrića. Lično zastupam mišljenje da je Meša Selimović za dvije nijanse bolji pisac od Andrića, ali s obzirom da je napisao znatno oskudnije djelo nije se niti mogao u potpunosti profilirati na način na koji je to Ivo učinio. Bilo kako bilo, P. Avlija je otvorena, nadam se da će sutra biti zatvorena. Sutra idem na faks da upišem ocjenu iz Savremenog IV... Teško je ovo vrijeme, ne samo zbog temperatura, ne zbog promjena u klimi, niti zbog životnog standarda - teško je ovo vrijeme jer godine ti uporno pokazuju da se stari, da se mijenjaju interesi da se mijenja vlastita filozofija... Teško je vrijeme ovo jer se stalno spotičeš o stvari koje si mislio da si zaboravio, da si prošao, za koje si tvrdio da ti se neće dogoditi.

Baš se nešto pitam - da li vi uopće znate zašto u imenu ovog bloga kafka? Vjerovatno onaj koji je čitao bi to povezao, sasvim logično za Franca Kafku. Donekle je i to istina. Međutim, ime je ovaj blog dobio po mome mačku:) Moj mačak se zove kafka, a da ne bih onog čovjeka baš skroz iskopirao, dao sam svome mačoru ime kaFfka! Dakle, autor Procesa --> moj mačak --> ime bloga. Dosta stvari vezanih za moje školovanje je povezano sa Procesom. Na pisemnom dijelu ispita iz Svjetske književnosti II pisao sam na temu Procesa, kasnije i usmeni dio, referati, pripreme časa iz Metodike... Sve...:)
Dignite ruke koji niste znali genezu imena bloga!:)

Jutros je 9 godina srebreničke tragedije. Omladisnki hor je u Potočarima i prisustvuju i učestvuju u ceremoniji obilježavanja tog datuma. I moja Jaca je tamo, sad sam je vidio na Tv-u. Sve je nekako tužno pa sam isključio Tv, došao na blog - kad i ovdje tužna situacija. Idem svirati gitaru, pozvat ću nekoga da dođe kod mene pa ćemo nešto već zapjevati.

Zanimljiva je danas slika presjeka današnjeg muzičkog ukusa. Pa to je za povraćat. Lično mrzim Hip-Hop kulturu, ma ima moreeee razloga. Kao što je nekad Hipi pokret preobrazio lice zemlje (uff) tako to ovaj radi al bogami u nazadak. Sranje. Droga se počinje javno konzumirat, jerbo mu ja mater nek je puši nek se ubije, mater mu njegovu al nek meni ne naškodi i nek mene i moje dijete ostavi na miru, a on (konzument droge) ma nek umre, zaboli me dupe, sam je birao. A kad pogledate koliki je stepen ovisnosti prije rata i sad - lako ćete zaključiti da kultura zapada i nije neka svetinja kojoj se treba dodvoravat. Znate onu opću odrednicu Istoka kao Orijenta? Kao nečeg zaostalog, primitivnog i necivilizacijskog? Kolonizatori su ga tim imenom počastili, sa druge strane taj isti Orijent je zapad označio zajedničkom imenicom Oksident - kao nečeg čega se treba kloniti jer je vidljiva linija koja vodi samouništenju u konačnici. I zašto bih se ja priklanjao jednom zapadnom načinu života - pa na Balkanu se živi najbolje na svijetu - samo da nije ove mržnje i netrpeljivosti drugog i drugačijeg! Dođe mi Arap i prosipa pamet, kao da ja ne znam đta je Islam, pa mi eto on hoće objasnit! Kurac ba! Idi jebi m*** svoju i vrati se u svoju usranu samoljubivost, a onda mi dođu ovi sa Zapada i počnu srat kako smo zaostali, kako smo nepismeni! U jebote, šta ćeš ti meni koji k*** govorit da sam ja zaoostao! Znam li ja jesti? Znam li ja se napit vode? Znam li ja s***t? Znam li ja je***t? ZNAM jebote! I po čemu sam ja to zaostao?! Prave nuklearke, prave kurac-palac i prodaju jaja pod bubrege - mi to da zaštitimo sebe od drugih! KITA DUGA TITA! Napadoše Irak! Koji ćeš ih K** ti napadat - BUSHU JEBEM TI MATER! Koji je on faktor da tek tako od ljudi uzme zemlju, naftu i dakako da udomi i milionima nagradi svoje firme?! I to sve na očigled svijeta. BRITANCE trebalo je odavno strijeljat. Jebo te da hoće kakav Hitler da se rodi pa da pobije ove sve koji su nalik BUSHU pa da onda mi ubijemo Hitlera i mirna planeta! A opet kako je uvrnuta slika tog ORIJENTA!!! Cccc. Ne postoji neka bitna veza između istočnih kultura - ali fakat to su drugačije nego mi i zato ih možemo nazvati jednim imenom - baš kao što ni Lav, ni Miš, ni Majmun nisu ljudi - e nazvat ćemo ih životinjama - glupa zapadnjačka generalizacija. Bojim se da že ih globalizacija doć glave - nemoguće je održat takav koncept. Teško se interesi poklapaju uvijek i svugdje. Teško se historija premosti. Francuska i Engleska će uvijek biti na opozitnim interesnim stranama - jedino će ih bolit kita da li će šljive ove godine bit dobra roda ili loša. Ma sve je tako očito ali niti ja niti ti pa ni ti, čak ni ti, ne možemo učinit ništa da to sve popravimo! U svakom slučaju - mrzim marginalizacije malih kultura, malih nacija, favoriziranje koje nema neki civilizacijski osnov. Američki moral? Šta je to? OKSIMORON!!!
Uff jesam ja otišao od teme, od muzike danas:)
Uglavnom današnja uzika ti je pišaona naspram dobrog starog rocka!
Uf sad sam se ispraznio, pa se evo idem napuniti - sokom od narandže!
pa-pa
p.s.
nema p.s!

