Kovitlac

Napadne te tako nekad, jako... kako samo on zna - zavrti milijun osjećaja, pa osjetiš milijun doticaja...
Pa šutiš... jer čovjek se uvijek brani načinom kojim pobjeđuje samoga sebe, i napada načinom kojim ga pobjeđuju.
Kao ona ruža sa dva smiješna trna... samo onime što imaš...

***


I nećeš se ljutiti ni zbog ove orehnjače koja ponovno nije ispala onakva kakvom si je ti zamislila. Jer shvaćaš... ljepota se nikada ne stvara silom - ili je ima ili nema.
Rekla si da ju više nećeš raditi ako i ovaj put ne uspije... ali, ljepotu ne treba ni podrazumijevati, niti stavljati u strogo zadane okvire...
Pa što je više gledaš sve ti je savršenija, baš onakva kakva je morala biti... da bi tebe natjerala da ponovno pokušaš.

Al'...'nako... malo su joj ti orasi kao užegli :I