260 dana
četvrtak, 30.05.2024.
Nisam nešto nešto pretjerano osoba od teških tema. Istina, pomalo bježim od njih zato što imam mogućnost odabira pa, kao što to i mnogi drugi rade za sebe, tako i ja za sebe često biram samo ugodne, lijepe i relaksirajuće stvari. I, kao što to i mnogi drugi kažu, i ja ću reći kako imam pravo na to... jer da (i moj) život nije lagan i da ga treba dobro iskoristiti kad god se takva prilika pruža...
S druge strane, nije ni lako pisati o teškim temama kada se te teške stvari ne događaju tebi, jer sve što ti možeš je samo nagađati kako se osjećaju ljudi koji su prolazili/prolaze velike strahote, a nagađanje može biti strašno nezahvalno.
No, ne možeš uvijek ni bježati, a nezamislive strahote se i ne moraju uvijek zamišljati, nekad je dovoljno samo biti podrška nekome tko ih je prošao.
Tek toliko da zna kako nije sam.
Naravno, teško je pobjeći i kad imaš sestru koja te svako malo podsjeti na nešto.
***
Marijan Gubina rođen je u Dalju pored Vinkovaca 23. veljače 1981. godine, a 1991. godine, sa samo deset godina, u srpskom logoru sa svojom obitelji prolazi nezamislive strahote koje je kasnije opisao u romanu '260 dana'.
Roman nisam čitala. Čitala ga je moja sestra i spomenula ga više puta, i baš svaki put sam ju nakon opisivanja nekih događaja molila da prestane. Ona je Marijana Gubinu imala priliku slušati i uživo, i kaže - rasplakala se kao kišna godine... ali da čak i ne zbog svih tih strahota koje je spominjao, nego zbog njegovog mira i oprosta svojim mučiteljima.
Jer za to je potrebna velika snaga.
A da bi nastavio živjeti, tom čovjeku je bila potrebna strašno velika snaga.
Prije nekoliko dana priča mi je sestra da je u Osijeku počelo snimanje filma '260 days'. Film je na engleskom jeziku, po scenariju oskarovca Barry Morrowa, postprodukcija filma je u Hollywoodu, redatelj je Jakov Sedlar.
Kaže, rekla joj je prijateljica da kad je vidjela glumce u četničkim kostimima koljena su joj zaklecala.
Na kostime, na glumce... kojih je bila svjesna...
Rekoh joj da, O.K. nema više potrebe išta mi reći, da sad već dovoljno znam.
A nema više smisla ni bježati, pa evo, već nekoliko dana imam namjeru nešto napisati.
A teško je, jer ne želim svoje riječi, ne želim analizirati i nagađati o nezamislivom.
Pa ću samo biti tu.
Molim vas da budete i vi.
ROMAN
260 DANA
'Iako roman pripada području novije hrvatske povijesti – Domovinskom obrambenom ratu, koji sadržajem kroz prizmu tragedije obitelji Gubina opisuje kalvariju hrvatskog naroda, sa sigurnošću možemo istaknuti da je roman 260 DANA knjiga samopomoći. Mnogobrojni čitatelji upućuju druge na čitanje govoreći da, kada se pročita roman 260 DANA, čitatelj shvati da njegovi problemi nisu opravdani za depresiju i nezadovoljstvo životom. Nužno je istaknuti da se roman 260 DANA koristi kao svojevrstan alat na području razvoja kulture mira. Unatoč vjerodostojnom opisu ratnih zbivanja i isticanjem identiteta nekih zločinaca zbog cilja, poruka i stila života autora Marijana Gubine, roman i autor postali su autoritet na mirotvornoj sceni. Potvrđuju to i zahvalnice, nagrade, priznanja, pečati gradova, županijske povelje i odlikovanje Republike Hrvatske Redom hrvatskog pletera. Roman se vodi kao jedan od najčitanijih romana u Hrvatskoj i često je korišten za Lidrano i lektire. Kratki autobiografski roman 260 DANA autora Marijana Gubine izdan je 2011. godine, tiskan u 46.000 primjeraka, preveden na 15 jezika i tiskan na 9 jezika.'
