kad jidro zajidri
četvrtak , 28.09.2023.možeš li shvatiti
koliko skrivene ljepote ima želja
jedna obična , koja ne boli i ne bode u nemoguće
a u mogućem je nezamjetljiva
kao
moje modro nebo u modrom zagrljaju mora
bez crte razdvajanja , sa točkom za dvoje
dovoljnoj
da ja budem smirena ptica na bezimenoj hridi tek
noseći te u srcu
zagrljenog morem i nebom
samo tako
sreće malo
radi
komentiraj (8) * ispiši * #
val nesuglasja
utorak , 26.09.2023.nas je stvorio val nesuglasja
i uzalud tvoj trud spojenih dlanova sličnih vagi
odmjeravaš svaku riječ
odvajaš san od jave
ali, čemu sve to
varljivost života nije za vagu točnog mjerenja
oblikuj me golim dlanovima
val nesuglasja nas je stvorio
pa nek nas ljulja, kad tako biti mora
komentiraj (22) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
GENIJALCI U ŽIVOTU
subota , 23.09.2023.
Uvijek vruća i osjetljiva tema, od vrtića do staračke dobi: Tko su genijalci, ima li ih uopće ? Žive li stvarno među nama, pod istim krovom ili u neposrednoj blizini? Zašto su tako zazorni, iritantni društvu, profesorima, raznim službama i društvu u cjelini? Zbog čega trošimo više energije da ih poričemo, negoli da im pomognemo i stvorimo uvjete za njihov procvat, od čega u konačnici dobiva cijela zajednica? Odgovori su jednostavniji nego što se čini, jedino mi nismo na njih spremni, zbog nezrelosti sustava i pojedinaca.
Naime, genijalac se općenito doživljava kao opasnost. On ruši standarde u kojima smo se udobno smjestili i posložili, prisiljavajući nas pritom da proširujemo vlastite granice. A to je uvijek bolno ili u najmanju ruku naporno. Prvo, moramo priznati da nismo od iste vrste i da je priroda ovdje (kod genijalaca) bila izdašnija. Dala mu je neki dodatni instrument: precizniji opažaj, bolju memoriju, brže zaključivanje, kreativnu moć, izumiteljski dar, vlast nas riječima, trajnu zaigranost iz koje proizlaze mala čuda tehnike, znanosti, umjetnosti. Dala je LAKOĆU, spašavajući od griblanja, štrebanja, kulučenja i crnčenja - za isti rezultat koji mi s mukom postižemo.
I upravo tu negdje počinje točka loma.
Talentirano dijete, genijalno dijete, treba učitelja sebi ravna. Takvome će vjerovati, od takvoga se dade poučiti, zbog takvoga povremeno ulazi u jaram obaveze, koji mu je u načelu pretežak. Jer genijalci u najvećoj mjeri SPAŠAVAJU svoje vrijeme, izbjegavajući raditi sve što nije u fokusu njihova prepoznata zanimanja za "glavnu stvar". Sistematično bubanje činjenica, pisanje rječnika, ispunjavanje radnih bilježnica, repeticije naučenoga, istovrsni zadatci... ne dolaze u obzir. To rađa zamor, hipohondriju, mržnju na školu, otpor, loše rezultate, probleme svih vrsta. Potom, dodatna je nevolja NEPOTKUPLJIVOST. Takvo dijete ne mari za veću ocjenu (zna koliko vrijedi), nije obuzeto ambicijom, ne natječe se, ne zauzima se za sebe. Ako su mu izjeli mekanu sredinu kruha, uzima koricu i ne istjeruje pravdu. Otprilike kao Tesla: smislit će on već nešto novo, pušta šakale da se otimaju za njegovo i stavlja maramicu na nos, da se zaštiti od smrada.
Učitelja sebi ravna dijete nalazi rijetko. Učitelj ne želi učiti nakon diplome, ne želi svoje "slobodno vrijeme" angažirati u pronalaženju "goriva" za jedan izvanredan mozak. Osim toga, ne želi biti "nepravedan" prema prosječnjačkoj većini, jer to ugrožava rutinu u razredu. Genijalac se mora prilagoditi i ući u shemu, da se većina ne pobuni i da kaos ne dobije šire razmjere. Uzeti genijalca u obranu, objasniti njegovu iznimnost i iznimnost postupaka, to je prevelik napor i gnjavaža. Uostalom, što ako dijete zapravo NIJE genijalno, samo malo pubertetski izvija u stranu i privlači pozornost?(Zaboravlja se pritom da je nemoguće fingirati genijalnost, kao zubobolju ili trudnoću. Na kraju takvih procesa nešto, naime, mora izaći van...). No, tada je lakše prilijepiti etiketu, tražiti mu slabosti, pustiti da se famozna "većina" naslađuje onim u čemu je dotičnjak slab ili ranjiv.
