Vidim ima ljudi koji su na svoje blogove, blogiće, blogsemije, blogamije, blogomoljke, blogislije, blogohuljenja, blogoslovije...blogove, stavili i liste svojih naj -filmova, -albuma, -grupa... Pa zašto to ne bih i ja uradio?!! A mogao bih, recimo, napraviti selekciju, pa načinit TOP 10 grupa iz Ex-Yu, TOP 10 stranih grupa, TOP 10 ovog i onog. A mogao bih načiniti i TOP 10 najbudalastijih stvari koje sam učinio...da da to ću učinit. Ma učinit ću to evo sad! I ovdje!!!
1. Dok sam bio mali zapalio sam krov pomoćne zgrade pored kuće. Šteta procijenjena na oko 6.OOOKM
2. U istim ili sličnim godinama ukradem djedu 1000 šillinga i zamijenim u banci. Bankar javi ocu a ovaj dođe po mene...Ostalo se zviždi iako nisam dobio batine!
3. Drugarici iz razreda u 3.-em Osnovne: "pa zadigni malo da ti se vidi" - taj dan je nosila suknjicu. Jadno dijete se rasplakalo a učitelj mi zapovijedio da dovedem oca
4. U 4.osnovne izmakao stolicu učitelju a ovaj tresnuo na pod!
5. Dok sam trenirao atletiku, optrčim oko stadiona jedan krug a trener uvede svježeg momka: "hajd ga stigni", rekoh IDI PA GA TI STIŽI JA NEĆU VIŠE TRČAT. Stvar je što nisam imao karaktera (jebo moj karakter) i za 5 minuta se vratio na trening
6. (za neke možda i nije glupost...al možda) Odbio spavat sa jednom curom na maturalnoj ekskurziji! (e budale!!!)
7. Redovno hodao po krovu i glumio tarzana, verao se po drveću i zamišljao da sam kralj džungle
8. Telefonski razgovor mene i očevog prijatelja iz tužilaštva, FADILA:
JA: dobar dan, pa đe si Fujke (kao da je meni jaran)
FADIL: Halo ko je to?!
JA: Ćutim i spuštam slušalicu!
Ja ko fol tepam čovjeku pa FUJKE:)ccc - Niđe veze
9. Na pitanje kako je započeo I Svjetski rat odgovorio: "Atentatom na Gavrila Principa!!!" - tu su se javili simptomi moje idiotike!
10. Otvorio Blog pa sad serem... lista nije konačna...
Upoznajte svoju povijest da biste znali kako dočekati budućnost... Ja polako otkrivam svoju! Iznenađujuće je šta sam sve od širokog spektra ludih ideja i izveo, ostvario... Bio sam, kažu, najnemarniji i najžilaviji dječak u komšiluku. A onda je krenuo rat i sve se to promijenilo! Odjednom ti više nije bitno hoćeš li napravit nekog budalom, hoćeš li u klikeru odnijet pobjedu, koliko riba ćeš upecati, koliko gljiva nabrati u šumi, koliko ćeš konzervi gulaša odjednom pojest, za koliko ćeš minuta uraditi iz matematike zadatke da bi prvi predao učitelju... I tako se jedno djetinjstvo prekunulo naglo! Siguran sam da bi ova lista bila znatno duža da se to nije tako zbilo! Ali da nije bilo rata ko zna gdje bih sad bio i šta bih sad radio.