https://260days.net/o-knjizi/
260 DANA
'Iako roman pripada području novije hrvatske povijesti – Domovinskom obrambenom ratu, koji sadržajem kroz prizmu tragedije obitelji Gubina opisuje kalvariju hrvatskog naroda, sa sigurnošću možemo istaknuti da je roman 260 DANA knjiga samopomoći. Mnogobrojni čitatelji upućuju druge na čitanje govoreći da, kada se pročita roman 260 DANA, čitatelj shvati da njegovi problemi nisu opravdani za depresiju i nezadovoljstvo životom. Nužno je istaknuti da se roman 260 DANA koristi kao svojevrstan alat na području razvoja kulture mira. Unatoč vjerodostojnom opisu ratnih zbivanja i isticanjem identiteta nekih zločinaca zbog cilja, poruka i stila života autora Marijana Gubine, roman i autor postali su autoritet na mirotvornoj sceni. Potvrđuju to i zahvalnice, nagrade, priznanja, pečati gradova, županijske povelje i odlikovanje Republike Hrvatske Redom hrvatskog pletera. Roman se vodi kao jedan od najčitanijih romana u Hrvatskoj i često je korišten za Lidrano i lektire. Kratki autobiografski roman 260 DANA autora Marijana Gubine izdan je 2011. godine, tiskan u 46.000 primjeraka, preveden na 15 jezika i tiskan na 9 jezika.'
https://260days.net/o-knjizi/
“Mi koji smo preživjeli logore, sjećamo se naših braća i sestara te žalosne, namučene djece. Sjećamo se nemilih događaja u kojima su im uzeli sve: slobodu, ponos, sigurnost, bližnje i naposljetku život. Mi koji smo preživjeli, svakodnevno se odupiremo teretu zatočeništva koji nosimo na našim leđima i prečesto i pretiho čujemo kako je jedan naš podlegao posljedicama istog. Zbog njih, zbog nas, zbog naše djece i budućih naraštaja, moramo ustrajati da ih se ne zaboravi. Nama preživjelima ostala su sjećanja i sloboda, sloboda da biramo svoj vlastiti put. Ja, logoraš, izabrao sam put na kojem opraštam, ne osuđujem, ne mrzim, šaljem poruku mira i molim se za njih. Vas molim da se trudite činiti isto.”
Marijan Gubina
Marijan Gubina
'Jedan poteže sestru Helenu za ruku tako da je odletjela nekoliko metara i udarila u rub zgrade. Tatu su tukli puškama dok se nije prestao micati. Mamu je prvi udarac u glavu uspavao, a ja i sestra, ne mareći za krv na našim licima, zgrabili smo Helenu i skupili se uza zid zgrade. Utjerali su nas u praznu prostoriju koja je smrdila po izmetu, a tragovi krvi prizvali su miris ljudskih ostataka. Unijeli su mamu koja je izgovarala nerazumljive riječi, a zatim su dovukli beživotno krvavo tijelo tate te ga kao komad drveta bacili nasred prostorije. Danima nitko nije otvarao. Imam osjećaj da smo svi poludjeli...'
Ove misli, ova sjećanja, preteška i za odrasla čovjeka, proživio je desetogodišnji dječak pa ih ukoričio u roman "260 dana", svojevrsni testament na točno toliko vremena zatočeništva u srpskim logorima Dalj, Bobota i Vera, podignutih u okupiranim dijelovima Hrvatske. I ne, nije ih bilo nimalo lako istresti na papir, trebala su dva desetljeća da Osječanin Marijan Gubina s javnosti podijeli svoju intimnu kalvariju, koje su skupljanje leševa, lažna strijeljanja njegova oca, stajanja u redu za koru kruha i kap vode iz slavine te nemilosrdna premlaćivanja samo dio. Jer, mnoge detalje strahota koje je preživio, one ponižavajuće, jednostavno je prešutio, svjestan da ih možda njegova duša može istrpjeti, ali papir neće.