Jebeš ba ljeto više.
Ko god ga volio neka ga nastavi voljeti i nek ne ubjeđuje mene da griješim! Ma ima milion razloga zašto to tako mislim!
Hajd - evo
pod 1. Prođem kroz raju, a od njih 100 kad na znoj smrdi 5 uguši me nešto i što bih ga ja pošteno premlatio i usadio mu, kad mu to već nisu roditelji, osjećaj da se bude čist, ne mogu nisam snagator
2. Mrdni malo van svog dvorišta vidjet ćeš raje što su im prištići, probuđeni suncem, izašli na lice - ljeto natjeruje na prirodnu ružnoću a onda se cure zgotive i sve to fino prikriju time što...
3. ...se obuku u tangice, minice i druge jebene krpice. Nije to loše, al onda se uhvatim kako mi oči lete tamo-amo i pare svoju žeđ izazvanu libido-eroso-frojdovskim nagonom! Sve bi to bilo fino da nemaš nekoga koga voliš, pa bih to mogao nazvati vizualnom prevarom. Jebeni flert...ovaj ljetnji je najgori
4. Ne znaš šta ćeš obuć!!! Pa jebote ja se zimi obučem bilo kako, ne mislim na liniju, ten, (ne)popeglanost majice ne leđima...ebe mi se - zimi je pokriva jakna
5. Temperatura - ubije te u pojam! Ne znaš kuda ćeš, malo malo pa pod tuš!!! Zimi, ako ti je hladno a ti blizu peći iliti radijatora iliti se obučeš teže i jače!
6. Najgore od svega - obuća, koju god da obuješ stvara fucking smell! Smrdi, još znoj pa ti se kliza. Obuješ li cipele - sjebo si se, obuješ li patike - isto tako, obuješ li papuče, znoj te tjera da paziš na svaki korak da se ne bi unutar papuče okliznuo, izgubio kontrolu i poletio jarku pod šipražje...

Pa jebote jel to treba još elemenata da ga ne volim? Jedino dobro je uživanje u kupanju na moru i? Lijepa moja jesen pa i proljeće!
Ljeto, ljeto - ko te jebe, može Mirza i bez tebe!

