Tagliatelle alla konzerva(2)
petak, 31.05.2024.
Danas sam namjeravala škrabati nešto jako osobno, s naslovom 'White diamond', al' onda sam vidjela da bih tim postom lako mogla, nenamjerno, povrijediti čak nekoliko goospoođa s bloga, koje bi, pak, mogle pomisliti da pišem njima inspirirana, pa tako možda i White Lilith koja se javila na prošlom postu, a to mi nikako nije namjera, i onda sam odustaaalaa.
Srećom pa se pa se još uvijek možemo, kad nam to paše, predomisliti oko puno toga...
ŽiviJo plan B! :O
I tak', sad imamo ponovno konzervu (za koju smo,je li, (ne)davno rekli da je puno zdravija od raznih mortadela i salama...).
Malo masl. ulja, češnjak, sok i naribana korica limunova, te sol, papar i malo svježeg peršina.
I tuna, naravno... ona u vlastitom soku.
I... voila - evo nedjeljnog ručka!
Jee... nedjeljnog, jer ovaj tanjur je od nedjelje (danas i tako nema ništa jer i ne jedem ništa - jučer sam cijeli dan nešto usput grickala, pa onda danas 'apstiniram' :O), i također je bio plan B.
A bilo je - il' nećeš ništa jesti, jer ne postoji apsolutno nikakva volja ni za što, a kamoli za pripremom nedjeljnog ručka, il' ćeš batalit' tradiciju i običaje i i kompromisno sklepati nešto za manje od pola sata.
Inače bi bilo i za pet minuta, al' od svježe napravljene tjestenine malo teže odustajem... nema joj ravne :O
Alzo, još jedared - ŽiviJo plan B! :O
260 dana
četvrtak, 30.05.2024.
Nisam nešto nešto pretjerano osoba od teških tema. Istina, pomalo bježim od njih zato što imam mogućnost odabira pa, kao što to i mnogi drugi rade za sebe, tako i ja za sebe često biram samo ugodne, lijepe i relaksirajuće stvari. I, kao što to i mnogi drugi kažu, i ja ću reći kako imam pravo na to... jer da (i moj) život nije lagan i da ga treba dobro iskoristiti kad god se takva prilika pruža...
S druge strane, nije ni lako pisati o teškim temama kada se te teške stvari ne događaju tebi, jer sve što ti možeš je samo nagađati kako se osjećaju ljudi koji su prolazili/prolaze velike strahote, a nagađanje može biti strašno nezahvalno.
No, ne možeš uvijek ni bježati, a nezamislive strahote se i ne moraju uvijek zamišljati, nekad je dovoljno samo biti podrška nekome tko ih je prošao.
Tek toliko da zna kako nije sam.
Naravno, teško je pobjeći i kad imaš sestru koja te svako malo podsjeti na nešto.
***
Marijan Gubina rođen je u Dalju pored Vinkovaca 23. veljače 1981. godine, a 1991. godine, sa samo deset godina, u srpskom logoru sa svojom obitelji prolazi nezamislive strahote koje je kasnije opisao u romanu '260 dana'.
Roman nisam čitala. Čitala ga je moja sestra i spomenula ga više puta, i baš svaki put sam ju nakon opisivanja nekih događaja molila da prestane. Ona je Marijana Gubinu imala priliku slušati i uživo, i kaže - rasplakala se kao kišna godine... ali da čak i ne zbog svih tih strahota koje je spominjao, nego zbog njegovog mira i oprosta svojim mučiteljima.
Jer za to je potrebna velika snaga.
A da bi nastavio živjeti, tom čovjeku je bila potrebna strašno velika snaga.
Prije nekoliko dana priča mi je sestra da je u Osijeku počelo snimanje filma '260 days'. Film je na engleskom jeziku, po scenariju oskarovca Barry Morrowa, postprodukcija filma je u Hollywoodu, redatelj je Jakov Sedlar.
Kaže, rekla joj je prijateljica da kad je vidjela glumce u četničkim kostimima koljena su joj zaklecala.
Na kostime, na glumce... kojih je bila svjesna...
Rekoh joj da, O.K. nema više potrebe išta mi reći, da sad već dovoljno znam.
A nema više smisla ni bježati, pa evo, već nekoliko dana imam namjeru nešto napisati.
A teško je, jer ne želim svoje riječi, ne želim analizirati i nagađati o nezamislivom.
Pa ću samo biti tu.
Molim vas da budete i vi.
260 DANA
'Iako roman pripada području novije hrvatske povijesti – Domovinskom obrambenom ratu, koji sadržajem kroz prizmu tragedije obitelji Gubina opisuje kalvariju hrvatskog naroda, sa sigurnošću možemo istaknuti da je roman 260 DANA knjiga samopomoći. Mnogobrojni čitatelji upućuju druge na čitanje govoreći da, kada se pročita roman 260 DANA, čitatelj shvati da njegovi problemi nisu opravdani za depresiju i nezadovoljstvo životom. Nužno je istaknuti da se roman 260 DANA koristi kao svojevrstan alat na području razvoja kulture mira. Unatoč vjerodostojnom opisu ratnih zbivanja i isticanjem identiteta nekih zločinaca zbog cilja, poruka i stila života autora Marijana Gubine, roman i autor postali su autoritet na mirotvornoj sceni. Potvrđuju to i zahvalnice, nagrade, priznanja, pečati gradova, županijske povelje i odlikovanje Republike Hrvatske Redom hrvatskog pletera. Roman se vodi kao jedan od najčitanijih romana u Hrvatskoj i često je korišten za Lidrano i lektire. Kratki autobiografski roman 260 DANA autora Marijana Gubine izdan je 2011. godine, tiskan u 46.000 primjeraka, preveden na 15 jezika i tiskan na 9 jezika.'
https://260days.net/o-knjizi/
Marijan Gubina
Ove misli, ova sjećanja, preteška i za odrasla čovjeka, proživio je desetogodišnji dječak pa ih ukoričio u roman "260 dana", svojevrsni testament na točno toliko vremena zatočeništva u srpskim logorima Dalj, Bobota i Vera, podignutih u okupiranim dijelovima Hrvatske. I ne, nije ih bilo nimalo lako istresti na papir, trebala su dva desetljeća da Osječanin Marijan Gubina s javnosti podijeli svoju intimnu kalvariju, koje su skupljanje leševa, lažna strijeljanja njegova oca, stajanja u redu za koru kruha i kap vode iz slavine te nemilosrdna premlaćivanja samo dio. Jer, mnoge detalje strahota koje je preživio, one ponižavajuće, jednostavno je prešutio, svjestan da ih možda njegova duša može istrpjeti, ali papir neće.
Osječanin Marijan Gubina, utamničen kao desetogodišnji dječak, svoju je kalvariju pretočio u roman. Za filmsku adaptaciju knjige zainteresirao se i Oskarom ovjenčani producent Branko Lustig
- U nekoliko navrata nastojao sam mu dati knjigu, ali nisam mogao do njega. Kada sam konačno uspio, gospodin Lustig mi je rekao: "Jesam, pročitao sam je. A onda sam je pročitao i drugi put, pa i treći put... E, jesam je se načitao!" Dao je tada i sugestiju da scenarij filma ne smije biti brutalan kao knjiga. Kada sam mu rekao da sam knjigu već ublažio, zanijemio je - prisjeća se Marijan susreta s Lustigom
https://www.vecernji.hr/vijesti/marijan-gubina-mojih-260-dana-u-logoru-425522
Tog nedužnog dječaka tukli su i izgladnjivali, silili da golim rukama skuplja poluraspadnute leševe ubijenih Hrvata, da dijelove tijela tovari u tačke i sam ih odvozi, izvodili su ga na ‘lažna strijeljanja’, tjerali da radi kao rob.., samo zato što je Hrvat.