Osječanin Marijan Gubina, utamničen kao desetogodišnji dječak, svoju je kalvariju pretočio u roman. Za filmsku adaptaciju knjige zainteresirao se i Oskarom ovjenčani producent Branko Lustig
- U nekoliko navrata nastojao sam mu dati knjigu, ali nisam mogao do njega. Kada sam konačno uspio, gospodin Lustig mi je rekao: "Jesam, pročitao sam je. A onda sam je pročitao i drugi put, pa i treći put... E, jesam je se načitao!" Dao je tada i sugestiju da scenarij filma ne smije biti brutalan kao knjiga. Kada sam mu rekao da sam knjigu već ublažio, zanijemio je - prisjeća se Marijan susreta s Lustigom
https://www.vecernji.hr/vijesti/marijan-gubina-mojih-260-dana-u-logoru-425522
Ove misli, ova sjećanja, preteška i za odrasla čovjeka, proživio je desetogodišnji dječak pa ih ukoričio u roman "260 dana", svojevrsni testament na točno toliko vremena zatočeništva u srpskim logorima Dalj, Bobota i Vera, podignutih u okupiranim dijelovima Hrvatske. I ne, nije ih bilo nimalo lako istresti na papir, trebala su dva desetljeća da Osječanin Marijan Gubina s javnosti podijeli svoju intimnu kalvariju, koje su skupljanje leševa, lažna strijeljanja njegova oca, stajanja u redu za koru kruha i kap vode iz slavine te nemilosrdna premlaćivanja samo dio. Jer, mnoge detalje strahota koje je preživio, one ponižavajuće, jednostavno je prešutio, svjestan da ih možda njegova duša može istrpjeti, ali papir neće.
Osječanin Marijan Gubina, utamničen kao desetogodišnji dječak, svoju je kalvariju pretočio u roman. Za filmsku adaptaciju knjige zainteresirao se i Oskarom ovjenčani producent Branko Lustig
- U nekoliko navrata nastojao sam mu dati knjigu, ali nisam mogao do njega. Kada sam konačno uspio, gospodin Lustig mi je rekao: "Jesam, pročitao sam je. A onda sam je pročitao i drugi put, pa i treći put... E, jesam je se načitao!" Dao je tada i sugestiju da scenarij filma ne smije biti brutalan kao knjiga. Kada sam mu rekao da sam knjigu već ublažio, zanijemio je - prisjeća se Marijan susreta s Lustigom
https://www.vecernji.hr/vijesti/marijan-gubina-mojih-260-dana-u-logoru-425522
Tko god je pročitao autobiografski roman ‘260 dana‘ Marijana Gubine, zna koliko je autor, tada desetogodišnji dječak, otrpio nečovječnih mučenja, zlostavljanja i zvjerstava tijekom 1991. i 1992. godine, odnosno tijekom zatočeništva i ropskog rada kod pojedinih susjeda Srba u istočnoslavonskom mjestu Dalj.
Tog nedužnog dječaka tukli su i izgladnjivali, silili da golim rukama skuplja poluraspadnute leševe ubijenih Hrvata, da dijelove tijela tovari u tačke i sam ih odvozi, izvodili su ga na ‘lažna strijeljanja’, tjerali da radi kao rob.., samo zato što je Hrvat.
Liječnica ga odbila liječiti
Jednom prilikom su ga toliko pretukli da je bio klinički mrtav. U domu zdravlja, gdje ga je na biciklu dovezao mještanin koji se sažalio nad onesvješćenim dječakom, liječnica je odbila pružiti mu pomoć. Rekla je: “Ne mogu ja da lečim ustašu”.
