Tagliatelle alla konzerva(2)

Danas sam namjeravala škrabati nešto jako osobno, s naslovom 'White diamond', al' onda sam vidjela da bih tim postom lako mogla, nenamjerno, povrijediti čak nekoliko goospoođa s bloga, koje bi, pak, mogle pomisliti da pišem njima inspirirana, pa tako možda i White Lilith koja se javila na prošlom postu, a to mi nikako nije namjera, i onda sam odustaaalaa.
Srećom pa se pa se još uvijek možemo, kad nam to paše, predomisliti oko puno toga...
ŽiviJo plan B! :O

I tak', sad imamo ponovno konzervu (za koju smo,je li, (ne)davno rekli da je puno zdravija od raznih mortadela i salama...).
Malo masl. ulja, češnjak, sok i naribana korica limunova, te sol, papar i malo svježeg peršina.
I tuna, naravno... ona u vlastitom soku.
I... voila - evo nedjeljnog ručka!

Jee... nedjeljnog, jer ovaj tanjur je od nedjelje (danas i tako nema ništa jer i ne jedem ništa - jučer sam cijeli dan nešto usput grickala, pa onda danas 'apstiniram' :O), i također je bio plan B.
A bilo je - il' nećeš ništa jesti, jer ne postoji apsolutno nikakva volja ni za što, a kamoli za pripremom nedjeljnog ručka, il' ćeš batalit' tradiciju i običaje i i kompromisno sklepati nešto za manje od pola sata.
Inače bi bilo i za pet minuta, al' od svježe napravljene tjestenine malo teže odustajem... nema joj ravne :O


Alzo, još jedared - ŽiviJo plan B! :O