Rijetko pisati, rijetko čitati - najbolja kombinacija. Svijet virtualnog društva je u svakom slučaju bolje izbjeći iako pak, neki ljudi "ojačaju" u ovom imaginarnom a ipak stvarnom svijetu. Pojedinci su zalutali, bolesni, došli tražit curu, *ebačinu i sl. ali svi su tu iz nekog svog opravdanog razloga. Da li će doći do cilja zavisi od tvrdoće čahure u kojoj su, živaca koje moraju potrošiti, i izdržaljivosti... Na kraju sve se vrati na početnu tačku - svaki od njih ostaje na polazištu s licem u rukama i s pitanjem koje je mislio riješiti virtuelnim putem.