Međugorje: Gospina poruka od 25. lipanja 2024.
„Draga djeco! Radujem se s vama i Bogu zahvaljujem da mi je dozvolio da sam s vama da vas vodim i ljubim. Dječice, mir je u opasnosti i obitelj pod napadom. Pozivam vas ,dječice, vratite se molitvi u obitelji. Stavite sveto pismo na vidljivo mjesto i čitajte ga svakim danom. Ljubite Boga iznad svega da vam bude dobro na zemlji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Majka kao majka. Uvijek se raduje što je sa svojom djecom, da ih savjetuje i ljubi. U ovoj poruci posebno naglašava da je mir u opasnosti, da su obitelji pod stalnim napadom. Vjernici dobro znaju na što se te riječi odnose. Opet je molitva ono spasonosno oruđe za spas i obitelji i pojedinaca. A sveto pismo je Božja riječ i uputa kako dalje, te kako ga je potrebno čitati svaki dan.
Majka nas ljubi i sretna je ako mi ljubimo Boga iznad svega jer je to garancija da nam bude dobro na zemlji. Dakle, potrebno je znanje, iskustvo vjere, molitva i sve to pretočeno u iskrenu ljubav prema njenom Sinu - kojem na taj način dopuštamo da nas vodi. A sad, par riječi o tome koja obilježja ljubavi Isus nudi kada Ga promatramo u njegovim riječima i djelima: Vidimo dobrotu, poniznost, jasnoću, spokoj, hrabrost, odanost, zahvalnost, suosjećanje, jednostavnost, radost u ljepoti, odricanje, ljubaznost, otvorene riječi i iscijeljujuća autoritativnost. Vidim – križ, spremnost za trpljenje a ne proklinjanje. Vidim čvrstu volju da oprosti, da održi obećanu ljubav, da nas ne pusti iz ruke ni pod koju cijenu. Vidim grob, ali prazan. (M. Herbs).
Zašto je teško prihvatiti istinu o ovome svijetu. Kako je moguće da pojedinci i dalje negiraju međugorska ukazanja i nakon 43 godine dolazaka Kraljice Mira. Da bi i dalje mogli neometano griješiti odgađaju vjeru, odgađaju molitvu, djela ljubavi i dobrote za neke “bolje dane”. Nije li to način i put na kojem se svjesno griješi i upada u probleme i bezbrojne stupice zloga. Bog sve čini za naše spasenje, strpljivo čeka, pa je i Majci Mariji dozvolio da je s nama i da nas tolike godine i dalje vodi svome Sinu. Više puta je naglasila "u ovo milosno vrijeme". Tko ima uši neka čuje.

Kako čuti Božji glas?
Biblija kaže da naše misli mogu doći iz tri izvora. Misli se nalaze u mojoj glavi pa se mnogi pitaju zar one ne potječu od mene? Biblijski je odgovor: „Ne mora biti tako.“ Biblija jasno kaže da naše misli mogu doći iz triju različitih izvora: od nas samih, Duha Svetoga ili demona. Iznimno je važno da oni koji žele živjeti slijedeći Božji glas ovo razumiju jer će Božji glas često dolaziti u obliku spontanih misli koje primamo umom. Neke misli dolaze od Boga, a neke (da!) od sotone. …
Čovjek može imati svoje misli ali Sotona može iskoristiti misli koje potječu od nas samih. Bog nije čovjeka stvorio kao uravnoteženu posudu koja sadržava sebe. Bog nas naziva posudama (vidi 2 Kor 4, 7). Posuda je, naravno, stvorena da bi nešto sadržavala. Stvoreni smo da bismo bili ispunjeni Bogom (vidi 2 Kor 4, 7), jer nas je Bog stvorio za sebe. . Međutim, u Edenskome vrtu sotona je kušao čovjeka da živi po sebi i čovjek je pao u to iskušenje. Otada čovjek može imati svoje misli, a sotona može iskoristiti misli koje potječu od nas samih. I zato naše misli mogu dolaziti od Boga, od nas samih ili od sotone.
Čovjek se sastoji od duha, duše i tijela (vidi 1 Sol 5, 23). Naš je duh stvoren da bude sjedinjen ili pridružen drugome Duhu. Prije nego što smo pozvali Isusa Krista u naša srca da bude naš Gospodar i Spasitelj, Biblija kaže da su iz nas djelovali zli duhovi: „(Bili ste poslušni i pod kontrolom) duha (demonskog) koji sada djeluje u djeci neposlušnosti“ (Ef 2 2, The Amplified Bible – Proširena Biblija). Jednom kada se spasimo, Duh se Sveti pridružuje našemu duhu (vidi 1 Kor 6, 17) te njegovo djelo u nama brzo raste i širi se. I demoni i Duh Sveti mogu nam dati misli (vidi Lk 22, 3; Dj 5, 3; 1 Kor 2, 10). U obama ih slučajevima naš um prepoznaje kao spontane misli. Spontane misli, ili strujanje misli, dolaze iz duhovnoga svijeta. Iv 7, 37-39 uči nas da strujanje koje u sebi osjećamo dolazi od Duha. Obrnuto, analitičke misli dolaze korištenjem našim racionalnim umom.
Kada pokušavamo razlučiti Božji glas od naših misli ili sotonskih poticaja, moramo početi tako što ćemo odrediti jesu li misli spontane ili analitičke. Ako su spontane, dolaze iz duhovnoga svijeta. Sada treba odrediti dolaze li od Duha Svetoga ili od zlih duhova. Ako je ton misli u skladu s imenima i karakterom sotone, one dolaze od sotone. Ako su u skladu s imenima i karakterom Duha Svetoga, tada je vjerojatno da dolaze od Boga.
(Iz Book.hr odabrao i uredio eum)

