Blog.hr

Vijesti s bloga

pet

05/24

Antene i antenski sustavi

Jedan poznanik angažirao me nedavno da mu izvršim manji popravak na krovu kuće. Rekao sam mu da inače ne radim takve poslove, ali on je bio uporan. Te ajd’ ne mogu nikoga naći, te ti si lagan i spretan i to ti neće biti problem. Načelno sam pristao i u dogovoreno vrijeme nacrtao se u njegovom dvorištu. On je pripremio dugačke ljestve, alat i svu logistiku uključujući i hladno pivo. Međutim stupivši na strmi, visoki krov shvatio sam da se ne osjećam sigurno i odustao od posla. Uvidio je moju nelagodu i nije inzistirao na nastavku. U hladu ispred kuće popili smo pivo, popričali i svatko svojim putem.

Nije uvijek bilo tako. Strah od visine kod mene nije bio prisutan. Štoviše, u mladosti sam se pentrao i tamo gdje većina ljudi ne bi ni pomislila. Posebno je to bilo izraženo negdje sredinom devedesetih u vrijeme praktične nastave u jednom elektro servisu u Đurđevcu. Terenski posao podrazumijevao je montažu takozvanih zemaljskih i satelitskih antena, piše na blogu Usputne bilješke.

čet

05/24

Dječak Srebrenice danas priča...

Rossovka:

rikrašću se noćas u san majci, onako kako smo se brat i ja prikradali kad bi okasnili jer smo se ostali igrati poslije škole, ili brali susjedove trešnje, ili pekli prve kukuruze.

Uvijek je govorila – nemojte djeco, sramota je tuđe brati. Majka će vam ubrati i donijeti naših. A znala je da je slađe popeti se i jesti slatke trešnje na drvetu, i da je slađe nečije kukuruze kradom ubrati i ispeći, pa ih onako čađave i vrele jesti putem. Pa i sama nam je pričala da su i oni kao djeca isto radili.
Dočekala bi nas vrućom, tek pečenom pitom čiji bi miris osjetili još na prilazu kući. Čvrsto nas zagrlila i privila sebi, govoreći – evo mojih jablana. Gdje ste dosad? Perite ruke pa da jedemo. A onda bi sjela i gledala kako slatko jedemo njenu pitu, najslađu na svijetu.

Prikrašću joj se jer je danas opet plakala.

čet

05/24

Ljubomora

Nedavno sam naletila na jednu staru simpatiju koju nisam vidila jako dugo. Odselio se, ne živi više u Dalmaciji pa se sretnemo rijetko. Davno je bilo kad smo se družili, ima tomu bar deset godina. Nemam neki osjećaj daljine kad je on u pitanju, sve neki čudan filing mi izaziva. I eto, sretnem ga i proradi mi osjećaj da je sve nešto pogrešno u toj priči. Valjda jer ne razgovaramo baš. Nekoć smo bili dobri, sad si samo kimnemo u prolazu.
I otada, otkako sam mu kimnula nekidan, proganja me razmišljanje o njemu. Zgodan je i dalje, nek ide u pm. I ne bila ja žensko, okrenem sve što sam mogla na internetima da provjerim što se događa s njim, piše na blogu Snoviđenja.

sri

05/24

Darovana predstava

Sinoć smo gledali odličan dokumentarac o nažalost prerano preminulom glumcu, nezaboravnom prijatelju Mustafi Nadareviću, piše Dinaja.

Uzburkale se uspomene, minuli trenuci susreta u i izvan teatra. Sjetili smo se i Zdenkovog oproštaja i Mujicinih riječi:

Dijane se sjećam iz vremena akademije, dolazila je s mamom na satove scenskog govora i onda sam pomislio, ova djevojčica će završiti u glumištu, prevario sam se, nije postala glumica, ali je ostala žena iz sjene, vjerna pratilja događanja na sceni. Budi sretan što je uz tebe...

sri

05/24

Rad ne daje vremena za net

hawkeye1306:

nakon dugih 2 mjeseca imam dan odmora u Zg...
evo, čak sam i laptop uključio, pa da se javim s nekoliko riječi
iskreno, očekivao sam da ću se moći pohvaliti s većim postignućima, ali
nepredviđeni događaji, nedostatak svježeg novca, a ni koljeno nije baš...
ipak, tavan na kućici je dovršen, još samo tepih i to je to
u prizemlju radim na struji, vodi, slijedi keramika, a uz to dvorište
da, veliko je i zahtjeva...raskrčili smo veća, lošija stabla
teški malčer je odradio posao , sada je oko 2000m2 očišćeno i lijepo
u kratkim crtama, umoran sam do iznemoglosti

Prikaži još vijesti...