Svi vi koji niste ponijeli vlastitu šoljicu na ovo blogovanje niste dobrodošli. Ostalima svaka čast! Vidite kakva je danas nastupila marginalizacija higijene? I ja još da zaradim nekakvu bolest?! Pa ne'a šanse, ba. Svi vi koji ste došli ovdje tek da vidite kakav je ovo blog i o čemu se ovdje egleniše, samo da zadovoljite svoju potrebu zasićenja vlastite (na-mačiju-nalik) znatiželje imajte na umu da me boli ***** što ste tu! Svi oni koji se vraćaju na ovaj *.blog.hr imate moju iskrenu sućut. Na blogovniku ćete pronaći teme poput profesorskog života, pjesničke zasićenosti, dnevnog razbijanja monotonije... Svako ko se uhvaćen u klopku, već pomenute znatiželje, ovdje obreo prema mom vlastitom, internom pravilniku, nema pravo na bilo kakvu odštetu za pričinjenu bilo kakvu štetu po zdravlje, intelektualne pozicije, mučninu i utrošeno vrijeme. Niko nije obavezan da me klikne dva puta, jednom je dovoljno, na kraju krajeva i puno! Ne želim ni na kakvu listu, od izbornih do onih imenom cool. Bora čorba (javno samodeklarisani četnik): " ostaću slobodan neću se vezati, važno je samo dobro se zezati"... Nek me niko ne citira, ako ga uhvatim u dotičnome, pokajat će se. Svako ko nema spoznaja o vlastitom životu - ja mu garantujem da ih ni ovdje neće steći (na blogu, kao fenomenu). Na blogu nećete riješiti svoje probleme, na mome nećete vidjeti svoje probleme - e, a baš me briga za njih. Ako si ne znate sami nabacit osmijeh na lice (pritisnuti pomenutim problemima) ovdje ne dolazite da vam ga ja nabacim. Ovo nije za vas, a nije ni samo za mene, ovaj blog je za one koji se vode kao returned visitors iliti ljude koji se vraćaju na ovu adresu. [ odjavna špica - "digni mala i ti noge" ]
pa-pa
p.s.
I molim prvospomenutu grupu posjetitelja da ovo ne komentiraju.

RAJA, Mirza položio ispit! Maločas sam to čuo preko telefona, jaran je ugrabio muštuluk. Odmah sam se istuširao...kako mi je loše dan započeo, i to na mjestu gdje odem da mi bude lijepo:( Ali se sve popravilo i evo sad sam kao nov! Još samo da skupim pare za more...Uh što bi to bilo fino...
+ dobio sam dobronamjerne kritike... poradit ću na tome! obećavam!

Ne znam šta bih radio...Evo ću surfati netom...pozdrav

Danas sam, kao što se iz priloženog vidi, prekršio praksu koju rijetki uočiše... Post ujutro, popodne i navečer (relativno tačno). To je sve od arbajta. Na kraju svega je došla vožnja tuđeg BMW-a. *ebi ga u pravu su oni koji napisaše jedan grafit u Saraj'vu: "Ako učiš znat ćeš, ako kradeš imat ćeš!" Vrlo blizu istini. Ne baš tako grubo i isključio, ali to je pravilo koje se skoro pa no eksepšn provodi. Što sam ja upis'o ovaj faks? Pa zašto nisam jednostavno se ufatio Švabije? Danas bih imao dobro auto, manje brige za račune... Kao što Sadistico rek'o za pare.. Čuj pare kvare ljude - ma *urac! Daj mi pare pa nek se pokvarim k'o gulaš na +40! Dobro sad. Moj mačak evo drijema na krevetu..uh pardon - slagah, evo ga se liže:) Sad bi jedan moj rođak rekao: "Pa liz'o bi' i ja!" E moj rođo - nije sve u lizanju! Ima nešto i u lizalu! No, nit sam ja moj rođak, nit sam zaljubljenik u lizala, ja jednostavno pokušavam ostati normalan gledajući kako se drugi provode.
Idem sad da vidim đta su moja braća po blogu napisala u svoje *.blog.hr-e!!!
Adio...

UF danas vrućine i ŽEGE!!! Upeklo sunce a nigdje pobjeć od njega. Ti u hlad Ono za tobom, ti pod Njega a Ono u tebe!!!
Cijeli sam dan pomagao ocu (njegovim radnicima) da se neka ograda i kapije što ih je tu otac napravio i postavio još pretprošle godine, prepravi, ofarba, obrusi... Nisam računao na sunce...
Enivej - jedva sam čekao doć da štogod napišem u ovaj blogić!!!Blogičak, if ju vil!
Jao sreće kad sam došao kući - ništa jesti, ništa piti - sav sam se bacio ili podbacio pod kapljice što su curile kroz tuš... Kako čovjek lako zaboravi na neke tegobe: "...nama je i sitnica dovoljna za ogromnu sreću..." ne znam koga citirah!
enivej, danas vam mogu praudli present jednog lika, očevog povremenog radnika, imenom Samir!

Ah, da - bedž... pa joj bedž je na blogu [ bedževi ]

PITANJE ZA RAJU: IMA LI KO KAKVIH LINKOVA ZA ONLINE KNJIGE, NA NAŠIM JEZICIMA (jeziku)? DA NE CUNJAM...
Citiram Ane: "Triba štedit šolde":)

komentari (2) - printaj - 20:07