Jaaj

Nakon nekoliko kišnih neodlazaka, jučer sam se prvi put ponovno zaputila u svoj vrt, kojeg inače od milja zovem 'Mala Amazona'. A povremeno mu tako dođem kako ne bi postao 'Velika Amazona'.
No, barem malo staze utabati...
Uh... bome, jučer mi se učinilo da sam zakasnila. U samo nekoliko dana moja 'Mala Amazona' skoro da se udvostručila :O... tako da sam se zamalo samo okrenula na peti...
Al' dobro, sjetivši se da uvijek može biti i gore... išla sam onda spriječiti to gore pa ponovno utaba(va)ti zarasle staze.

A dok sam tako stajala na peti nekoliko sekundi sam malo škiljila očima i glavom nepovjerljivo lagano vrtjela lijevo-desno pomišljajući kako bi se sad u visokoj travi možda mogla naći i kakva zmija... no brzo sam i odbacila tu pomisao sjetivši se da bi, ugleda li me, ona zapravo trebala od mene pobjeći :O
Pa sam se zaputila... i to pod budnim okom maloga macana. Htjedoh napisati - pod repom, ali zazvučalo nekako čudno... , no istina je da se mladi macan ne odvaja od mene i prati me u stopu kad god je to moguće (ostali ne, oni samo kad dijelim hranu)... u vrt obavezno, zapravo, obično s podignutim repićem ispred mene, polako i oprezno, istraživački, tako da nam ponekad treba i dobrih petnaestak minuta, umjesto tri,četiri, da do njega dođemo... i tako da... da, dakle - pod repom :))

I tako ovo, i tako ono, pa sam tako i stazicu ponovno utabala (sasjekla zapravo, al', oprostit ćete mi moju skromnost i nebahaćenje velikom fizičkom snagom :P), a ono što me dočekalo na njenom kraju je onaj jaaj moment koji se dao naslutiti iz naslova (aj dobro... kako kome, vjerojatno nikome :)))
A taj lagani, raznježeni uzvik - jaaj, izazvali su rascvjetani bijeli ljiljani na kraju vrta, a na koje sam potpuno zaboravila. Ustvari, bilo mi je prerano misliti na njih jer obično cvjetaju za Antunovo, no kako je ove godine sve poranilo tako su i oni nešto ranije prispjeli i ugodno me iznenadili.
Ajaaaj... kako krasno mirišu.

Sljedeći jaaj trenutak izazvala je zaleđena sarma koje sam se sjetila pa me razveselilo što ne moram kuhati ručak, a jutros su svoj jaaj trenutak imali i klinci na putu do škole otkrivajući pikado. Imam tako naviku prisluškivati ih kad prolaze ispod otvorenog prozora... i povremeno se raznježiti, kao jutros, računanjem svih takvih trenutaka koji ih još u životu čekaju...
(bio je još i onaj jaaaaj... kad sam jutros stala na vagu, al' dobro, nećemo sad o tome koliko težim... koliko 'vrijedim', je li :PP)

Jaaj... a koji bi bio vaš današnji jaaj moment, čime to izazvan? :O