Maloprije sa očevim starim Mercedesom u 3.brzini prolazim kraj jezera, a raje puno. Plavki, crnki, golih, obučenih, lijepih i onih koje to nisu, roštilja, pjesme, kupanja, svjetala... A ja se kuham u autu i vraćam se od sestre koju sam odvezao njenoj kući. Slušam neku džigeru na radiju, a malo-pomalo se unosim u tijela svakog ponaosobog od sretnih kupača. Sretnih privremeno, na intervale ili permanentno u životu, svejedno je - u vodi je sigurno zaboravio i da ima kuću, stan... Sad sjedim ispred monitora, planiram čitati Andriča dalje i javlja se glad. Kako je ta glad dosadna! Od 10.30 do 14.22 sam jeo već dva puta, evo i sad bih. Zašto se mora jesti tako često?! Idem na terasu, upalim stonu lampu, mačku pripremim večeru, uzmem Andrića i zaspim, fin plan! Pa evo idem...
z.pušenje: "On ugleda mjesec i reče, Bože kako neki mogu gore a ja i Žuga ni na more..."
u mom slučaju, u gornjem tekstu izmjene: more = jezero, mjesec = more
Laku noć