PU! Pa ljudi:( Pa ja taman odlučim, nakanim prestati a onda dođe neko nov pa moram nastaviti:( Enivej, danas je bio jedan od onih dana kada se životna dinamika uspori, kada se cijela dnevna šetnja odvija između sobe, kupatila, kuhinje i terase. Tek navečer, kada je temperatura poprimila konture normalne izašao sam u sportskoj opremi ( za razliku od dotadašnje - prirodne - skoro pa bez nje) na igralište i odigrao nekoliko utakmica. To su utakmice koje traju po 10 minuta na malom igralištu i sasvim je dovoljno da se umoriš a pobjednik ostaje na terenu i igra sve dok ne izgubi. Ona narodna se ipak poštuje: "Ne kupaj se dok je znoj na tebi". Evo me sjedim ispred kompa, spremam se da sletim do kupatila ( što će biti 6.put danas) i skinem sloj prašine i osjećaj umora sa svoga tijela. Danas sam počeo sa REotkrivanjem skrivenog smisla i suština Proklete avlije Ive Andrića. Lično zastupam mišljenje da je Meša Selimović za dvije nijanse bolji pisac od Andrića, ali s obzirom da je napisao znatno oskudnije djelo nije se niti mogao u potpunosti profilirati na način na koji je to Ivo učinio. Bilo kako bilo, P. Avlija je otvorena, nadam se da će sutra biti zatvorena. Sutra idem na faks da upišem ocjenu iz Savremenog IV... Teško je ovo vrijeme, ne samo zbog temperatura, ne zbog promjena u klimi, niti zbog životnog standarda - teško je ovo vrijeme jer godine ti uporno pokazuju da se stari, da se mijenjaju interesi da se mijenja vlastita filozofija... Teško je vrijeme ovo jer se stalno spotičeš o stvari koje si mislio da si zaboravio, da si prošao, za koje si tvrdio da ti se neće dogoditi.