Spremam se, evo... Idem u grad. Idem da obnovim imovinsko stanje - kupujem printer, opet.
Jučer okupan, od maloprije namirisan, od neki dan podšišan, ali ne brijan već 3-4 dana, idem, sa samopouzdanjem u masu, u svijet na kafu, u izlog.
Kad se kafa pije, onda se sjedne što bliže i licem prema ulici, dim se odbija od očiju i gleda se u narod što prolazi. Pitaš se da li je taj pogled što je upravo zastao na tvojim očima bilo namjerno djelo te prolaznice ili su tvoje oči bile samo usputna stanica. Prolazi jedna, prolazi druga...I ti kad te zaboli tijelo od sjedenja, pokupiš svoje stvarčice, ispiješ sve što je ostalo tekućine koju si naručio, osmjehneš se konobaru i platiš. Izađeš na ulicu i bivaš svaki onaj prolaznik koji ti je dobacio svoj pogled. Bacaš poglede okolo, ne videći skoro nikoga, da li je to što tražiš nekog posebnog ili ti je jednotavno dosadilo zaustavljati pogled - o tome neki drugi put!
Sad idem, čeka me...obaveza razdijeljena na više stvari...
Post je objavljen 19.07.2004. u 10:05 sati.