Prolaze svadba, čuju se pucnji radosnih svatova.
Sjedim istovremeno ushićen i zbunjen: kome i čemu se ostali vesele?
Što će popit? Što će imati priliku s ljestvi gledati prvu bračnu noć kradomice?Što će imati još jednu mladu djevojku/ženu u mahali? Da podijele radost sa mladoženjom i njegovim ocem? Šta ostali slave? Koji će oni kurac s njima i koji će kurac svadba ikome? Koji kurac mora iko bit prisutan? To je detalj koji se uvukao u pore društva i bez kojeg je nezamisliv normalan ulazak u društvo. Il ćeš biti kao i svjetina, list na stablu bez broja, il ćeš biti obilježen i kasnije izbačen kao loše zrno!
Umjesto svadbe ja bih sa svojom dragom otišao negdje na medeni mjesec, da sve zaboravim, da prolumpujem još dok mogu!
Jebeš svadbe i svadbice! Al ko će to objasniti mojim roditeljima i mojoj curi! Ocu koji sanja mnogobrojne svate i goste i "nezapamćeno veselje" i majci kojoj bi trebale doći na slavlje kone i dokone tračare, a curi koja sanja sebe u bijeloj vjenčanici! Na koga sve spadne - na mene! Mirza treba kupit ovo kupit ono... Sve bih to ja trebao činit! A vi čekajte gotovinu!
Jebeš svadbu i onog ko je izmisli...