Liječnica ga odbila liječiti
Jednom prilikom su ga toliko pretukli da je bio klinički mrtav. U domu zdravlja, gdje ga je na biciklu dovezao mještanin koji se sažalio nad onesvješćenim dječakom, liječnica je odbila pružiti mu pomoć. Rekla je: “Ne mogu ja da lečim ustašu”.
Unatoč svemu navedenom, kao i činjenici da je više puta morao gledati kako mu prebijaju oca i majku te siluju stariju sestru, Marijan Gubina nekako je uspio preživjeti i prevladati silne traume, traume kakve bi većinu slomile.
Zalaže se za zaustavljanje nasilja i mržnje
Pravo je, stoga, čudo da Marijan danas nikoga ne mrzi i ne osuđuje. Baš naprotiv, zalaže se za mir, za oprost te za zaustavljanje začaranog kruga osvete, nasilja i mržnje.
No, zalaže se i za širenje istine o obrambenom Domovinskom ratu, kako se nešto slično nikada ne bi ponovilo.
S tim ciljem Marijan Gubina je i napisao knjigu ‘260 dana’, koja je doživjela veliki uspjeh te je prevedena na 15 jezika, s tim ciljem sudjelovao je i u pripremi dojmljive kazališne predstave te radio drame, a s istim cijem ovih dana, zajedno s redateljem Jakovom Sedlarom i suradnicima, priprema snimanje filma ‘260 dana’ u holivudskoj produkciji i s poznatim američkim i engleskim glumcima.
Scenarij je potpisao Oskarovac Barry Morrow i svi koji su ga imali prilike pročitati tvrde da je sjajan te da bi po njemu trebao nastati i u svjetskim okvirima odličan film.
Okupljaju svjetske zvijezde
”Pročitao sam scenarij te se uvjerio da su napravili doista majstorski posao. Siguran sam da će po tom tekstu, koji najvećim dijelom prati radnju u mojoj knjizi, biti snimljen vrlo uspješan film. No, za odličan film nije dovoljna samo dobra priča po istinitom događaju, već su važni i poznati holivudski glumci. Zato nastojimo okupiti što kvalitetniju glumačku ekipu, s poznatim svjetskim zvijezdama, jer će se film snimati na engleskom jeziku, kako bi mogao biti prikazivan u mnogim zemljama. Bitno nam je da se istina o Domovinskom ratu širi svijetom, jer to do sada nije bio slučaj”, ističe u uvodu Marijan Gubina.
Dodaje da je danas u svijetu, zbog začuđujuće hrvatske šutnje i nezainteresiranosti, percepcija o Domovinskom ratu uglavnom Hrvatskoj nesklona.
”Kada govore o ratu u Hrvatskoj, u svijetu često pričaju o sukobu plemena, o tome da su Hrvati bili agresori, a da su jadni Srbi nastradali… Razlog za to je činjenica da Srbija puno više ulaže u filmove o ratnoj tematici i u druge djelatnosti. Mi smo tu u velikom zaostatku i to treba ispraviti. Još nemamo niti jedan film na engleskom jeziku s poznatim glumcima o Domovinskom ratu, a od rata je prošlo toliko godina. U Hrvatskoj već godinama, ne znam zbog čega, vlada totalna nezainteresiranost za tu temu”, primjećuje autor najdojmljivije knjige o ratnim stradanjima u Hrvatskoj.
‘Silovati je mogao, ali odgovarati ne treba?!’
Na pitanje jesu li odgovorni za gnusne zločine koje je u knjizi opisao procesuirani i kažnjeni, odgovara da je samo mali dio njih procesuiran te da su tek minimalno kažnjeni.
”Paušalno je to odrađeno. Zbog proceduralne pogreške, kako je presudio sud, osoba odgovorna za silovanja i ubojstva već nakon četiri godine izašla je iz zatvora. Drugome nisu ni sudili, jer su rekli da je u vrijeme kada je silovao moju sestru bio maloljetan. Zločin je, dakle, mogao činiti, ali za njega ne treba odgovarati?! Mi, nažalost, i danas srećemo neke od tih osoba na ulici, zbog čega smo i potaknuli sudske postupke.”
Govori potom da su njegovu stariju sestru grupno silovali tijekom dugih 18 mjeseci zarobljeništva.
Bogu zahvalan da ne mrzi
”Vodili su je od štaba do štaba na grupna silovanja. Vezali su je i gađali nožem u visokom stadiju trudnoće, zbog čega i danas ima brojne ožiljke. No, nakon svega, samo manji dio njih je kažnjen i to vrlo blago. Zato je i danas moguće da čovjeka u invalidskim kolicima, bez ruku i nogu, odjevenog u kockasti hrvatski dres, ispred osječkog HNK mnogi žale i daju mu novac, misleći da je riječ o hrvatskom navijaču…, iako je to osoba koja je organizirala grupna silovanja moje sestre i koja je bez ruku i nogu ostala kada je išla u pljačku hrvatskih kuća”, tumači, ne bez gnušanja, Marijan Gubina.
Napominje da će svi filmski likovi – koji tumače sudionike u zločinima u Dalju i okolici – nositi u filmu imena i prezimena stvarnih zločinaca.
”Naravno da hoće”, odgovara bez oklijevanja.
Upitan kako je uspio – nakon svega što je u zatočeništvu proživio – ne mrziti ljude koji su bez ikakvog povoda mjesecima mučili njega i članove njegove obitelji, odgovara da je Bogu zahvalan da ne mrzi.
”Kada se suočite s teškim i mučnim činjenicama iz prošlosti, javlja se tuga, koja postupno prijelazi u gnjev. Bitno je tu odsjeći i upotrijebiti razum. Jer nećemo si dozvoliti da budemo kao oni koji su činili zločine. Važno je prekinuti taj začarani krug. Stalno se događa da se netko nekome osvećuje zbog nekih događaja iz povijesti. Događaji iz povijesti su nerijetko samo izgovor da bi bolesni ljudi činili bolesne stvari. Problem je kada skupina bolesnih ljudi zloupotrebljava dio povijesti te u sve to uvuče i ostale. Treba reći dosta tom krugu nasilja”, objašnjava čovjek koji je tijekom rata ostao bez oca i mlađe sestre, a čija je starija sestra zatrudnjela nakon grupnih silovanja te kasnije rodila i zadržala sina.
Knjiga im je svojevrsna satisfakcija
Kaže da je njegova knjiga, odnosno otvaranje ove bolne teme, kod preživjelih članova njegove obitelj u početku izazvala dosta nelagode, ali da im je to i svojevrsna satisfakcija, nakon svega što su preživjeli.