Unatoč svemu navedenom, kao i činjenici da je više puta morao gledati kako mu prebijaju oca i majku te siluju stariju sestru, Marijan Gubina nekako je uspio preživjeti i prevladati silne traume, traume kakve bi većinu slomile.
Zalaže se za zaustavljanje nasilja i mržnje
Pravo je, stoga, čudo da Marijan danas nikoga ne mrzi i ne osuđuje. Baš naprotiv, zalaže se za mir, za oprost te za zaustavljanje začaranog kruga osvete, nasilja i mržnje.
No, zalaže se i za širenje istine o obrambenom Domovinskom ratu, kako se nešto slično nikada ne bi ponovilo.
S tim ciljem Marijan Gubina je i napisao knjigu ‘260 dana’, koja je doživjela veliki uspjeh te je prevedena na 15 jezika, s tim ciljem sudjelovao je i u pripremi dojmljive kazališne predstave te radio drame, a s istim cijem ovih dana, zajedno s redateljem Jakovom Sedlarom i suradnicima, priprema snimanje filma ‘260 dana’ u holivudskoj produkciji i s poznatim američkim i engleskim glumcima.
Scenarij je potpisao Oskarovac Barry Morrow i svi koji su ga imali prilike pročitati tvrde da je sjajan te da bi po njemu trebao nastati i u svjetskim okvirima odličan film.
Okupljaju svjetske zvijezde
”Pročitao sam scenarij te se uvjerio da su napravili doista majstorski posao. Siguran sam da će po tom tekstu, koji najvećim dijelom prati radnju u mojoj knjizi, biti snimljen vrlo uspješan film. No, za odličan film nije dovoljna samo dobra priča po istinitom događaju, već su važni i poznati holivudski glumci. Zato nastojimo okupiti što kvalitetniju glumačku ekipu, s poznatim svjetskim zvijezdama, jer će se film snimati na engleskom jeziku, kako bi mogao biti prikazivan u mnogim zemljama. Bitno nam je da se istina o Domovinskom ratu širi svijetom, jer to do sada nije bio slučaj”, ističe u uvodu Marijan Gubina.
Dodaje da je danas u svijetu, zbog začuđujuće hrvatske šutnje i nezainteresiranosti, percepcija o Domovinskom ratu uglavnom Hrvatskoj nesklona.
”Kada govore o ratu u Hrvatskoj, u svijetu često pričaju o sukobu plemena, o tome da su Hrvati bili agresori, a da su jadni Srbi nastradali… Razlog za to je činjenica da Srbija puno više ulaže u filmove o ratnoj tematici i u druge djelatnosti. Mi smo tu u velikom zaostatku i to treba ispraviti. Još nemamo niti jedan film na engleskom jeziku s poznatim glumcima o Domovinskom ratu, a od rata je prošlo toliko godina. U Hrvatskoj već godinama, ne znam zbog čega, vlada totalna nezainteresiranost za tu temu”, primjećuje autor najdojmljivije knjige o ratnim stradanjima u Hrvatskoj.
‘Silovati je mogao, ali odgovarati ne treba?!’
Na pitanje jesu li odgovorni za gnusne zločine koje je u knjizi opisao procesuirani i kažnjeni, odgovara da je samo mali dio njih procesuiran te da su tek minimalno kažnjeni.
”Paušalno je to odrađeno. Zbog proceduralne pogreške, kako je presudio sud, osoba odgovorna za silovanja i ubojstva već nakon četiri godine izašla je iz zatvora. Drugome nisu ni sudili, jer su rekli da je u vrijeme kada je silovao moju sestru bio maloljetan. Zločin je, dakle, mogao činiti, ali za njega ne treba odgovarati?! Mi, nažalost, i danas srećemo neke od tih osoba na ulici, zbog čega smo i potaknuli sudske postupke.”
Govori potom da su njegovu stariju sestru grupno silovali tijekom dugih 18 mjeseci zarobljeništva.
