USKRSNO JUTRO – 7/7
Pogled koji se diže prema vedrom nebu,
povećava ljepotu svemu božanskog sjaja
dok pokvarene ljudske sile ne uče iz povijesti
kao stražari one još dugo leže bez svijesti..
Dok čiste sile svemira: cvijeće, trava i ptice..
dive se u čas Moćnoga u moru vječnog svjetla
sa aureolom Njegova sunčanog osmijeha
pogledom miluje sve grane, svakog cvijeta..
To je pogled koji se diže prema vedrom nebu,
nad glavom Pobjednika svu ljepotu povećava
milijuni latica prave Mu cvjetnu krunu na kosi
mirisne su, ljepše od svilenog dijamanta u rosi
Modro je nebo utkano u Njegove blistave oči,
veselo sunce koje daje radosni izgled oblačiću
što ga nosi tihi vjetar koji dolazi poljubiti Kralja
s mirisima vrtova i milovanjima svilenog tkanja
Uz osmjeh, Isus podigne ruku i sve blagoslovi
a potom, dok ptice jače pjevaju i vjetar miriše,
isčežava mom pogledu, ostavljajući me u radosti
i odnosi sve tuge i boli što sutra sobom donosi.
..........................................................................
(Došli smo kraja serijala "Uskrsno jutro" koji je ujedno jedna pjesma, pjesma sa svojih
40 kitica, pjesma koja je u svojoj moći pokušala opjevati ono nemoguće, opisati neopisivo,
dotaknuti ono što se dotiče samo u srcu, pjesma koja će ostati nedovršena kao vječni eho
veličanstvenoj ljepoti, ljubavi, istini, moći, praštanju, dobroti, pravednosti - tom čudu života
i Božanskog postojanja)
komentiraj (8) * ispiši * #