”Moje je mišljenje da kao društvo nismo stavili dovoljno fokus na probleme žrtava rata, niti na nacionalnu sigurnost, kao ni na sigurnost građana. U Hrvatskoj su na slobodi mnoge osobe koje su činile ozbiljne zločine. To su ljudi koji ne žele da Hrvatska postoji, ne žele ni da Hrvati postoje. To su teroristi, no oni i danas žive među nama. Mislim da je to ozbiljan sigurnosni problem. Jer ako je netko psihički bolestan i može ugroziti život druge osobe, trebao bi biti zatvoren u odgovarajuću instituciju. No, mi takve nagrađujemo beneficijama. Tako mnogi od onih koji su činili zločine i koji ni danas ne priznaju Republiku Hrvatsku, svo vrijeme primaju hrvatske mirovine. To nije ispravno ni pravedno, to je apsurdno”, zaključuje istaknuti mirotvorac te autor najboljeg suvremenog hrvatskog antiratnog romana.
https://promise.hr/svi-likovi-u-filmu-260-days-koji-tumace-one-koji-su-silovali-i-tukli-u-dalju-nosit-ce-imena-stvarnih-zlocinaca/
Marijan Gubina - KARTE NA STOL 2017.
CROWDFUNDING KAMPANJA
AMBASADORI
'Oroskop!
srijeda, 29.05.2024.
Horoskop... i to omraženi!. Jučer sam naletjela na njega i mam sam si ga spremila da mi ne pobjegne, i potrudila se kopipejstati ga ovdje... ufff... kulike posla 
Alzo, ne znam za vas, ali mene ovi antihoroskopi uvijek oraspolože (mali odmak od onoga kako smo svi divni i krasni, a kakvi ustvari i jesmo, je li :O), pogotovo kad mi pogode žicu... kad je strijelcu pogode :D
Jer ja sam zmijonosac... pardon :D - strijelac s podznakom u blizancima.
A što ste vi?
Kada ste u blizini određenih ljudi njihova okolina i energija vam jednostavno ne odgovaraju. Imate osjećaj kao da vam svojom dosadom iz vas isišu svu energiju i život...
Svaki horoskopski znak, sam po sebi, ima određene osobine koje druge mogu dovesti do ludila, u dobrom, ali i u negativnom smislu. Neki će vas zabavljati i donositi vam dobru vibru, dok će vas neki jednostavno 'umrtviti' svojom dosadom i monotonom energijom. Ovi vas horoskopski znakovi mogu izluditi, a da toga nisu ni svjesni. Donosimo popis od najiritantnijeg do najmanje iritantnog znaka.
Ovan
Oni su često arogantni, strogi i skloni svađanju. Ne dozvoljavaju da im itko povrijedi ego, pa makar to značilo da će udaljiti sve od sebe. U rječniku ovna ne postoji riječ rasprava, njihovo mišljenje neće promijeniti nikakve činjenice niti osjećaj empatije prema nekome. Kad jednom nešto odluče ili izgrade mišljenje o nečemu, ništa, ali baš ništa ga neće promijeniti.
Kada nisu zauzeti izluđivanjem drugih sa svojim 'ja sve najbolje znam' stavom, skloni su nemarnom i impulzivnom ponašanju, a kad moraju završiti neki projekt - učinit će to polovično, ostavljajući drugima da ga završe, dok će oni sami prijeći na novi zadatak. Ovnovi su osobe koje razvesele svoje kolege samo kad napuste ured.
Bik
Njihova žudnja za konstantnim zadovoljavanjem osobnih želja i prohtjeva, kao i lijenosti, komplicirane su i zbunjujuće osobine. Stalno žive u uvjerenju da im je čitav svemir nešto dužan, ali im manjka motivacije da ustanu i bilo što sami naprave. Njihova posesivnost i materijalistički pogled na svijet ih često čine ljubomornima, posebno kad vide ljude koji su nešto stekli i stvorili svojim radom. Ne prihvaćaju ne kao odgovor. Ne samo da su škrtice, nego su i grubijani.
Blizanci
Oni su nervozne osobe koje ne mogu ništa započeti. Njihova nesposobnost da se usredotoče na nešto ne samo da živcira druge oko njih, već i oni sami zbog nje propuštaju razne prilike. To je doduše čudno kad znamo koliko su blizancima značajne stvari kao što su statusni simboli. Ljudi rođeni u znaku blizanaca su veoma inteligentni, ali im sve brzo dosadi, što im tako postaje samo izgovor da budu nepouzdani.
Svoj nedostatak organizacije nadomještaju pak ogromnom energijom. Nitko drugi ne može izazvati toliki kaos pomoću entuzijazma. Njihova podvojena ličnost uzrokuje bipolarno ponašanje i bezgraničnu energiju, ali se i povećava rizik oboljenja od anksioznih poremećaja. Drugim riječima, okolina ih smatra čudacima.
Rak
Ćudljivi su, stalno zabrinuti, kronični pesimisti, previše emotivni i toliko počnu opterećivati sa svime, da jednostavno "uguše" svoje bližnje. Kao da to nije dovoljno, skloni su žaljenju i uvijek će naći razlog zašto sve nije savršeno. Lako se užive u ulogu vječne žrtve i svaku priliku vide kao neosvojivi Everest.
Nitko na svijetu se nije susreo s nedaćama kao što su njihove. Više su usmjereni prema obitelji nego karijeri jer je, ruku na srce, i nemaju. Zahvaljujući pesimizmu i hipohondriji će na kraju dobiti otkaz, jer nitko ne želi raditi s njima.
Lav
Njihov ego ne poznaje granice. Misle za sebe da su žive legende i nije im jasno zašto ih drugi ne gledaju na isti način, iako im to stalno ponavljaju. Imaju kratak fitilj i nevjerojatnu potrebu za dramom, a sve to dolazi u kombinaciji s nedostatkom talenta. No to ih neće spriječiti da uvijek budu u središtu zbivanja i glavne zvijezde, jer izgledaju nevjerojatno dobro.
U njihovom površnom svijetu, privlačnost i seksi izgled su ono što se najviše cijeni. S obzirom na njihovu potrebu za stalnom kontrolom, opsesivnu potrebu za pažnjom, stalnim zahtjevima i nedostatkom strpljenja, čini se da je jedini razlog kojem mogu zahvaliti to su još uvijek živi - njihov dobar izgled.
Djevica
Djevice su proglašene najvećim zlopamtilom i sitničavim ljudima. Njihova sitničavost i stavljanje svakog na "njihovo mjesto" obično kod osoba koje ih okružuju izaziva želju da pobjegnu na drugi kraj svijeta i nikad se ne vrate u njihovu blizinu. Djevice su, tvrde horoskopi, kao slonovi, nikada ne zaboravljaju i nije im nimalo neugodno da vas stalno iznova podsjećaju na trenutak kad ste im učinili nešto loše, makar se to dogodilo i u prošlom stoljeću.
Ono čemu teže je savršenstvo na svjetskoj razini, ali nikako ne mogu shvatiti da bi prvo trebali poraditi na sebi. Pravi su čistunci kad su u pitanju postupci drugih ljudi, a svoje mane kao da ne vide. S druge strane, uživaju u seksu i to im je neka vrsta ispušnog ventila, iako to nikada neće priznati, čak ni sebi.
Vaga
Vage su idealni partneri za dominantne horoskopske znakove. Njihova taština, nemogućnost da donesu odluku i nesposobnost da formiraju osobno mišljenje ih čine odličnim "trofej suprugama" ili otiračem.
Smatraju da je nepotrebno imati vlastito mišljenje ili poduzimati konkretne akcije kad se uvijek mogu osloniti na sreću. Imaju manje sreće kad su u pitanju emocionalni izazovi, osim ako imaju veze s pasivno-agresivnim ponašanjem, jer su u tome prvaci. Prilično su spretni i znaju dobiti od drugih sve što požele, i to toliko da su u stanju odglumiti nesposobnost samo kako bi netko drugi umjesto njih odradio ono što su zamislili.
