Nisam bio u Zenici! NJa nja nja nja... Došao do jednog gradića, 15 km od kuće i s rodicama i jaranom na kafu! Joj kad se čovjek navuče na kafu, sve dnevne obaveze su neučinkovite bez nje a ona kao droga, dan za danom te sustiže i sačekuje sve u svoje vrijeme, i sve na istim mjestima ti prave zasjede. Kažem, popio kafu, mislio ostat 2-3 sata a ostao cijeli dan!!! Evo cijelih 6 sati! To je fakat nečije radno vrijeme. I moje je današnje sjeduckanje bilo informativno - svakakvih se informacija nakupio! I korisnih i apsolutno (po ženski) beskorisnih - šta je ko radio, ko je koga, šta je ko o kome, ko je taj i ta... Šuplja. Na putu kući neka kiša, grmljavina... Otkrio sam da se plašim groma i svjetlice - prepadnem se da od sveg svijeta neće odabrati i pogoditi baš mene! sretno sam došao kući, mojih još nema - otišli u obilazak nekih rođaka. Baš je lijepo kad si sam kući!
Nekad, u tinejdžerskom dobu to sam vrijeme iskorištavao gledanjem pornića, danas, ipak, porniće je zamijenila kafa i ugodno ljenčarenje!
Pozdrav!