Mi djecu ne opterećujemo brigama nas odraslih. Oni to ne bi
mogli nositi. Mnoge istine možemo tek malo-pomalo razumjeti jer je zato
potrebno životno iskustvo. Neke vrijednosti kao što su vjernost, prijateljstvo,
ustrajnost učimo tijekom godina te ih naučimo ispravno cijeniti, prvenstveno
ako imamo bolno iskustvo suprotnosti.
Doživotno učenje vrijedi u svim područjima života, u odnosima, u pozivu,
također i u vjeri! I vjera je doživotno učenje. Dječja vjera nije dovoljna
da bi nosio mnoge teške situacije u životu. Vjera mora rasti, sazrijevati,
razvijati se. Sam život je naš učitelj. Iskustva, kako dobra tako i bolna.
Ali jesu li dovoljna iskustva? Ona mogu učiniti naš život gorkim i tvrdim.
Mi možemo otupiti i odbiti novo učenje, izgubiti spremnost da se razvijamo.
Isus nam je stoga obećao osobitog učitelja. Učitelja, koji može otvoriti
tvrda i zlovoljna srca za učenje, koji nas vodi dalje, pomaže nam, da ne
ostanemo zatvoreni. Isus je obećao Duha Svetoga: "On će vas upućivati
u svu istinu". Doslovno se kaže u originalnom tekstu: "On će biti vaš
"vođa puta". Put života je često bogat zavojima, pozna stranputice
i slijepe ulice. Stoga mi je potreban netko tko poznaje put i koji me
kao vođa ne vodi na stranputice. Duh Sveti je taj tihi unutrašnji vođa
na putu života. On je "unutrašnji učitelj", koji ne djeluje na nas izvana,
nego nam kroz svoje unutrašnje migove i upute pokazuje put.
Kako djeluje taj unutrašnji učitelj u doživotnom procesu učenja?
Kako djeluje Duh Sveti? Tako - kao svjetlo! Njega se ne vidi! Ali bez njega
se ne vidi ništa. Samo kad ima svjetla možemo vidjeti. Samo kad u nama
svijetli Duh Sveti možemo razumjeti istinu. Mnogi profesori pričaju da ih
je fasciniralo kada su na licima studenata mogli vidjeti kako iz
njih izlazi svjetlo, oni su nešto shvatili, njima je nešto zasvijetlilo.
Svako razumijevanje, svako shvaćanje u našemu životu moguće je
samo ako Duh Sveti, taj unutrašnji učitelj dopusti da nam zasja istina.
Nijedno svjetlo nije jasnije, ljepše kao spoznaja Boga. Duh Sveti vodi nas
putem uvijek dublje spoznaje Boga u našemu životu. Mnogo puta nam se
čini da smo tek na početku toga puta. Ali vjerujemo Duhu Svetomu.
On će nas voditi k cilju. Molimo ga kada nešto želimo razumjeti.
Dakle, postoje pravila da bi bili učeni i vođeni svjetlom duha svetoga.
To je vjera, molitva i ljubav - kojima osjećamo Božju blizinu!

Sve što mi možemo kazati o Božjoj tajni, to su samo slike i poredbe. Po njima samo izdaleka dotičemo tajnu Boga. Tu vrijedi riječ apostola Pavla: "Doista, sada gledamo kroz zrcalo, u zagonetki…"(1 Kor 13,12). "Zrcalo" i "poredba" znače: naše slike i pojmovi mogu svakako izreći "nešto" o Bogu. Također Isus govori u poredbama (prispodobama) i koristi svakidašnje događaje, da bi nam približio Božje djelovanje ljudima.
Ipak, ne smijemo zaboraviti da i s tako zornim slikama o Bogu, Boga nikada ne možemo dohvatiti. Veliki teolog srednjega vijeka Anselmo Kanterberijski je rekao: "Bog je onaj iznad kojega se ništa većeg ne može izmisliti, veći je od svega, što se može izmisliti". Sveti Toma Akvinski to je formulirao negativno: "Svi naši pojmovi i slike u biti prije kažu što Bog nije, nego što on je". Svi naši pojmovi i slike, kojima se mučimo o Bogu, samo su smjerokazne strelice. U nijednoj od njih "nemamo" Boga. Sve nas šalju puno više na put k Bogu. One su upućivanje u tajnu, kojoj se samo u stavu klanjanja udovoljava.
Nije na nama da to otkrijemo, nego da putujemo i otkrivamo. Nije na nama da znamo ono što ne možemo nositi nego da nosimo ono što nam je dato i otkrivamo ono za što smo stvoreni.
(odabrao i komentirao – eum)