Škorpion
Ovo je najokrutniji horoskopski znak. O njima nitko nema ništa lijepo za reći, osim da su seksi, a i to samo zato što svi vole loše dečke i cure. Škorpioni su uglavnom osvetoljubive i bezosjećajne osobe, čija je jedina pozitivna stvar njihov dobar izgled, a da ne uživaju u na nanošenju boli drugima, njihovi bi životi bili besmisleni.
Narcisoidnost, ljubomora, izljevi bijesa, slijepa ambicija i bezosjećajnost su neke od osobina koje posjeduju. Nitko nije toliko manipulativan, prepreden i željan moći kao oni. Njihova bolesna ambicija i želja da budu vođe bez obzira na žrtve, čine ih moćnim neprijateljima. Gonit će vas do kraja svijeta i nikad se neće smiriti. A čak i ako im niste učinili ništa loše, dovoljno je da im se samo ne sviđate i postat ćete njihova meta. Dok vam se budu osmjehivali, kovat će osvetu, osim ako od vas imaju neke koristi - u tom slučaju ste sigurni, bar dok vas trebaju.
Strijelac
Zbog njihovog nedostatka taktike i nediplomatskog pristupa, rekli biste da ih ljudi mrze, ali je upravo suprotno, jer izuzetno privlače društvo. Veoma su strastveni kad je u pitanju istina, te bi se moglo reći da su tragično iskreni. S tim što je često slika koju imaju u glavi iskrivljena i uglavnom ide u njihovu korist. Istodobno, ne mogu podnijeti kritiku. Često sve preuveličavaju i u njihovoj glavi nikad sami nisu krivi ni za što, nego je uvijek netko drugi dežurni krivac. Skloni su impulzivnom, nemarnom i ishitrenom ponašanju.
Jarac
Imaju osobnost panja. Od svih horoskopskih znakova, najdosadniji su i najpromjenjivijeg ponašanja. Uvijek im je čaša poluprazna i nitko ih ne može uvjeriti u suprotno. Partibrejkeri su na zabavama i u stanju su isisati život iz vas. Nikad nisu učinili ništa spontano i potpuno su uvjereni da je samo njihov način ispravan.
Toliko su zaokupljeni sami sobom da rijetko primijete da ljudi izbjegavaju njihovo prisustvo. Kad su pak njihove emocije u pitanju, toliko se udube u njih da bi netko pomislio da su izuzetno brižni i suosjećajni. Nažalost, to nije istina, jer suosjećaju s drugima, ali samo tako što sve gledaju iz svoje pozicije. Neki bi rekli da su sramežljivi, ali nisu, samo su asocijalni i okupirani sa sobom. Upravo zbog toga što su uvijek sami sebi omiljena osoba.
Vodenjak
Vodenjaci su tvrdoglave, krute, nepostojane i nepredvidive osobe. Uvijek imaju stav sve ili ništa. Sve moraju kontrolirati i pomalo su narcisoidni, što im onemogućuje da kontroliraju svoje emocije. Djeluju kao osobe koje dobro slušaju, ali u stvari ništa ne dopire do njih ako su već stekli određenu sliku ili mišljenje o nečemu. U životu nikad nisu stigli nigdje na vrijeme, a da je to moguće, vjerojatno bi zakasnili i na vlastiti sprovod. Nisu timski igrači, upravo zbog nepredvidivosti i odsutnosti. Rade što žele i kad žele, a ismijavaju one koje se pridržavaju rasporeda. Melodramatični su, manipulativni i imaju sve loše osobine kojih se sjetite a da počinju na slovo m.
Ribe
Njihov idealizam ne poznaje granice, a vjerojatno zbog toga i čitav život provedu ne radeći ništa konkretno. Kronični su pesimisti koji su u stanju svaku muhu pretvoriti u slona.
Njihov perfekcionizam ih sprječava da učine nešto i prije nego što su počeli, te im ništa nije dovoljno dobro. Jako su nerazumni i zbunjeni, a ne vole kad im drugi ponude pomoć, jer "znaju" da sigurno postoje neki skriveni motivi za to. Njihova preosjetljivost i pesimizam, u kombinaciji sa sklonosti prema samosabotaži, osuđuje ih na život prosječnosti. Nikad ne mogu postati uspješni, jer da bi postigli bilo što, morali bi se odreći svega što jesu.
Like Suicide
Fake It
Breakdown
FMLYHM (Fuck Me Like You Hate Me)
Fallen
Rise Above This
No Jesus Christ
Six Gun Quota
Walk Away From the Sun
Eyes of the Devil
Don't Believe
Waste
Jaaj
utorak, 28.05.2024.
Nakon nekoliko kišnih neodlazaka, jučer sam se prvi put ponovno zaputila u svoj vrt, kojeg inače od milja zovem 'Mala Amazona'. A povremeno mu tako dođem kako ne bi postao 'Velika Amazona'.
No, barem malo staze utabati...
Uh... bome, jučer mi se učinilo da sam zakasnila. U samo nekoliko dana moja 'Mala Amazona' skoro da se udvostručila :O... tako da sam se zamalo samo okrenula na peti...
Al' dobro, sjetivši se da uvijek može biti i gore... išla sam onda spriječiti to gore pa ponovno utaba(va)ti zarasle staze.
A dok sam tako stajala na peti nekoliko sekundi sam malo škiljila očima i glavom nepovjerljivo lagano vrtjela lijevo-desno pomišljajući kako bi se sad u visokoj travi možda mogla naći i kakva zmija... no brzo sam i odbacila tu pomisao sjetivši se da bi, ugleda li me, ona zapravo trebala od mene pobjeći :O
Pa sam se zaputila... i to pod budnim okom maloga macana. Htjedoh napisati - pod repom, ali zazvučalo nekako čudno... 
, no istina je da se mladi macan ne odvaja od mene i prati me u stopu kad god je to moguće (ostali ne, oni samo kad dijelim hranu)... u vrt obavezno, zapravo, obično s podignutim repićem ispred mene, polako i oprezno, istraživački, tako da nam ponekad treba i dobrih petnaestak minuta, umjesto tri,četiri, da do njega dođemo... i tako da... da, dakle - pod repom :))
I tako ovo, i tako ono, pa sam tako i stazicu ponovno utabala (sasjekla zapravo, al', oprostit ćete mi moju skromnost i nebahaćenje velikom fizičkom snagom :P), a ono što me dočekalo na njenom kraju je onaj jaaj moment koji se dao naslutiti iz naslova (aj dobro... kako kome, vjerojatno nikome :)))
A taj lagani, raznježeni uzvik - jaaj, izazvali su rascvjetani bijeli ljiljani na kraju vrta, a na koje sam potpuno zaboravila. Ustvari, bilo mi je prerano misliti na njih jer obično cvjetaju za Antunovo, no kako je ove godine sve poranilo tako su i oni nešto ranije prispjeli i ugodno me iznenadili.
Ajaaaj... kako krasno mirišu.
Sljedeći jaaj trenutak izazvala je zaleđena sarma koje sam se sjetila pa me razveselilo što ne moram kuhati ručak, a jutros su svoj jaaj trenutak imali i klinci na putu do škole otkrivajući pikado. Imam tako naviku prisluškivati ih kad prolaze ispod otvorenog prozora... i povremeno se raznježiti, kao jutros, računanjem svih takvih trenutaka koji ih još u životu čekaju...
