poma u pitaru

ponedjeljak , 23.11.2020.



Napoleon je jednom pišući pismo Jozefini rekao:


“Pišem ti dugo pismo jer nemam puno vremena, da imam puno vremena, napisao bih ti kratko pismo,”


Tako i ja vama : 'oću reć', želim vam ostaviti sliku moje pome iz pitara jutros snimljenu, koja ( kao što vidite ) cvate i buja unatoč svim burama ovih dana.....
Imam dovoljno vremena, ali ovome čudu se načuditi ne mogu....



kako sam se udala danas

subota , 21.11.2020.




Na današnji dan, pred puno neokruglih godina, u Zagrebu je padala susnježica.
Bila sam vrlo mlada : pune 23 godine, vrlo vitka, duge kose kovrčave i crne, u
vrlo kratkoj, bijeloj čipkastoj minici kako se u to vrijeme nosilo
A bilo je, kažem, jako hladno u velikom stanu na Cvjetnom, kod moje gazdarice gospodje Rukavinke , iznad pekarnice "Rukavina", dvorišni, mračni ulaz.

Bila je subota kao i danas : dan prije kupila sam sivi kaput za malo dinara, običan, nakon studentskog crnog i starog.
Iz Šibenika došli su moj otac i brat : uopće ne znam gdje su prespavali ti moji jedini gosti
mama nije, jer je bila bolesna i nepokretna. Sve je bilo ( kao ) normalno i malo otužno, siromašno, hladno, udajem se iz studentskog stana u kojem sam dijelila sobu sa svojom gazdaricom, gdjom Rukavinkom - ona, u jednom kutu velike dnevne sobe sa crni bidermajer namještajem, u drugom kutu moj krevet. Izmedju nas ogroman stol s tapeciranim kožnim stolicama. I hladno, jako hladno, jer velika zidana peć nije gorila bez drva kojih nije bilo.
U ostale tri sobe stana boravile su druge studentice, njih šest i svi kroz jedno kupatilo.
Čekalo se u redu inače, samo taj dan, tu "moju" subotu imala sam privilegiju biti malo dulje no inače.
U Dugoj ulici, frizerka Ružica mi je sredila frizuru, podigla svu kosu i s bijelim turbanom, svilenim, pokrila sve. Udajem se s turbanom na glavi, čovječeeeee, kako se moj tata jadan zaprepastio , ali, umjesto tijare ili vela, ja sam imala to...

I taman, kad je obitelj mog budućeg došla na vrata podstanarskog stana, nestalo je struje..U mraku, pod svijećama upoznale su se prvi put dvije strane : njegova i moja .
Može li gore u toj mračnoj, Glembajevskoj atmosferi velikog predsoblja s vječnom vatricom podno kipa sv. Antuna ?
Nitko nije imao automobil, pa do Draškovićeve četvero u taksiju, ostali pješke..
U Draškovićevoj red pred vjenčaonicom , ko na traci....moj u 18.15
Buketić bijelih ruža nisam bacala, taman posla, podvezicu nisam imala, za ono "nešto plavo" u to doba se nije ni znalo....uglavnom sam postala gospodja uz dvadesetak uzvanika i večerom u "Kornatu".
I to je sve.
Trajemo nas dvoje, plus dvoje, plus još troje , a pokopali smo osmero od tadašnjih gostiju...
Život ima svoje naličje : slike pamtimo , ljude takodjer pogotovo one, koji više nisu s nama.....


Danas ne slavimo ništa : kuham juhu i priloge uz nju, djece nemam oko sebe, nikoga od bližnjih takodjer, korona nas je udaljila i tužno se osjećam....zbilja tužno

po starinski.....555.post

petak , 20.11.2020.