Stoga će većina genijalaca izabrati mimikriju, napravit će djelomično što se od njih traži, završiti razrede, otaljavati studije, raditi slabo plaćene poslove, puštajući prosječnjake da ostvare svoje ciljeve, pod cijenu da ih konačno "puste na miru". Visoka je to cijena, velik gubitak za sve nas, ali ništa drugo ne stoji u ponudi. Bijeg bilo kamo: u divljinu, u nigdinu, u osamu, u autizam, u inozemstvo, u drugi identitet, u ludilo ili u sivu boju neprepoznatljivosti.
Za razliku od detektiranja genijalnosti, ovaj je drugi postupak- kroćenje i uništavanje genija - mnogo jednostavniji. Otvori se neka knjiga Wildea, Byrona, Brodskog, Cvetajeve, neki roman o boli, samoći, porazu, ludilu, neka biografija koja završava sumnjivom smrću ili samoubojstvom... Ono što je prethodilo, obično biva pod nazivnikom "neshvaćene genijalnosti", a za koju se nitko ne osjeća odgovornim. Ljudi sliježu ramenima, govore "šteta, šteta",
a potom se, dogovorno, iznimne, darovite, genijalne i neobične ljude brzo zaboravi, da ne talasaju i preko groba, remeteći našu divnu učmalost, tupost i žabokrečinu.
25. kol. 2015.
Flora Green
****
je li prosječnost rješenje u postizanju osobnog mira , ili je genijalnost prokletstvo koje vodi vječnom nemiru u traženju životnog mira ?
komentiraj (27) * ispiši * #
ljepota na entu
četvrtak , 21.09.2023.
imala sam zadovoljstvo da sam Budapest doživjela u sva četiri godišnja doba
u ovom trenu ne znam kad je ljepše bilo, ali glasam za snijeg i zimu.
Čarde ( charda ) su punije veselih ljudi a mojoj naravi upravo takva atmosfera odgovara
Uz čardu, upoznaš i čardaš , pa zavoliš i grad i glazbu i Mađarsku rapsodiju F.Lizsta i naravno sva ljuta i paprena hrana postaje ti najbolja na svijetu.
A onda shvatim, nakon par godina da postoji glazbenik, violinist kojega sam vidjela ( naglašavam, ne upoznala ) za jednim od susjednih stolova : David Garrett i s njim zaokružujem taj dio kojega zovem : ljepota življenja.
komentiraj (16) * ispiši * #
Uspornik ili uspornici u životu
ponedjeljak , 18.09.2023.samo malo vlastite nemoći
je dovoljno drugovima i prijateljima
da uz malo svoje snage guraju u bunar
na neviđeno i na neoprošteno onog neparnog
u redu i slijedu
tu negdje, na kraju bunara i mulja
iznad vas je okruglina neba
okolo, sa strana, zaboravljeno korijenje nekoć drveća
pokušavate se izvući blatnjavim rukama
i svejedno vam je je li ravnodnevica
ili ravnonoćnica - ionako iznad bunara su velike ili male plosnate guzice prolaznika
i nitko ne gleda vas na dnu bunara i mulja
čak i ne misle pogledati - ljudski je ne zabadati svoje nosove u tudje poslove
( gle..........rima se rodi mimo volje )
pjesnici slušaju travu kako raste
geodeti završavaju mjerenja oko bunara
čak i dronovi lete ponad glave
stvarno, ljudi postoje a nema ih
jebena je sreća biti uronjen i još pomoći da te urone
i sad čekati eventualno
milost vanzemaljaca još uvijek nenaseljenih
ljudskim zlom
https://postimg.cc/zy7yQQwy
Komentari isključeni------hvala PRIdošlima, NAdošlima ----lap mi ne radi
komentiraj (16) * ispiši * #