(bio je još i onaj jaaaaj... kad sam jutros stala na vagu, al' dobro, nećemo sad o tome koliko težim... koliko 'vrijedim', je li :PP)
Jaaj... a koji bi bio vaš današnji jaaj moment, čime to izazvan? :O
Cover
ponedjeljak, 27.05.2024.
Iako je pjesma Pearl Jama - Immortality nastala prije smrti Kurta Cobaina, mnogi su vjerovali da je ona posvećena upravo njemu.
Mnogi čak i nakon što je Eddie Vedder u intervjuu za Los Angeles Times posvetu negirao riječima: "No, that was written when we were on tour in Atlanta. It's not about Kurt. Nothing on the album was written directly about Kurt, and I don't feel like talking about him, because it (might be seen) as exploitation. But I think there might be some things in the lyrics that you could read into and maybe will answer some questions or help you understand the pressures on someone who is on a parallel train."
Kakogod... pjesma je dobra, ali ja volim Seether... pa eto
'Vacate is the word
Vengeance has no place so near to her
Cannot find the comfort in this world
Artificial tear
Vessel stabbed, next up, volunteer?
Vulnerable wisdom can't adhere
A truant finds home
And I wish to hold on
But there's a trapdoor in the sun
Immortality
As privileged as a whore
Victims in demand for public show
Swept out through the cracks beneath the door
Holier than thou, how?
Surrendered, executed, anyhow
Scrawl dissolved, cigar box on the floor
A truant finds home
And I wish to hold on, too
But saw the trapdoor in the sun
Immortality
I cannot stop the thought
I'm running in the dark
Coming up a which way sign
All good truants must decide
Oh, stripped and sold mom
Auctioned forearm
And whiskers in the sink
Truants move on
Cannot stay long
Some die just to live...'
HMS Endeavour
nedjelja, 26.05.2024.
Prvo sam ovih dana odgledala cijelu prvu sezonu najnovije verzije priče o carici Sisi, pa onda i život Alme Mahler. Poslije njih dvije sam se, da malo predahnem, vratila Inspektoru Morseu, a sinoć sam, valjda prvi put u cijelosti, odgledala i moderan brak Mr & Mrs Smith. Dok sam se poslije ponovno vraćala Morseu, govoreći njemu da mi je mladi ipak bio draži, pitala sam usput i svoj mozak je l' on to djeluje podsvjesno il' smo možda odlučili igrati otvorenim kartama... na što se ovaj veselo nasmijao i rekao - Haha, dušo... nego, je l' nisi primijetila da su svi uvijek sretni samo dok u paru s nekim mogu mlatiti... po drugima.
Oznake: filmske večeri
Kovitlac
petak, 24.05.2024.
Napadne te tako nekad, jako... kako samo on zna - zavrti milijun osjećaja, pa osjetiš milijun doticaja...
Pa šutiš... jer čovjek se uvijek brani načinom kojim pobjeđuje samoga sebe, i napada načinom kojim ga pobjeđuju.
Kao ona ruža sa dva smiješna trna... samo onime što imaš...
***
I nećeš se ljutiti ni zbog ove orehnjače koja ponovno nije ispala onakva kakvom si je ti zamislila. Jer shvaćaš... ljepota se nikada ne stvara silom - ili je ima ili nema.
Rekla si da ju više nećeš raditi ako i ovaj put ne uspije... ali, ljepotu ne treba ni podrazumijevati, niti stavljati u strogo zadane okvire...
Pa što je više gledaš sve ti je savršenija, baš onakva kakva je morala biti... da bi tebe natjerala da ponovno pokušaš.
Al'...'nako... malo su joj ti orasi kao užegli :I
Spaghetti alla konzerva
srijeda, 22.05.2024.
Kad treba skuhati nešto ukusno i brzo, onda, ispred raznih salama i mortadela, prednost radije dajem 'konzervama'.
Zdravije su.
Probleme (negativan utjecaj na moždane i hormonalne sustave) eventualno mogu stvarati kemikalije koje se, od godina šezdesetih na ovamo, koriste protiv hrđanja metala... ali obzirom na količinu konzervirane hrane koju ja koristim, to ne bi trebao biti (i) moj problem :I
To mora da je nekakav oblik mazohizma
nedjelja, 19.05.2024.
Nije bilo teško pogoditi da radim kroasane, je li...
Preko noći smo se odmorili i tijesto i ja... i danas me više ne bole ruke, tj. na ruke sam danas zaboravila jer su me rasturila leđa
Mazohizam, što drugo
Ali dobro je... obzirom da za izradu kroasana treba vremena i strpljenja, tj. nekoliko preklapanja tijesta s jednako toliko puta odmaranja u hladnjaku, tako je i meni to vrijeme odmora dobro dolazilo, taman da se ne raspadnem.
Eh... moglo bi se reći - pravo tijesto za mene :O
Alzo, malo sam ipak u tim odmaranjima mrvicu pretjerala, pa su kroasani i mrvicu prerasli pa za tu mrvicu krenuli više u širinu umjesto u visinu, ali nije strašno.
Drugi put ću više paziti.
I bitno je da su i okus i miris savršeni.
I sad, dok hrskavu koricu prelijevam medom i istovremeno pijem mlijeko direktno iz tetrapaka, mislim se kako možda ipak i nisam (velika) mazohistica... i, ako nije riječ o tome da sam kao malo dijete samo koristila priliku da cijeli dan jedem slatkiše, možda sam onda samo htjela da mi (barem danas) teku med i mlijeko
Nu, jeste primijetili da Gibonni nije ništa rekao... ni za nedilju ni ništa...?
Kaže PTSP-ovac da mu se na ovakvo vrijeme aktivira rana, koja inače i ne zarasta nikada.
Osim s vremenom, ima veze i s padom imuniteta.
A ja sebi svoje bolove sama aktiviram
Maloprije sam više od deset minuta rukama mijesila tijesto kako bi se o(t)pustio gluten
Pomagala sam se s obje ruke istovremeno da si olakšam... tijesto je pretvrdo za mikser , ali njemu ovo vrijeme taman pogoduje pa je šteta propustiti ga.
Sad se odmaramo i tijesto i ja, do sutra, a onda ćemo vidjeti jesmo li što napravili 
Nije menee duušooo ubilooo...
petak, 17.05.2024.
Dan krene polako; imaš neke planove, ali ako se ne zna što donosi sutra, tko kaže da možeš već i danas imati ikakvu garanciju.
Dutch baby pancake, zapravo je njemačka palačinka i nema baš neke veze s Nizozemskom - kažu da je za to bio kriv Google Translate i prije Googlea ali, evo, ipak joj je i do danas ostao ovaj naziv.
https://en.wikipedia.org/wiki/Dutch_baby_pancake
Ja sam ju htjela poslikati i s voćem, posutu šećerom, al' odustala sam... ne znam - lijepo je narasla i uobličila se, ali nije mi se svidjelo kako se spuštala, da ne kažem splasnula (a uvijek se spusti, da ne kažem splasne... to je neminovno :O), pa mi se više nije dalo.
Ima vremena... bit će druga.
Valjda.
Pa sam onda otišla ponovno poslikati campanulu i usput i nasad krumpira :O
E, ako sad Gibonni počne s onom - Nije vrime od nediljeee.... - zatući ću ga, jer koliko ja znam još nitko nije od poštenog rada umro, pa ni u nedilju.