Izva'jalo vrime sve naše morbine. I dok vrime biži, mi vatamo ure
a vrime pasiva i bez naše vo'je
nemoš uteć ni vratit
ono, kad je bilo lakje a i bokun bo'je

okreneš se mrvu, ka ringišpil leta
a ja, ne znan zašto
još uvik čuvan tvoje švoje
u škatuli od armeruna
sa slikon Majke Božje
sa svih strana svita , iz svih porata
šta si taka
dok sam sama s dicom
čekala poštijera ka Božje ufanje.....
.....................................................
a sad
dvi side glave za drvenim stolom
mučidu i misle
kako je brzo pasalo sve šta je bilo
i lipje i bo'je


mjesto življenja

četvrtak , 19.11.2020.

Ovo je mačka zvana Mau : nije na vrućem, limenom krovu
nego na kupama kanalicima s kojih viče da joj se otvore vrata.



Ona druga, ljepša i uspješnija Mačka s vrućeg limenog krova je neusporedivo ljepša, otmjena , njegovana i nevoljena dovoljno, da bi bila sretna.
Njen pakao je opipljiv : i raj se pretvara u pakao, pakao najgore vrste, koji čuči u obitelji. A obitelj je to u kojoj vladaju laž i mržnja.

Usporedila sam dvije mačke: običnu, dvorišnu, voljenu i ovu Williamsovu književnu i filmsku u obitelji opterećene lažima, bogatstvom bez pokrića , homoseksualizmom i alkoholom kao krunom sveg lošeg na jednoj hrpi.

Govorim zapravo o životnoj podjeli sreće : toliko je relativna i nepostojana da upravo začudjuje svojom preraspodjelom medju nama.
Koliko grijeha imaju oni, koji mogu i trebaju svijet učiniti boljim mjestom za život ?


Update
; Međunarodni dan muškaraca (International Men's Day - IMD) slavi se 19. studenog. Uveden je 1999. u državi Trinidad i Tobago, a dobio je potporu i Ujedinjenih naroda.


Tek mala napomena za one muškarce, koji to jesu i koje----------volimo.

promjena mjesta

utorak , 17.11.2020.







svijet je velika vaga na kojoj
s jedne strane vagamo dobro
s druge ono loše :
mirimo se s tim, da ne postoji ni
apsolutno dobro
ni apsolutno loše
dobro i zlo u kojem živimo izmjenjuju svoja mjesta
nikada vječni ni ukorijenjeni, ali do kraja postojani i učvršćeni.

Dobro i zlo mijenjaju svoja mjesta : jedno dobro može lako
prijeći u zlo i obratno...A mi smo ljudi u sredini svega.
Po Dostojevskom, postojanje dobra i zla je je "stanje stvari takve kakve jesu"
Uvučeni u takav kovitlac , svatko od nas balansira svojim mogućnostima
održava svoju ravnotežu, stavlja osobni moral na pladanj dana i trenutka
pred tudjim očima očekujući ili pohvalu ili pokudu.

Uvijek je izbor samo naš, ravnotežu stvaramo sami
održavanje morala kad zlo vreba je je Sizifovski teško
a opet naš odabir
Na kraju čini mi se, da je ravnoteža vrlo bitna, toliko
da sama po sebi postaje naša vrlina


nek' ispadnu slova....

petak , 13.11.2020.

Voljela bih biti knjiga na tvojoj polici
kao ukras, ako me već nemaš... onako

biti roman , recimo...ljubavni koji je napisan
ali nedovršen , jer kraj u ljubavi više nije ljubav

a onda, ovlaš me uzmeš sjedeć' u fotelji
i diraš lagano list, pa još jedan,..pa tako nekoliko
i slova podrhtavaju pod tvojim prstima
dok očima maziš napisano
tiho, bez izgovorene riječi

reci mi, razumiješ li kako samuje samoća
i kako imam potrebu da mene, knjigu svoju
stisneš na grudima pa neka raspeš sva slova
samo me zagrli, pročitaj
i molim te....
...............ne napiši još kraj...........










malo drukčije...



...................Danas je......,...........
...................Dan ljubaznosti.......



medju svim mogućim danima jabuke, kruha, poštivanja žena, tolerancije

i svega što je svijet izmislio da bi život označio nekim danom.

ovaj danas - poklonimo svima, čak i onima, s kojima i nismo uvijek srdačni...