Bogu zahvalan da ne mrzi
”Vodili su je od štaba do štaba na grupna silovanja. Vezali su je i gađali nožem u visokom stadiju trudnoće, zbog čega i danas ima brojne ožiljke. No, nakon svega, samo manji dio njih je kažnjen i to vrlo blago. Zato je i danas moguće da čovjeka u invalidskim kolicima, bez ruku i nogu, odjevenog u kockasti hrvatski dres, ispred osječkog HNK mnogi žale i daju mu novac, misleći da je riječ o hrvatskom navijaču…, iako je to osoba koja je organizirala grupna silovanja moje sestre i koja je bez ruku i nogu ostala kada je išla u pljačku hrvatskih kuća”, tumači, ne bez gnušanja, Marijan Gubina.
Napominje da će svi filmski likovi – koji tumače sudionike u zločinima u Dalju i okolici – nositi u filmu imena i prezimena stvarnih zločinaca.
”Naravno da hoće”, odgovara bez oklijevanja.
Upitan kako je uspio – nakon svega što je u zatočeništvu proživio – ne mrziti ljude koji su bez ikakvog povoda mjesecima mučili njega i članove njegove obitelji, odgovara da je Bogu zahvalan da ne mrzi.
”Kada se suočite s teškim i mučnim činjenicama iz prošlosti, javlja se tuga, koja postupno prijelazi u gnjev. Bitno je tu odsjeći i upotrijebiti razum. Jer nećemo si dozvoliti da budemo kao oni koji su činili zločine. Važno je prekinuti taj začarani krug. Stalno se događa da se netko nekome osvećuje zbog nekih događaja iz povijesti. Događaji iz povijesti su nerijetko samo izgovor da bi bolesni ljudi činili bolesne stvari. Problem je kada skupina bolesnih ljudi zloupotrebljava dio povijesti te u sve to uvuče i ostale. Treba reći dosta tom krugu nasilja”, objašnjava čovjek koji je tijekom rata ostao bez oca i mlađe sestre, a čija je starija sestra zatrudnjela nakon grupnih silovanja te kasnije rodila i zadržala sina.
Knjiga im je svojevrsna satisfakcija
Kaže da je njegova knjiga, odnosno otvaranje ove bolne teme, kod preživjelih članova njegove obitelj u početku izazvala dosta nelagode, ali da im je to i svojevrsna satisfakcija, nakon svega što su preživjeli.
”Moje je mišljenje da kao društvo nismo stavili dovoljno fokus na probleme žrtava rata, niti na nacionalnu sigurnost, kao ni na sigurnost građana. U Hrvatskoj su na slobodi mnoge osobe koje su činile ozbiljne zločine. To su ljudi koji ne žele da Hrvatska postoji, ne žele ni da Hrvati postoje. To su teroristi, no oni i danas žive među nama. Mislim da je to ozbiljan sigurnosni problem. Jer ako je netko psihički bolestan i može ugroziti život druge osobe, trebao bi biti zatvoren u odgovarajuću instituciju. No, mi takve nagrađujemo beneficijama. Tako mnogi od onih koji su činili zločine i koji ni danas ne priznaju Republiku Hrvatsku, svo vrijeme primaju hrvatske mirovine. To nije ispravno ni pravedno, to je apsurdno”, zaključuje istaknuti mirotvorac te autor najboljeg suvremenog hrvatskog antiratnog romana.
https://promise.hr/svi-likovi-u-filmu-260-days-koji-tumace-one-koji-su-silovali-i-tukli-u-dalju-nosit-ce-imena-stvarnih-zlocinaca/
Tog nedužnog dječaka tukli su i izgladnjivali, silili da golim rukama skuplja poluraspadnute leševe ubijenih Hrvata, da dijelove tijela tovari u tačke i sam ih odvozi, izvodili su ga na ‘lažna strijeljanja’, tjerali da radi kao rob.., samo zato što je Hrvat.