I nema veze što je danas petak.
Alzo, i ako vama sada nije jasno zašto imam krumpir u posudi za cvijeće, evo odmah ću vam ja razjasniti taj misterij...
Dakle, ja sam zapravo htjela uzgojiti ružu uz pomoć krumpira . Radilo se o cvijetu kojeg sam ranije dobila na poklon i koji je malo dulje stajao u vazi, tako da i nisam baš bila sigurna hoće li mi to uspjeti, ali odlučila sam pokušati.
I tako.. ubrzo se vidjelo da od ruže nema ništa, ali sam primijetila da niče nekoliko drugih listića, krumpirovih... pa sam onda odlučila uzgojiti krumpir :O
Znate kakao se ono kaže - Nije kome je namijenjeno, nego kome je suđeno :O
I sada još samo treba (do)čekati bogati urod :O
Šeherezada
srijeda, 15.05.2024.
Mene moja trešnja zaje... zeza.
Ne znam da li ima još ljudi s takvim problemima, da ih neka biljka vuče za nos... al' eto, mene ova moja ozbiljno nervira.
Pisala sam o njoj nedavno, a nu - OVDJE... to kako je mlada, ali da ima već dovoljno godina da bi rađala, a ne rađa. Čak i ne cvjeta. Pa je onu godinu kad sam zaprijetila da ću je skratiti i za glavu i za noge pokazala prvi cvijet i ostala živa.
No ploda nije bilo.
Sljedeće godine, strogo nadzirana, pokazala je i čitav cvjetni buketić, pa ponovno ostala na životu iako ploda ni te godine nije bilo. Naredne godine se cijela iscvjetala i probudila nadu da će konačno stvarno nešto biti od nje, i ponovno je pošteđena... ali, pogađate - plodovi su još jednom izostali, a trešnju je čak napala i nekakva bolest.
Ove godine se još više iscvjetala, iako sam ja mislila da je to nemoguće nakon prošlogodišnjeg obilja, no mene to više nije diralo i čvrsto sam odlučila da joj je ovo posljednje cvjetanje ako ne bude niti jedne jedine trešnje. To, da joj može spasiti život ako se zacrveni samo jedna trešnjica, rekla sam i prijatelju koji je ponudio preventivno prskanje.
Prskanje je obavljeno, no odmah sam upozorena da se ni ove godine ne trebam nadati plodovima jer da moja trešnja nema adekvatnog oprašivača.
Et', svašta... ne sjećam se kad sam posljednji put bila tako iznenađena kao nakon njegovog pojašnjena. Naime, ja sam uvijek mislila da je voću dovoljna samo neka pčelica, možda bumbar, malo vjetra, vrapci i komarci... i eto malih trešnjica.
Ali ne, ispadoh ja potpuna neznalica u vezi te oplodnje.
Reče on, a poslije sam i sama malo proučila , i stvarno ispade da su trešnje malo veće igračice koje se ne zadovoljavaju sitnim kukcima nego da za oplodnju traže neko kompatibilno stabalce u krugu od pedesetak metara.
Što bi značilo da za moju trešnju u blizini neema dobrih moomakaa...
I tak' ja nju jutros ponovno obilazim i gledam - stvarno i opet nema trešanja, i govorim joj da je to to. Oprašivača nema, a da ja sad sadim neko voće samo da bih je udala... ne znam baš...
Kod nas se takve stvari nikad nisu silom radile i nikad se nikoga nije nagovarao na ženidbu/udaju, čak ni spominjalo osim ako taj netko nije sam odlučio da se ženi/udaje, pa to onda svima priopćio... i da onda nema smisla ni da ja nju silim na takvo nešto.
Ali da nema smisla ni da ju takvu zadržim... da što ću s njom.
Ali kad vam kažem - ja sam jutros stvarno cijelu trešnjicu obišla i pregledala, i ni jedne trešnje nije bilo... a onda sam ipak nekoliko sati poslije ugledala ovu sliku.
Iznenada, samo mi se pojavila pred nosom.
Jedna jedina.. ona jedna trešnja spasa koju sam ranije tražila.
Ali kako sad mislim da me namjerno zeza nisam sigurna da ću održati obećanje.
Pa ne može mene svaka šuša vući za nos :I
A nu... evo Gibonni odmah uskače i tuli - U moje stihove ti se zavuci... tamo si sigurnaaaa...!
Je, mislim se, samo tebe čeka. Zar ne vidi da ni ja ne mogu s njom, a da kako bi onakav karonja ka' šta je on.
Nema pojma u što se upušta!
Eh... al' barem campanula ni ove godine nije podbacila.
Pizza
utorak, 14.05.2024.
Mortadeli, piše, rok istekao jučer.
Eno ga Gibonni pjeva - I ove dvijeee duušee što nam je Bog povjeriooo ... (ozbiljno, pjeva, eno na Tv-u najava za koncert).
Sve - danas ću, sutra ću i eto ponedjeljka trinaestog. Dobro, dan ovamo ili onamo, nebitno, nije problem.... problem je što kad ja zamijesim tijesto za pizzu, onda uvijek zamijesim za tri pizze.
Lakše mi tako nego prćkati oko jedne male grudice... ali onda moram i pizze peći tri dana 
Ma dobro, neš' ti problema... i tako ovo i je ona posljednja... ja sam zapravo htjela malo Talijanima prigovarati licemjerje.
Al' ne mogu.
Mislim - mogu, i vjerojatno se i ima (za)što, al' ne mogu ovo što bih ja sada, jer ne bih bila u pravu :I
Pokušala sam ja i s neke druge strane pronaći prolaz... al' ne mogu ni tu, ni s te ne bih imala pravo :I
Recimo, obzirom da ja jako volim slatko-slano-kisele okuse, pa tako i pizzu s ananasom, a čitala sam nedavno kako se Talijani jako protive takvim pizzama, htjela sam im onda prigovoriti baš na ovoj s mortadelom i pis(sss)tacijama... kao - ne priznaju ananas, a pis(sss)tacija im, je l', autohtona sorta; eno raste na svakom ćošku uz maslinu i smokvu k'o usred Irana...
Hebiga, al' stvarno raste - Italija je čak jedna od vodećih zemalja po uzgoju pis(sss)tacija, i odmah bi me sse moglo poklopiti da im prigovorim na licemjerju :I
Al' dobro, svejedno ja imam pravo reći da je meni ona s ananasom puno bolja od ove (e, neće mojem nepcu nitko određivati što će se njemu sviđati :O).
Mislim, O.K. pistacija, al' mortadela mi se niš' ne sviđa. (Pre)slana, (pre)žestokog okusa... suvišna...
E, eto im sad!
Cicciolinaa...
Mali update, intermezzo... dodatak na prethodni post:
Alzo, pogled na tri brata, tri junaka...
Dokaz da kud' ja okom, tud' oni lež... skokom
Istina, nisu našli Gibinu Cicciolinu, al' jesu friško procvjetalu, nedavno posađenu 'Don Juan' ružu. On(a) čuva stari zid, a oni nju, spremni i život dati :))
Sad razmišljam kako bih se mogla okoristiti iznajmljujući ih kao... Švicarsku gardu, recimo
Hot, hot, hot... (dobro je, znam tko ga je ukrao...)
ponedjeljak, 13.05.2024.
Nešto iz korejske kuhinje.