Premalo života ostaje da bismo sebi dozvolili život namrgođenog lica


aj reci pravo....

srijeda , 11.11.2020.




Mi žene smo anđeli
.
Ako nam slome krila, letimo dalje i to na metli.

Na mom nadgrobnom spomeniku pisat će:

"Šta gledaš? Naravno da bih radije ležala na siki do mora, a ne ovdje..."

ova anketa na blogu 'ko koga, zašto, kako i koliko puta, a posebno zanimljivi, duhoviti, pametni a ponekad i (........) pokazuju da ovaj blog nije samo ubožnica polumrtvih pjesnika, ocvalih bračnih usamljenica, potentnih muškaraca, kuhara i pečenjara u slobodno vrijeme - nego ima još jednu dimenziju istraživačkog laičkog "novinarstva" jer nam pokazuje, da uredništvo kojeg nema,revno radi na propitivanju sreće nas - svojih klijenata ne bi li anketnim pitanjem i ponudjenim odgovorima kanalizirali naše emocije i preusmjerili ljubavni život od pedeset nijansi sive boje do ružičatih svih varijanti.

Ali, kako rekoh na početku: mi žene smo andjeli ili andjelke pa možemo i s krilima i s metlom za razliku od muških blogera koji nemaju ni jedno ni drugo, a s trećim samo misle da mogu uvijek,

Nema više.

skraćivanje noći....

ponedjeljak , 09.11.2020.



kažu, da usamljen čovjek kasno liježe
i rano se budi : skraćuje svjesno noć
očekujući jutro : jutro je početak koji budi nadanja
ma kako besmislena bila ona do sutona traju
i sliče starom, izmrvljenom kruhu kojega razočarano gledaš
jer te podsjeća na samoću koja se gomila, usitanjavana danju
da bi se povećala noću

a svitanjem shvatiš, da nema ničeg žalosnijeg od dana u kojem se ne očekuje ništa
surova je nametnuta samoća
surovo je zapravo vrijeme onome, tko ne očekuje ništa
I sporo ; u tami kad ni zvijezda ne treperi jednako nepomični
postoje i čovjek i nebo.

Usamljen čovjek kratko spava
u kratkom snu nema snova
nema uzaludnog nadanja da bi

lijepim snovima promijenio okrutnost dana



petit beure....vječni keks

subota , 07.11.2020.





STOP politici i coroni, evo pinku slatkih caka s FacebookaM

1886. stvoren je prvi keks PETIT BEURE.

Četiri uhenca na kutevima simboliziraju 4 godišnja doba,

52 zupca na ivicama 52 tjedna u godini, a 24 rupice broj sati u danu!!!

Ilir Krasnić



današnji mu ne sliče ni po čemu, makar su i godišnja doba,tjedni i sati ostali isti......


prijestolje

srijeda , 04.11.2020.


onda kad hoću ili kad trebam....svejedno je

stavim sebe na prijestolje tišine

da......upravo prijestolje koje gradim sama sebi

dan po dan, kao da slažem cigle koje vjetar neće pomaknuti

jer tišina to zaslužuje

jer je volim

jer se u njoj voli najtiše

najdublje

jer se tišinom donose

il' velike il' plitke odluke

kakve god bile - ipak su odluke

štetne možda

raduju sigurno, trebamo ih kao nasušnu potrebu

svog jastva, krivo ili pravo...nebitno

ionako sve odluke o promašajima su naše

ako ikad spakiram kofere bit' će to u tišini

vratim li se s pola puta,tišina će mi biti zaklon

saveznik pa i sudac

vrijeme i mjesto u kojem laži nema

samo neka ogledalo ostane

ono neka bude moj pogled u sebe

griješim li puno

voleći tišinu vlastite

samoće na izgradjenom prijestolju

sebične, ženske potrebe




slika : Žena, V. Begović

dočekati čekanjem

utorak , 03.11.2020.

