Postoji grupa ljudi, jedan zaseban entitet u mom društvu koji smatra da je ljeti bolje imati ćelavu glavu. Ošišat se i nositi kapu s vremena na vrijeme da te ne ubije sunce. I tako oni uspješno prodaju svoju filozofiju ćele, pa je sve veći broj individua primijećen kod frizera. Dakako da to frizerima nije smetalo. I ne smeta, a bogami i neće smetati. Ja sam se poveo sličnim primjerom, doduše ja sam samo skratio kosu. Ja ne bih mogao dopustiti da se na mojoj ćelavoj glavi ogleda sunce, da ruka kad tuda prođe ne zapadne, ne otkine koju vlas. Jebo to. Kratka pamet duga kosa? Narodna poslovica...Menocentrična, šovinistička izjava koja ima smisla:) Ali nema potpunu opravdanost. Kad budem nakanio navoditi primjere bolesnih karakteristika žensko-ženskog prijateljstva, vidjet ćete objektivnost i razloge zašto je pređašna narodna bliska istini. Uf - al imam materijala budući imam mnogo "prijateljica", bolje reći ženskog društva jer sam bio primoran pustit ih u svoj život...Više razloga...
I tako, ljudi se šišaju naćelavo, nose kape i onda se ja pitam pa kojeg su se k*** šišali ako će im koža glave gorjet i više neko kad su imali dužu kosu (kosu uopće)!!! Ali, u pitanju je izgleda opklada, dogovor a ne povodljivost za tuđim primjerom. However - ne bih im bio u koži, posebice na tjemenu!
Post je objavljen 22.07.2004. u 20:11 sati.