I -Zašto nam se to događa?
Povijesno pitanje slobode je pitanje oslobađanja čovječanstva od sotonskog jarma ropstva koji ga je zarobio. Slobodnim izborom čovjek je pozvan da bira dobro tražeći smisao svog postojanja upoznajući put do Stvoritelja. Talenti, razum, srce i sposobnosti služe upravo tom cilju. To je prije svega duhovni put čovjekova zanosa naukom, istinom, put mira, pravednosti i dostojanstva, na kojem moralnost i savjest ima prethodnu i zadnju riječ. Međutim, cijelo vrijeme sotonski zagrljaj je prisutan, On svojom lažnom i egoističnom ljubavlju nudi sve ono što služi ugodi tijela a usput umrtvljuje duh čovjeka. Služeći svojoj ugodi čovjek je izgubio kompas, unakazio moral i prirodu, izazvao razne bolesti, vremenske promjene, prirodne katastrofe, i posljedice za sve ono što se protivi zakonima Neba. Rekli bi da je danas planeta na površinskom izdisaju jer mnogi nemaju empatiju prema njoj. Većina ljudi (korisnika prirodnih resursa) ne živi u skladu s prirodom. Dominira vladajuća elita globalnih bogataša koji drže svijet u šaci, pa se svi niže rangirani državnici ravnaju prema njima (slobodna trgovine, g-mol usjevi i sjemena, dominantna valuta, ukidanje granica i tradicionalnih vrijednosti, ukidanje različitosti i na koncu ukidanje slobode – stvara se "umjetna inteligencija" sa centrom koji kontrolira cijeli svijet. Tu se otvara drugo povijesno pitanje slobode – nesloboda. Ako je Stvoritelj zajamčio slobodu i dostojanstvo svakom čovjeku, nesloboda je ukidanje te iste slobode, dakle, Božanska riječ se gasi – a može li to biti. Može li takvom neslobodom čovjek postati Bog. Oni imaju čak i svoje religije koje nas uče da smo božanstvo u sebi. Kakva će to biti civilizacija neslobode dakle i ne Ljubavi, malih "bogića". Da li je to naš današnji svijet u kojem svako ima svoju istinu i svoju ljubav, a zanemaruje Istinu i Ljubav sa imenom i prezimenom: Isus Krist.
Danas na djelu vidimo brojne humanitarne i solidarne aktivnosti, na kojima će opet "ONI " profitirati. One nisu pravi odgovor na naše probleme. Mali čovjek se još kako tako snalazi u tom labirintu globalnih izazova i trendova, ali uzroci ostaju i dalje. Kataklizme su zato neizbježne kao predokus "sudnjeg dana" i ne znam koja je ovo po redu u milijunskom nizu. Uzaludno je naše pisanje povijesti 5 - 15 ili 30000 godina. Mi kao pojedinci ne znamo skoro pa ništa! Naše znanje je dozirano, prilagođeno vremenu u kojem smo eksploatirani zakonima na principu mrkve i batine. Povijest je u Božjim rukama. A čovjek na vlasti se igra Boga. Tek u poznim godinama pojedinac istrošen godinama vidi jasniju sliku što nam se događa. I to malo samosvijesti uskoro nestaje zajedno sa njim. Pitanje je u čijem zagrljaju. O tome, po svojoj slobodi, sami odlučujemo. (Pismo prijatelja – Borisa: tekst uskladio i dopunio EuM).
U slijedećem nastavku: Smisao obraćenja!
komentiraj (20) * ispiši * #