jednog dana kad budem dovoljno stara
stavit ću ljubičasti šešir široka oboda
crne lenonice i gledat ću svijet roza boje

znam već sada da će to biti očajno
ali, kad budem dovoljno stara ionako će biti sve očajno
al' zato ću biti slobodna i oslobodjena pitanja o svemu
podsmijeha i poruga neće biti
('ko se to još ruga starosti )....treba je dočekati

a imam silnu želju u papučama filcanim po kiši
( starost nas vraća dječjim navikama )
kad dovoljno ostarim i ogladnim
sjest' ću na rub nekog pločnika
i mirno pojesti sendvič onako ljudski, uz zamišljeni stol
i bit ću tako zamamno lijepa s ljubičastim šeširom
nek' ljudi misle što god misle
ionako nitko neće u žurbi stati
a bogme - neće ni znati
da je ovo ono što ja imam, oni ne
sloboda......divna sloboda darovana starošću
lišena odgovornosti prema svima osim prema sebi
za koju se trebaš pripremati cijeli život

hodajući pristojno odjeven,odgajati pristojnu djecu
kuhati po želji , imati prijatelje na finim ručkovima
prsten na lijevoj ruci kao zavjet i verigu neslobode.....
O, divne li starosti kad možeš sve i nikome ništa
samo...
samo treba početi na vrijeme vježbati sebe slobodnu
da oni koji me znaju ne budu baš
previše iznenadjeni tom divnom promjenom
iz sebe ovakve
u sebe oslobodjenu

Dušni dan

ponedjeljak , 02.11.2020.


Requiem eternam dona eis Domine

et lux perpetua luceat eis.

Requiescant in pace


.
Nima te crne zem'je koja more pokrit sva dobra koja ste učinili. Duša van se raja nauživala.


A danas bobići....

tradicija, djetinjstvo, naš svit i običaji

koje se ne smi ni zatrt , ni zaboravit


uspomena

subota , 31.10.2020.






Mojim roditeljima


bez tona

četvrtak , 29.10.2020.



Tisja

morala san ovo stavit, jerbo lipi erotski citat i još bolju sliku bez silikona zaobilaze komentatori a gledatelja je bilo o-ho--ho..Ovo s Tisjom našom Kljakovićkom i njenim crtežima rugla i pogrde bračnom životu ima kol'ko oš u svim varijantama , ma dunkve, ovu san izabrala jer mi je totalno simpa pogotovo, jer ni @kupus ni ja nismo davno objavili naše kuvatanje, pa da vas malo podsjetim na njegova vele umijeća i na moju malenkost koja nije vele ka njegova , ali da ne zaboravite, da je moja raštika bila prid puno godina bogme na naslovnici ka jelo namber van....
Onaj spredx šta mi je koljega Freš naprvija s javorovim sirupom a admin s anketom me toliko raspizdilo, da dugo nisam ništa od jestivoga objavila.....

Kako se može vidit na Tisjinom crtežu, čovik je zamanija da bi uvatija jist, ali žena blogerica ili fejsbukica neda dok ne uslika....
Zato @kupus i @anchi ( ne Anči ona pametna, nego ja ) nemaju postova o spizi , jer se pojide omanama
prije nego aparat uvati sve lipote i mirise od stola.........

PS: ovo je objašnjenje zašto su spiza i kolači pogotovo na našem blogu "cijenjena roba"
i zašto @admin uzdiše do iznemoglosi nad nekim postovima od kolača

erotski impuls

srijeda , 28.10.2020.

Sir Ahmed Salman Rushdie

Tlo pod njenim nogama, roman, odlomak

Uvijek je vodila ljubav kao da joj je posljednji put, tako je sve radila, tako je živjela; ali nama ovo zaista jest, mada nijedno od nas to ne zna, posljednji put.
Poslednji put za ove grudi. Grudi Helene Trojanske bile su tako zadivljujuće da kada ih je, po padu Troje, prinjela mužu, Menelaj nije bio u stanju da joj naudi.
Neodlučna ruka je ispustila mač.
Ovo je žena koju volim i ovo su njene grudi.
...... Bezbroj puta premotavam ovu traku u svojoj glavi. Jesi li pokazala zemljotresu svoje grudi, Vina, jesi li ih prinjela bogu oluje, zašto nisi, da jesi, možda bi, ma sigurno bi, preživjela.,,,,,

Ovo su grudi žene koju volim. Stavljam nos izmedju njih i udišem njihov oštar miris, njihovu zrelost.


glatki kamen

nedjelja , 25.10.2020.



