Pita sophia kako je živjeti u bosni.
Postoje mnoge izuzetno neuravnotežene priče o Bosni uopće. Krećući od svoje multireligioznosti, multikulturalnosti, geografskom i historijskom položaju i sinhronijski i dijahronijski gledano, pa preko mentaliteta do civiliziranosti, Bosna se nameće kao nikad u potpunosti sagledan i opisan prostor. Sve što je danas stvarnost u Bosni nekakv je plod posijan vijekovima unazad. Počevši od Ilira, pa doba srednjovijekovne Bosne pa Turaka do Austrougara i Jugoslavije (kad pogledate karte Rimskog Carstva vidjet ćete da se dijele baš na bosanskim granicama, Drinom!). U svemu tome, ovo je područje skoro pa prokleto. Istina je međutim da su najstabilnija vremena bila ona za vrijeme samostalne bosanske države do 15 st. kada se na nju sručila Turska vojska i pokorila je. A nakon toga i vrijeme Osmanske uprave Bosnom. Ipak, gledajući kroz to vrijeme, svakih nekoliko decenija ovdje je bivao neki rat. Sve to što Bosna jeste; razmeđe svjetova, kultura, civilizacija - sudar svega toga na ovom prostoru; pretpostavlja njenu očekivanu nestabilnost. Meni je to jasno. Međutim, meni nije jasno ubilačko nasilje u Sjevernoj Irskoj. To je zemlja koja nema geostrateški položaj, nema ništa što bi je činilo interesantnom, ali zato imaju kršćansko-kršćanske ubilačke nesuglasice. To mi nije jasno! Jasno je i to što Amerika pokušava da osvoji svijet, trudeći se svime i svačime. Ne bi me čudilo da pred kraj svog života G Bush mlađi prizna da je Irak napao iz tog interesa, da svome narodu omogući prevlast u svijetu i položaj koji joj omogućuju da se vojnim putem politički osnaži. No, dobro - jebo Ameriku i Amerikance, oni su gamad ali to će se tek vidjeti. Trebalo bi pogledati onaj Mooreov film 9/11!
Vratimo se mi Bosni. Trenutna situacija je manje-više poznata: Država od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije. Republika Srpska nastoji da se osamostali i postane državna jedinica - to je jasno i neupitno, Federacija se trudi da opstane pošto se većina Hrvata u Hercegovini osjeća građanima Hrvatske. Jedini narod kojemu je stalo do sačuvanja cjelovite BiH su muslimani - Bošnjaci! To je žalosno, ali tako je. Nekad su duh Bosne pronosili Franjevci, zemlje koja ima svoj bos'nski jezik, svog čovjeka, bosniaka. Ali, to su davna vremena. Danas u političkom smislu bi mnogi Bosnu da podijele, da se izvrši konačno etničko čišćenje, da se narod ne vrati tamo odakle je protjeran... Neki se fakti baš i ne mogu zaboraviti.
Kada je životni standard u pitanju, tu je situacija svjetlija od ove gorepoenute. Daleko je to od dobrog, plate su uglavnom male, neredovne. Cijene velike. Prosječna plata jeste veća od potrošačke korpe ali zna se da većina ima platu ispod tog prosjeka. Mnogo je mita, korupcije, veza i vezica. I to uglavnom u resorima pod budžetom Države. Ni blizu je to osnovnim idealmia Platonovim. Najgore je, po meni, to što je sudstvo neefikasno. Ja bih prijestupnike najoštrije kažnjavao, kao što ih je Tito slao na Goli otok. Time bi se smanjio kriminal i nelegalnosti, a to automatski znači manju štetu po državu. Druga strana medalje politike EU je ta što je za mnoge bh.proizvode zabranjen uvoz pa naša privreda ima u milijardama izražen vanjsko-trgovinski defeicit. Na taj način nema napretka!
Uglavnom, mlađa raja bi da ode odavdje, tamo gdje ima posla (ovdje je oko 400.000 ljudi nezaposleno), gdje je iole veći standard življenja. Ljudi, to je moje viđenje, možda se neko neće s time složiti, ali ovo su fakti. Ako neko želi politizirati činjenice, neka zaviri u stvarnost i historiju.
Post je objavljen 27.07.2004. u 22:54 sati.