Alzo... spajsi pileća krilca (to ne znači da ćemo sad o tome što pjevaju Spajsice... nisu one ni do koljena našim Divasicama :O).
I dok sam dotjerivala okus umaka učinilo mi se da je preblag pa sam počela dodavati još čilija, a onda se nakon male zadrške ljutina javila i u grlu i na jeziku 
... al' dobro je, nisam pretjerala.
Fino je 
I dok Divasice (zasluženo) odmaraju, Gibonni sad pjeva - Cicciolinaaaa... meni nije važan broj... al' meni malo krivo što sam imala samo ova tri krilca, pa idem sad izmarinirati i koju nogicu.
I idem vidjeti i hoće li mačke htjeti jesti :O
Mrmlj... YT je nekad ranije imao oba ova 'krila' spojena :I
'Ko mi ukrade naslov
Huuuu... svakakvih uzbuđenja i zbivanja ovih dana.
Sad bi bio red i za malo odmora.
Što da ne... eno i Divasice složno uglas zapjevaše - Ponekad mi dobro doođee,,..
Weeell... Miss American Pie
subota, 11.05.2024.
Alzo, svaku jabuku razdora dobro je utrpati u neku finu pitu... joj, imala sam tu riječ...hm... et', ne mogu se sad sjetiti, al' nešto kao zadruga.
(Z)(U)druženu pitu.
Divasice sad pjevaju - Vezani smo miii... i Nismo miiii kriiviii...
Doduše, ja nisam imala jabuke razdora, nego stare i nove jabuke. Ove nove su lijepe i crvene pa mogu još stajati na stolu, a stare su se već malo smežurale.
Nisam ih mogla pojesti sve odjednom, a bilo mi je žao da propadnu (nu... a teško žabu natjerati u vodu i V peći pitu :O)
A s kuglicom sladoleda nikome više ništa nije bilo žao...:
Problem je jedino bio taj što ja imam jako veliku žlicu za sladoled pa je kuglic... sladoledna kugletina st(aj)ala na piti kao šaka u oko il' kamena gromada koja samo čeka kad će pasti s vrha stijene...
Pa sam ja onda smanjivala (zbog fotografija)
Pa smanjivala...
Smanjivala...
Pa čekala da se malo otopi i sljubi s pitom... 
E, a dobra stvar je (valjda:O) što ja stvarno rijetko doručkujem... inače ne znam kako bi to izgledalo na dulje staze
I tak...
Povuci, potegni... horseradish
petak, 10.05.2024.
Primjećujem da... kako starim, moj organizam osjeća potrebu za nekim drugim okusima. I to nerijetko za okusima koji su mi ranije i odbojni bili. Ne znam, događaju li se takve stvari ljudima zato što nam organizam nešto signalizira, ili je to samo normalna faza koju tijekom života manje-više svi prolaze. Jer jedino se Danijela Martinović i Vera Wang ne mijenjaju, svi drugi, i sve drugo, podložno je promjenama.
Dakle, proteklih nekoliko godina sve više mi odgovara ljuto i papreno, i ne mogu se ne sjetiti svih onih čobanaca i fiš-paprikaša nad kojima sam toliko puta otplakala odbijajući ih, dok je istovremeno moj otac govorio da je jelo moglo biti i malo paprenije...
A onda je nekoliko njegovih posljednjih godina života, dok sam se ja trudila ugoditi mu, prošlo u odbijanju većine skuhanih jela za koju je tvrdio da je preljuta, a da on ljuto nikada nije volio.
I to je znao reći čak i onda kada se radilo samo o špinatu kuhanom na mlijeku
Tako da sad ne isključujem mogućnost da ću i ja s vremenom ponovno početi odbijati ljuto i papreno, ali dok, iz ove perspektive, sagledavam tu širu sliku, nekako sam zadovoljna što je ovo sada još uvijek ovako...
I dok su Divasice garant negdje pjevale - Oprosti mi... i budi sexy cool - ja sam se danas zaputila u vrt po horseradish. A hren... znam , znam... al' volim se tako ponekad praviti Englez (kad je mogla jedna moja ruža, koja je inače čajevka, nedavno glumiti englesku, koja pomalo nalikuje božuru (al' nisam joj dala na volju pa sam je nazvala damašćankom (k'o oni noževi...), mogu se onda i ja ponekad praviti što hoću :O), Čak sam danas, iako znam da imam hren u vrtu, i znam kako on izgleda, instalirala onu aplikaciju za prepoznavanje biljki pa se s hrenom išla upoznavati :)))
Alzo, ja hren inače kupujem... u staklenkama, već pripremljen, i ovo je bilo prvi put da sam ga vadila iz zemlje. Staklenkama sam do sad bila zadovoljna, ali kako mi raste apetit za ljutim... sjetila sam se da imam (i) taj u vrtu...
Ma joj, lažem kao i obično - i dalje sam zadovoljna s hrenom u staklenkama, po ovaj sam išla samo zato što sam trebala fotografije, a imam ga, je li...
A imam i novu štihaču(!) prije dva dana kupljenu, pa je trebalo i nju testirati. Onu, koju je moja mama imala godinama, i desetljećima čak, ja sam prošle godine uspjela slomiti čim sam je uzela u ruke. A samo sam ruže išla posaditi :I
Inače, kod mene ovdje štihača se ne zove štihača, nego ašov (od mađ. ásó), ali ako se već pravim Englez, mogu se ja praviti i poliglot... :O
Alzo, pošla sam ja nadobudno s novom i oštrom štihačom u vrt - nova ona, neiskusna ja pa ćemo, kao, zajedno stjecati iskustva i pisati neke nove, lijepe priče... i, ajme - zamalo slomim i nju :I
U prvi mah sam stvarno pomislila da je do mog neiskustva, jer sam se upinjala i vrtila, i zabijala štihaču koja je prijetila pucanjem, ali hren nije htio van...
I onda mi je sinuuuloooo...!!!
Pa nije čudo da sam se mučila, nikako drugačije nije ni moglo biti... jer je horseradish (O.K., O.K. hren...:I) zapravo ona repa koju ni djed, ni baba, pas i mačka nisu mogli iščupati... sve dok nije došao mali miš... koji je u stanju i konju rep iščupati :O
Mora biti.
Uvjerila sam se.
A nu mi pomoći vjerne (ništa bez njega)... dobro da ga nisam, dok ovako odmara, zgazila kao one (bez)brojne puževe kojih u vrtu ima više nego ikada. Ne ovakvih malih kao na fotografiji (oni su pametni pa su stalno negdje na povišenome), nego onih vinogradarskih. Ne znam koliko sam ih do sada zdrobila (iako sam ih dobar broj i deložirala), ali na svakih dva, tri koraka čujem jedno krc.
Nije namjerno, samo ih ne vidim u travi. Tamo gdje ih vidim bude i po nekoliko u grupi... i njih onda premjestim.
Al' nije sigurno da ih neću početi (i) kuhati ako krckanje ovako nastavi.
Bude ti točno žao kad pomisliš koliko je to propale hrane :O
Hren - Alternativa za Vas
Neverending Christmas
srijeda, 08.05.2024.