Ljudi su kao kamenje. Nepravilni, teški i rasuti.
Mučno je to dovesti u red, skupiti i složiti po nekom pravilu, a pojedinačno je još mučnije
svaki komad klesati...
.
R. Marinković





oblutak, gladak, bez rubova
sliči mi na tvoj nježni dodir, mekoću dlana
prste negdje kroz kosu
oblutku je ime nježnost
........sjećam se jednog oštrih rubova
grubih, hrapavih dijelova, tragova na mojoj koži
brazgotina većih il' manjih, boljelo je - sjećam se
možda zato jer je bila noć
po kojoj se dogadja sve ono što danju odlažemo
a lijep je bio, onako sirov, neugladjen
i nije mi palo na um, da bi ga trebala oblikovati
isklesati, da bude poput oblutka s početka
.......tek kasnije,mnogo kasnije shvatila sam
kako je oblikovanje kamena mukotrpan pa i jalov posao
traži strpljenje
puno ljubavi
vrijeme i kad ga nema dovoljno
i veliku želju
da i baš tako obradjen prijanja
dlanu i srcu
iz mnoštva izabran
i
samo moj

stanje svjesti

petak , 23.10.2020.





dok si još vrlo mlad a k tom i dovoljno zdrav, puno stvari se ne shvaća...
kad dodješ u odredjene godine, počinje se gubiti dio po dio: važne stvari promiču
gotovo neprimjetno, kao stari češalj koji gubi svoje zupce---kako reče jedan pisac.
ono što nam ostaje bude beznačajni dio bez kojega i možemo, ali tu je i prihvaćamo njegovu neminovnost, jer ionako druge nema.
tjelesno nismo više isti , nadanja, ideali , smisao a posebno voljeni ljudi jednostavno odlaze. odlaze djeca, roditelji, pa poneki prijatelj i znanac jedan za drugim, bez naznake, pozdrava ili kazane nakane.....iščeznu naprasno, kao da je to odredjeno i da mora biti tako.
koga god izgubimo, nemamo više ni nade ni šanse da ih vratimo , a zamjenu im ne nalazimo jer je naprosto nema : ni za roditelje, ni za vlastito dijete koje je tamo negdje daleko, svojom ili tudjom voljom.
to su mučne situacije o kojima najčešće šutimo , jer je bol veća ako ih pokušamo opravdati ili negirati...
možemo li se oduprijeti , biti jači od sebe kad boli?

teško....nije to kamenčić u cipeli kojega izvadiš kad osjetiš da žulja



diferencijacija

srijeda , 21.10.2020.






neki misle
da nitko nije ono što jest
kad govori, ostavi zapis nekome negdje
kaže što misli da treba, a nije ni važno
zbunjena shvatim, da ne shvaćam
one bliske koje volim jer ih volim
i mislim
možda slučajno kažu ono što kažu
možda i ne misle da ono što kažu
je ono što misle
a možda
ni sami nisu svjesni
da su na granici
na kojoj pucaju nevidljive niti


kartulina

utorak , 20.10.2020.





Split, Varoš, kuća stara, inspiracija Ivi Tijardoviću za

..........Spli'ski akvarel................

Quo vadis, Dominik

ponedjeljak , 19.10.2020.