Liječnica ga odbila liječiti
Jednom prilikom su ga toliko pretukli da je bio klinički mrtav. U domu zdravlja, gdje ga je na biciklu dovezao mještanin koji se sažalio nad onesvješćenim dječakom, liječnica je odbila pružiti mu pomoć. Rekla je: “Ne mogu ja da lečim ustašu”.
Unatoč svemu navedenom, kao i činjenici da je više puta morao gledati kako mu prebijaju oca i majku te siluju stariju sestru, Marijan Gubina nekako je uspio preživjeti i prevladati silne traume, traume kakve bi većinu slomile.
Zalaže se za zaustavljanje nasilja i mržnje
Pravo je, stoga, čudo da Marijan danas nikoga ne mrzi i ne osuđuje. Baš naprotiv, zalaže se za mir, za oprost te za zaustavljanje začaranog kruga osvete, nasilja i mržnje.
No, zalaže se i za širenje istine o obrambenom Domovinskom ratu, kako se nešto slično nikada ne bi ponovilo.
S tim ciljem Marijan Gubina je i napisao knjigu ‘260 dana’, koja je doživjela veliki uspjeh te je prevedena na 15 jezika, s tim ciljem sudjelovao je i u pripremi dojmljive kazališne predstave te radio drame, a s istim cijem ovih dana, zajedno s redateljem Jakovom Sedlarom i suradnicima, priprema snimanje filma ‘260 dana’ u holivudskoj produkciji i s poznatim američkim i engleskim glumcima.
Scenarij je potpisao Oskarovac Barry Morrow i svi koji su ga imali prilike pročitati tvrde da je sjajan te da bi po njemu trebao nastati i u svjetskim okvirima odličan film.
Okupljaju svjetske zvijezde
”Pročitao sam scenarij te se uvjerio da su napravili doista majstorski posao. Siguran sam da će po tom tekstu, koji najvećim dijelom prati radnju u mojoj knjizi, biti snimljen vrlo uspješan film. No, za odličan film nije dovoljna samo dobra priča po istinitom događaju, već su važni i poznati holivudski glumci. Zato nastojimo okupiti što kvalitetniju glumačku ekipu, s poznatim svjetskim zvijezdama, jer će se film snimati na engleskom jeziku, kako bi mogao biti prikazivan u mnogim zemljama. Bitno nam je da se istina o Domovinskom ratu širi svijetom, jer to do sada nije bio slučaj”, ističe u uvodu Marijan Gubina.
Dodaje da je danas u svijetu, zbog začuđujuće hrvatske šutnje i nezainteresiranosti, percepcija o Domovinskom ratu uglavnom Hrvatskoj nesklona.
”Kada govore o ratu u Hrvatskoj, u svijetu često pričaju o sukobu plemena, o tome da su Hrvati bili agresori, a da su jadni Srbi nastradali… Razlog za to je činjenica da Srbija puno više ulaže u filmove o ratnoj tematici i u druge djelatnosti. Mi smo tu u velikom zaostatku i to treba ispraviti. Još nemamo niti jedan film na engleskom jeziku s poznatim glumcima o Domovinskom ratu, a od rata je prošlo toliko godina. U Hrvatskoj već godinama, ne znam zbog čega, vlada totalna nezainteresiranost za tu temu”, primjećuje autor najdojmljivije knjige o ratnim stradanjima u Hrvatskoj.
‘Silovati je mogao, ali odgovarati ne treba?!’
Na pitanje jesu li odgovorni za gnusne zločine koje je u knjizi opisao procesuirani i kažnjeni, odgovara da je samo mali dio njih procesuiran te da su tek minimalno kažnjeni.
”Paušalno je to odrađeno. Zbog proceduralne pogreške, kako je presudio sud, osoba odgovorna za silovanja i ubojstva već nakon četiri godine izašla je iz zatvora. Drugome nisu ni sudili, jer su rekli da je u vrijeme kada je silovao moju sestru bio maloljetan. Zločin je, dakle, mogao činiti, ali za njega ne treba odgovarati?! Mi, nažalost, i danas srećemo neke od tih osoba na ulici, zbog čega smo i potaknuli sudske postupke.”