Vjerovali ili ne... ove fotografije nisu snimljene prošlog Božića. A ni nekih prethodnih božića. Ove fotografije su nastale jučer (što... pa, kad su vjerske stvari posrijedi, svima nama je najdraži upravo taj dio oko slavlja, zar ne? :O)
Ima onih koji naslućuju da sam ja malo zdrmana, ali ne i koliko... :O
Al' sad ću ja vama to malo približiti... naime, kod mene još uvijek uredno stoji sva dekoracija od prošlog Božića. Nikakav problem - drvce je ovaj put bilo umjetno (imam takvo jedno za godine kad mi se niš' ne da, pa da u zadnji tren ipak uspijem nešto postaviti ako se predomislim (zapravo, obično me sestra natjera)) pa nije bila hića... za izbacivanje, a ono pravo, živo, je visoko svega tridesetak cm, tako da, eno ga, još uvijek živi i buja na dvorištu.
E, al' nije to sve... jer imam ja još uvijek uredno postavljenu i svu uskrsnu dekoraciju :))) Čak i pofarbana jaja su još uvijek u košarici i samo čekam hoće li se neko sjetiti eksplodirati :I
Da, zapravo... radi se o tome da, otkako sam odlučila da me stvari tipa - ne moram, a mogu i moram, a ne mogu neće više tako pretjerano uznemiravati, sve je nekako lakše. Dobro, što se tiče ove dekoracije, ona je tu donekle i namjerno, jer ono što nisam stigla, a htjela sam, to bilo je upravo snimanje ovakvih fotografija... pa kad nije išlo kada sam htjela i onako kako sam htjela, onda sam rekla da će biti kad bude...
Pa et' sad.
A inače, kad me pitaju kada će (uklanjanje dekoracija), onda kažem da nema žurbe (da vidim hoće li me se i drugi put nagovarati :D) jer da ovako mogu lagano kliziti od Božića do Uskrsa bez nekih većih životnih trzavica :)))
I sad bi Divasice rekle... e, nemam pojma sad što bi one na ovo rekle, samo znam da da ja sad moram otići do groblja.
Jer neke stvari se ipak moraju.
Unplugged lights
utorak, 07.05.2024.
Ne znam kako vi... ali mene baš jako iznervira svaki nestanak struje.
Istina, u prvi tren uvijek pomislim kako to i nije tako loše - taj mir koji nastupi kad se isključe svi aparati i strojevi.
Malo odmora svakome dobro dođe.
Ali nakon nekog vremena počnem štrikati prstima. Mobitel je prazan, do računala ne mogu, tišina mi galamom već napunila uši...
Pa se onda sjetim da bih mogla biti i malo korisna.
Joooj... i onda bih sve - i usisavala bih, i prala posuđe, rublje... sve ono za što je potrebna el. energija koje nema, i sve ono što vjerojatno ne bih radila da je ima. Pa počnem praskati kao petarda od muke, i samo zamišljam kako bih sad ovo , pa ono... ono... ali, ah, sudbo kleta...
Kažu sad Divasice - S Tobom Pristajem Na Sve... :O
Doduše, takva vrijednica wannabee bi lako mogla uzeti metlu pa pomesti dvorište, pokositi travu, urediti travnjak, porezati suho granje, presložiti ormar (koga lažem - konačno ga jednom složiti), oprati prozore...ali ne, ona bi radila baš ono za što joj je potrebna el. energija
Hm... ja si nekak' sad mislim da ona možda i nije toliko radišna, nego samo voli imati opcije.
Što vi kažete?
Je li to vama u redu?
Ruzinava ljepotica
ponedjeljak, 06.05.2024.
Kad ne poslikam ono što je bilo u planu, onda uvijek mogu poslikati nekakvo lijepo cvijeće.
Et'... i ova krasna ruža je dokaz da stvarnoj ljepoti ništa ne smeta... poneka mrlja od kiše i sunca može ju učiniti samo još zanimljivijom.
Što nekako i nije baš bio slučaj s mojim 'planom' - zapečenim palačinkama sa sirom koje nisam poslikala jer sam ih zalila tolikom količinom vrhnja da se nikako nije moglo vidjeti što je ispod (znam ja nekada biti takva - neumjerena)
Al' naravno, to nikakvog (lošeg) utjecaja nije imalo na okus istih, dapače... a i dan koji započne s lijepom, mirisavom ružom, palačinkama (bolje su od štrukli :O) sa sladoledom i jednim rođendanom, računam, nikako ne može biti loš.
Rekle bi Divasice - Bon appetit... :O
Sarma - level 2
petak, 03.05.2024.
Alzo... sarma je skuhana, ima je pun lonac i jako je fina. Sestra sad zeza i pita koliko će trajati - je l' godinu dana, ili barem do novog kupusa. Odgovaram joj da bi lako moglo biti i jedno i drugo. Normalno da ja ne mogu pojesti lonac sarme, pa čak i u nekoliko dana. A nije mi normalno da ju bacam, kao ni to da, kad je poželim, skuham samo jednu, dvije (predugo traje, a i nije to to :I)... pa onda tu uskače zamrzivač. Divna je to kutijica... ova moja je k'o Pandorina - nikad ne znaš što skriva na dnu, jer do njega je nekad strašno teško doći :))
Ah... a kad, da nema zamrzivača, nikad ja ne bih pojela ni sarmu, ni gulaš, bolonjez... tj. sve one fine stvarčice koje nas vraćaju za topli stol djetinjstva, a koje su se prethodno dugo i strpljivo krčkale na štednjaku, a onda još danima podgrijavale...
Lako bi mi se moglo dogoditi da počnem jesti samo sendviče... obzirom na dane kada mi se ništa ne da, a takvi nekad znaju i potrajati :I
Elem... i zato sad sarma ide u 10-15 kutijica pa u zamrzivač, a kad me napadne Proustov efekt to će onda biti zato što je iskočila neka od njih, podgrijana i, kao takva, još i bolja, je li :O
Ali!
Ali... čak i kad spremiš sarmu u zamrzivač i dobro provjetriš kuhinju od mirisa fermentiranog kupusa, nikada nemoj reći da si ti završio/la s kupusom, jer to neće biti istina - kupus, kad on to hoće, završi s tobom.
Pitala sestra, još prije nekog vremena, hoću li da mi ponese rezanog kupusa. Ona ga je kupila jer joj je taj (Okusi zavičaja) baš fin, ali bila je nekakva akcija pa je kupila više.
A nek' ponese... što da joj kažem :O
I tak' sada imam još hrpetinu kupusa koju treba riješiti (tj. treba ona mene riješiti:))). Al' srećom, volim ga ja jako 'na salatu'...
Nemojte da vas zavaravaju ove fotografije - to su prošlogodišnje iz tjedna austrijsko - njemačke kuhinje. Bio je to jedan opaki tjedan, s hrpom kupusa, ali još većom hrpom špecli... ali sada ćemo samo lagano :)
Alzo... kupus/špecle/pržena slanina, i špecle/sir/prženi luk.
Bilo je tu još kojekakvih đakonija, no sada sam izdvojila samo ovo da mi ne bi monitoru (i)skočio kolesterol :))
Inače, špecle, ako niste znali, možete brzo i lako napraviti . Od 'alata' potrebne su vam samo špahtlica i tanka daščica (no, nikako nemojte vaditi neku iz glave :O)
Sarma
četvrtak, 02.05.2024.
U nastajanju.
Al' da ne bi sad netko pomislio kako sam ja ukiselila neznamtikoliko kupusa pa samo sarme motam... nisam.
Ukiselila sam samo dvije glavice - jednu za otvaranje sezone, i sad ovu za zatvaranje.
Jedino što su obje baš velike.
Drugi put će vjerojatno biti nešto manje.