Pauza zbog obiteljskih razloga


...............ali, ovo moram, jer me izazvao bloger stari/novi Dominik Papić, koji drži
da sam bolesna od korone pa da zato tražim pauzu.....
Glupo i bez objašnjenja: bolesna nisam ali neke druge situacije mi nalažu malu pauzu.
Prvo, Dominika Papića kao blogera poznam od njegovih ranih srednjoškolskih dana kao pismenog i pristojnog mladića uvijek pred nišanom starosjedilaca bloger.hr sa svim neugodnostima koje su mu neki dnevno priredjivali. Zbog toga sam silno iznenadjena ovim novim, odraslim Dominikom koji na ovom portalu gubi "busulu" u zadnjem postu ( a meni se prostački obraća u komentaru prethodnog posta )

................................................................................................................................
Blogeri, ako se ovoga puta ne suzdržite od mazohističkih komentara na ovome blogu, neumjerenih i nepodobnih riječi, govora osude, vrijeđanja i omalovažavanja, biti će blokirani. A ako se ustvrdi da se s vaše IP adrese to isto ponavlja, biti ćete prijavljeni policiji. Identidet se lako utvrdi, budite bez brige. Znamo tko ste :-) Ovo je prije svega moje mjesto za izražavanje svojih dojmova na aktualne teme, povremene privatne stvari i rijetke ovakve ispade kojima se nažalost moram baviti umjesto da se bavimo sami sobom.>font size=4> Hvala Bogu, ja vodim uredan, čist i zdrav život i nemam potrebe obilaziti tuđe blogove i vrijeđati druge na temelju njihovog drugačijeg mišljenja ili štogod već. Ako niste u stanju biti normalni, nemojte se uopće niti truditi. Jednostavno zaobiđite ovaj blog i ostavite nas ostale da uživamo u životu. Zato na kraju krajeva i jesmo tu, da svatko iz svoje perpsektive uljepša nekome dan, sebi popuni slobodno vrijeme ili uz kavu napiše nešto što će nekome drugome biti interesantno.

Ovo je moje posljednje upozorenje, od sutra blokiram svakoga bez upozorenja i molbi. Nadam se da je sve jasno!

......................................................................................................................................

E, meni nije jasna ova prozivka mladića, koji živi uredno i nema potrebe obilaziti (!!!) tudje blogove, a meni se prostački obraća komentarom kao uličar,,,
Koji su razlozi ovakvog (ne)blogerskog obraćanja ?
Nedovoljna posjećenost njegova bloga i velika očekivanja od ovog auditorija da ga slavi kao slavodobitnog i potencijalno moćnog majstora fotografije ?
Što god bilo, njegovo obraćanje meni je besmisleno, bezobrazno i vrlo sujetno, pa mu ovaj post može biti putokaz ostati i biti normalan, ili otići i potražiti sreću medju publikom nekog drugog portala.......

poetika1.bloger.hr

utihnule kazaljke sata

nedjelja , 18.10.2020.



toliko puta usnem sat bez kazaljki
poseban izum vremena za ne baš sretne ljude
statične kazaljke zaustavljenog vremena
tamo negdje u prošlosti kada ni sat na ruci nismo trebali
jer, vrijeme onda je bilo bezvremensko
i nikome nije palo na um požurivati tren da prodje

sada češće priželjkujem korak,,,,,ma mali koračić samo
unazad, da osvijetlim umoran pogled i vratim mu sjaj
u vremenu bez sata koji ga otkucava
ali, ništa od toga :
nas dvoje imamo bitke bez pobjednika
i vrijeme bez vremena
pa je ova ljubav stalna, al' nevesela
stamena i skoro neprepoznatljiva
u vremenu koje miluje i grudi i bedra
pod satom kojeg sanjam
da je izgubio kazaljke

i s razlogom ih više nema


puknuće opne

četvrtak , 15.10.2020.


