Koraci VJERE – obraćenje IV
Ako upitamo nekog obraćenika: „Kako si i kada započeo svoj duhovni put?“, najčešće će nam reći: „Jednog dana sam upoznao čovjeka (ili jednu ženu) čija prisutnost je sjala svjetlom dobrote, ljubavi i istine. Svako od nas u svom životnom hodu susreo je takve ljude ozarena lica, neposredne, krotke, dobronamjerne i sigurne u sebe. Ako ga upitamo što mu je dalo toliku milost i sigurnost u istinu, možemo očekivati kratak odgovor – da je Kristov. Privučen njegovom prisutnošću dobrote i ljubavi, ne tako davno htio sam i ja činiti put kršćanske vjere“. Put vjere započinje slušajući i razmatrajući Sveta Pisma, što sam isprva činio i danas to činim. Božja riječ čini da vidimo da je Bog ljubav i da smo ljubljeni od Njega, ali mi često ne uzvraćamo. Ovo nutarnje svjetlo nas potiče da napustimo sve ono što Bogu nije milo. Put nije uvijek ravan. Ponekad je uzbrdica. Drugi put je nizbrdica. A ponekad se i zaustavljamo ne želeći nastaviti put. Ali Božji glas nas ohrabruje, osnažuje, oprašta nam pa nastavljamo dalje. Na ovom putu vjere mnogima koji to žele u pomoć dolazi Crkva, tj. živa riječ karizmatika, svećenika, obraćenika, koja nas vodi dalje. Ako smo dušom u vjeri tada ne koračamo sami. Rastom u vjeri naša duša se oslobađa tereta raznih nečistoća a duh Božji zauzima svoje mjesto i uspostavlja našu duhovnu komunikacijiu sa čistim duhom svemira. Taj proces želim opisati u jednom narednom postu. Jednom kad zaista kušamo Božje milosrđe, nakon obraćenja, bez oklijevanja živimo za Njega te do Njegove božanske prisutnosti uvijek koračamo u poniznosti i ljubavi. Cilj vjernika vremenom postaje i sam biti svjetlo istine i ljubavi za one koji koračaju u nepoznavanju Boga? Zahvaljujući obraćenicima mnogi se i sami obrate te u sebi pronđu Isusa“? Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin, tko ide za mnom, imat će svjetlost života (Iv 8, 12). Kršćanin koji ima odraslu vjeru očituje ljepotu i moć prisutnosti Boga koji je Gospodar gospodara. Kako bismo se mogli jednog dana pokloniti Isusu, potrebno je činiti put vjere kao što su to učinili Mudraci. Ne možemo primiti Isusov život i dati svoj život Isusu za tren oka. Put vjere je dug, naporan, propitivan ali i lijep. Naravno, vjera je dar, ali treba ga prihvatiti i čuvati na svom putu. Bog, koji je ljubav, ne prisiljava nas da ga prihvatimo. Otac i naš Stvoritelj, stvorio nas je slobodne. Onaj koji ima odraslu vjeru u sebi, po svojoj dobroti očituje ljepotu i moć prisutnosti ljubavi, istine i vječnog života. (Iz vjerskem literature: prilagodio prema svom obraćenju: EuM)
komentiraj (8) * ispiši * #