Govori potom da su njegovu stariju sestru grupno silovali tijekom dugih 18 mjeseci zarobljeništva.
Bogu zahvalan da ne mrzi
”Vodili su je od štaba do štaba na grupna silovanja. Vezali su je i gađali nožem u visokom stadiju trudnoće, zbog čega i danas ima brojne ožiljke. No, nakon svega, samo manji dio njih je kažnjen i to vrlo blago. Zato je i danas moguće da čovjeka u invalidskim kolicima, bez ruku i nogu, odjevenog u kockasti hrvatski dres, ispred osječkog HNK mnogi žale i daju mu novac, misleći da je riječ o hrvatskom navijaču…, iako je to osoba koja je organizirala grupna silovanja moje sestre i koja je bez ruku i nogu ostala kada je išla u pljačku hrvatskih kuća”, tumači, ne bez gnušanja, Marijan Gubina.
Napominje da će svi filmski likovi – koji tumače sudionike u zločinima u Dalju i okolici – nositi u filmu imena i prezimena stvarnih zločinaca.
”Naravno da hoće”, odgovara bez oklijevanja.
Upitan kako je uspio – nakon svega što je u zatočeništvu proživio – ne mrziti ljude koji su bez ikakvog povoda mjesecima mučili njega i članove njegove obitelji, odgovara da je Bogu zahvalan da ne mrzi.
”Kada se suočite s teškim i mučnim činjenicama iz prošlosti, javlja se tuga, koja postupno prijelazi u gnjev. Bitno je tu odsjeći i upotrijebiti razum. Jer nećemo si dozvoliti da budemo kao oni koji su činili zločine. Važno je prekinuti taj začarani krug. Stalno se događa da se netko nekome osvećuje zbog nekih događaja iz povijesti. Događaji iz povijesti su nerijetko samo izgovor da bi bolesni ljudi činili bolesne stvari. Problem je kada skupina bolesnih ljudi zloupotrebljava dio povijesti te u sve to uvuče i ostale. Treba reći dosta tom krugu nasilja”, objašnjava čovjek koji je tijekom rata ostao bez oca i mlađe sestre, a čija je starija sestra zatrudnjela nakon grupnih silovanja te kasnije rodila i zadržala sina.
Knjiga im je svojevrsna satisfakcija
Kaže da je njegova knjiga, odnosno otvaranje ove bolne teme, kod preživjelih članova njegove obitelj u početku izazvala dosta nelagode, ali da im je to i svojevrsna satisfakcija, nakon svega što su preživjeli.
”Moje je mišljenje da kao društvo nismo stavili dovoljno fokus na probleme žrtava rata, niti na nacionalnu sigurnost, kao ni na sigurnost građana. U Hrvatskoj su na slobodi mnoge osobe koje su činile ozbiljne zločine. To su ljudi koji ne žele da Hrvatska postoji, ne žele ni da Hrvati postoje. To su teroristi, no oni i danas žive među nama. Mislim da je to ozbiljan sigurnosni problem. Jer ako je netko psihički bolestan i može ugroziti život druge osobe, trebao bi biti zatvoren u odgovarajuću instituciju. No, mi takve nagrađujemo beneficijama. Tako mnogi od onih koji su činili zločine i koji ni danas ne priznaju Republiku Hrvatsku, svo vrijeme primaju hrvatske mirovine. To nije ispravno ni pravedno, to je apsurdno”, zaključuje istaknuti mirotvorac te autor najboljeg suvremenog hrvatskog antiratnog romana.
https://promise.hr/svi-likovi-u-filmu-260-days-koji-tumace-one-koji-su-silovali-i-tukli-u-dalju-nosit-ce-imena-stvarnih-zlocinaca/
Marijan Gubina - KARTE NA STOL 2017.
CROWDFUNDING KAMPANJA
AMBASADORI