dok ovo pišem
noć je uronila u sve pore normalnih spavača
a ja bih tako rado napisala gnjevnu pjesmu
ma koliko da pjesme nisu dio mene
ni čekić nije moja alatka
ali, dodje mi tako iznenada
da glasnim udarcem razbudim lažne snove naoko nevinih u njima
razbiti iluzije nakupljene patinom
pa ih onako muški opsovati riječima kojih se grozim danju
a dajem im moć i značaj u noći koja spava
prekinuti njima lažne poete koji bacaju svoje bisere
uzaludno
jer 'ko im vjeruje u versi ljubavi i požude
suludog voljenja prekrivenog tajnama nemoći
iz kojih bi se izvukli svi koji mogu
da im je moći
ali, moći i htjeti se može samo po noći
psovanjem grubim ,bezglasnim
kojim, i jal i jar sokoli ono
napisano smjelo
u gruboj psovki nemirne mi duše
iz koje ostaje ovdje
sve moje
dnevno, radosno i, na koncu čak i nježno

maštil vode

utorak , 13.10.2020.




potopila bi moj baba svu robu
i škuru i bilu
u veliki maštil sa dva uva cili dan
i usula bokun luga da se toča tako
na suncu, ako ga ima

a onda sutra izvadila napose bilu
napose škuru po strani od maštila
zgrijala na špakeru najveći kabal vode
ulila u maštel, pa prvo bilu
na drvenoj daski i sapunom od neznamčega
peri, muljaj u vodi , sapunaj, ožmi
i tako
komad po komad: lancuna i intimela
šugamana i starih krpa za kužinu
pa škuro: fuštane i traverse ,crne bičve
i na kraju škrpete s noga da se škapula svaka kap vode
da bude utapac za svu robu šta se skupi na rpu
od cile šetemane


durale su te ruke na maštilu dok su mogle
a onda su iznemogle klonile i s krunicom
medju prstima partile....


Pirovac, slikala Gorka V.

let u slobodu

ponedjeljak , 12.10.2020.

.......................................................................................................................................
Gotovo sam siguran da postoje žene - ptice, one koje nikad ne možete u potpunosti imati.
Mogu one vas voljeti, možete vi njima činiti i moguće i nemoguće, no one će dio sebe uvijek čuvati samo za sebe. Često će poželjeti poletjeti i nijedan kavez to neće spriječiti.
Lete one, pa se u gnijezdo vrate. Možda im ne treba oduzimati te njihove letove.

Ništa na svijetu nije stvoreno da u kavezu živi. To je ljudska izmišljotina; da stavi lanac, da veže za drvo, da napravi krletku za sve, pa i za sebe samoga

........................................................................................................................................


lijepo je biti žena - voljena zaštičena ramenima jačeg i spreminijeg za životne okršaje.
osjeti se nježnost pa i zahvalnost u trenucima osame - ima, dakle netko kome je stalo da te čuva i sačuva jer je jači i spremniji.
ali, žena je i ptica : ponekad poželi zamahnuti krilima, osjetiti vjetar oko sebe, izboriti se za prostranstva koja ne obećavaju ali zadivljuju, znaju ta prostranstva biti i okrutna za nespremnu ženu-pticu ,ali, kao i svaka nepoznanica izazivaju oduševljenje slobodom rizika.
kad se vrati žena-ptica i udje u svoj kavez ne stavljati veliki lokot...neka kavez ostane poluotvorenih vrata da može odletjeti, jer uvijek se vrati navici života u krletki.
ne mora biti zlatna, dakako, može biti skromna, od žica sklepana ali je sigurno obitavalište u nesigurnom letu k povremenoj slobodi.

spli'ska kava

nedjelja , 11.10.2020.



Elyca se danas raspisala ka nikad.........a ja sam mislila da će spomenit osim dana mentalnog zdravlja ( neš ti, ko je mentalno stabilan...osim precjednika ) i nas nekolicinu koja se skupila na popodnevnu, spli'sku kafu


ova sa slike je bila namijenjena onome muškiću koji je bio spriječen (!!!)
( da mi je znat' je li sudje bilo u pitanju, onda mu je oprošteno )

inače ( sad ozbiljno ) jer, Elyca to nije spomenula, a ja smatram i bitnim i važnim, žensko društvo blogerica sa zagrebačkom pridošlicom zbog koje smo utanačile blogerski skup, provelo je ugodne sate u običnoj, ženskoj ćakuli prepoznavanja koje je uvijek skriveno iza nika....



