Milost hrvatskom narodu – 40 godina Međugorja III
Otkuda hrvatskom narodu ta velika milost da k njemu dolazi Nebeska Majka, Kraljica mira punih 40 godina? Imamo tešku povijest i teško izborenu slobodu. Hrvati pišu svoju povijest već 16 stoljeća. Nije li se nebo otvorilo baš nad ovim našim hrvatskim podnebljem da bismo se što bolje pripravili na teške kalvarijske dane kji su nas čekali?. Svojom providnošću Bog vodi povijest naroda i svakog pojedinca. On ima svoj plan sa nama a tako i s ukazanjima. Već prvih dana ukazanja slijevalo se golemo mnoštvo naroda sa svih strana svijeta u ovo malo, do jučer nepoznato mjesto.
Snaga milosti u Međugorju je toliko jaka da se zorno pokazuje u brojnim izvješćima o obraćenjima i ozdravljenjima. Iako vrag nagovorim ne da mnogima da povjeruju, odvraća ih i zavodi, plodovi su ogromni i ne mogu se zanijekati. Plodovi Međugorja ulijevaju nadu u bolju budućnost. To je ono što privlači hodočasnike. Tko je jednom ovdje bio i doživio susret sa živim Isusom, ne može to lako zaboraviti. On se stalno vraća na izvor. „Međugorje se u međuvremenu dokazalo kao mjesto molitve i obraćanja, mjesto temeljitih životnih zaokreta i iscjeljenja, mjesto gdje su nebrojeni pronašli put do Boga i vlastita srca. Ono je također i mjesto gdje su niknula tolika duhovna zvanja u Crkvi. Ono je postalo škola molitve i klanjanja, žive i intenzivne sakramentalne prakse i duhovnosti, poticaj da se i drugdje počne s ovdašnjom praksom. „Ovdje se navještaju Radosne vijesti koja su najbolji lijek za posrnuli i bolesni svijet“. (fra Tomislav Pervan).
Unatoč napretku tehnologije slažemo se u tome da današnji čovjek nikad nije bio nesigurniji i tjeskobniji, zabrinutiji i nezadovoljniji, grješniji i bolesniji, nikad nije bio u većoj nevolji i muci nego što je danas. Kriza i pandemija samo je poziv da se preispitamo. Da se zamislimo nad svojim životom i odlučimo poći drugim putem. Sigurnijim, spasonosnijim. Upravo onim o kojem nam govori Gospa. Ovaj nemirni svijet u sve je nas unio trku, muku, napetost, nesigurnost i bolest. Oboljeli smo od straha i potištenosti. Nemamo mira. Premalo je radosti, veselja, duševnog zadovoljstva. Osjećamo nedostatak ljubavi… Postajemo zabrinuti.
(EuM nedjeljom do 12)
komentiraj (18) * ispiši * #