Eto, samo malo bez imena i slika
uostalom, moja i Elycina stoje na blogu
ako se dvojici blogera štucalo, to je zbog nas.......dobronamjerno štucanje, dakle

relativizacija

petak , 09.10.2020.






Sašivena mi je budućnost, prišivena prošlost, u sadašnjost sam ušiven.

Šta se zbilo sa mojom slobodom?...

Pekić



moji su šavovi prečvrsti
niti prekinute, pa vezane
a čvorovi vezivanja često drugima nevidljivi
grubi na dodir nisu za pokazivanje
sloboda zaustavljena pred crvenim svjetlom semafora
a...ni zeleno nije uvijek garancija....tako da znamo
i vi
i ja

sonata

četvrtak , 08.10.2020.








'Jesen je drugo proljeće u kojem svaki list je cvijet''.

Albert Camus


sjajna misao : zbog Camusa morat ću mijenjati svoje depresivne, jesenske dane

i pretvoriti mislima bar svaki list u jedan cvijet

bez pomoći

srijeda , 07.10.2020.







Prvi znak gluposti je kompletno odsustvo stida.













šahovska prevara

utorak , 06.10.2020.












nikakav si ti šahista
jer si na šahovskoj ploči života

žrtvovao Budalu.......hm..da
a moj prijatelj, šahovski znalac reče
da figure zvana Budala nema
postoji Konj, kraljica i top
i oni mali, a važni pijuni
Gle mene...krivo misleće Kraljice
koja dominira kod pravog majstora
u krivoj igri žrtvovanja na ploči života
na kojoj si, za svoje dobro sačuvao
topove, konje i pijune
sve nevažno il' manje važno
zbog tamo neke Budale
koje ionako medju figurama nema
a varao mene kao da je ima




..................

relativizacija vremena

nedjelja , 04.10.2020.














Ne postoji nikakva naša druga polovina.

Jednostavno postoje vremenski periodi u kojima nam je sa nekim dobro.

Tri minute

Dva dana
.
Pet godina.

Cijeli život..

.
— Anton Pavlovič Čehov ----

od Čehova dovoljno puno, da bismo shvatili kako sretne diobe su različite
i kako ponekad i tri minute imaju snagu dugovječnosti.
pečat nam ostavlja isključivo samoća

sramotno, bez opravdanja

subota , 03.10.2020.






izgleda da neki nikad neće napustiti partijsku samokritičnost koja je još ostala u društvu liječenih alkoholičara kad osoba kaže : ja sam Marko, alkoholičar!
U školi, kao što ovaj prilog od par dana pokazuje, učiteljica je promašila sve : i ljudsko i pedagoško a naročito psihološko znanje, jer ovdje je zapravo najgori linč nad djetetom 2.razreda .
Ovo se ne radi, ovo se kažnjava, a što je izazvala zgražanje u grupi prosvjetnih radnika u kojoj je majka objavila snimak iz bilježnice---o tome neću ni pisati.
Možete li zamisliti, kako se osjećalo dijete dok je samokažnjavalo sebe ovom rečenicom?
Malo tko može imati opravdanja za takvo to, unatoč svim stožerima, pandemiji i svemu što čujemo i znamo...
Pitam se na kraju, što bi o sebi samokritički napisao gradonačelnik ili samo načelnik onog mjesta u Moslavini koje je postalo žarište u Hrvatskoj kad je jučer rekao da nije bio, danas da je bio i da su imali domjenak..........čaaaaaaak.
Odrastao čovjek koji je na dužnosti upravljanja jednom sredinom laže. Bezočno laže sebe, svoju okolinu, cijelu Hrvatsku , a ima i ime i prezime i visoka mjesečna primanja i što je najvažnije ni po čemu se ne usporedjuje s djetetom bez maskice......

Ovakvu učiteljicu treba kazniti.
Ali, naravno Fucks nije u grupi prosvjetnih radnika : on se bavi prosvjetom ex catedra