Sloboda i seksualnost
Vjerujem da je po Božjem naumu brak blagoslovljen te da supružnici svoja tijela imaju darovati jedno drugomu. Tema je izuzetno široka i zahtjeva šire pristupe, međutim kako ne bih lutali, a da bi se komentari mogli zadršati na ciljanom području, ovdje ću se poslužiti ulomkom iz knjige „U potrazi za Božjim duhovnicima“ autora p. Augustyna Pelanowskog, naglašavajući kušnje, kojima se seksualnost obuzdava, kako bi se očuvao brak, očuvalo zdravje od raznih bolesti kojima je izložena slobodna seksualnost i na koncu dostojanstvo svakog pojedinca.
Kušnje na polju seksualnosti uče nas poniznosti (prihvaćanju volje Božje) jer boreći se za čistoću dovodimo u red i svoje osjećaje. Nema jačanja duha bez svladavanja opasnosti. Zahvaljujući tome što je snaga seksualnosti snažnija od naših prirodnih snaga, ne samo da molimo kako bismo je ukrotili nego vapijemo za Božjom pomoću. Ne okrećemo se samo prema Bogu nego se razborito trudimo da se zaštitimo od snažnih poriva koji nas žele učiniti ovisnim. Napasti i kušnje su stimulator koji pobuđuje, aktivira i daje snagu u opasnosti, mobilizira iskustveno u razumu, budući da postoji svijest o mogućnosti gubitka Božje ljubavi. Božja ljubav je dakle oruđe koje osnažuje i razvija nutrinu zahvaljujući situacijama koje otežavaju taj razvoj i zbližavanje s Bogom. Moleći Boga za pomoć jačamo svoju vezu s njim.
Seksualno neumjeren čovjek nakon nekog vremena postaje egoist koji traži jedino tjelesno zadovoljstvo. Boreći se za čistoću dovodimo u red i svoje osjećaje. Kaotično popuštanje seksualnoj napasti čini da prestajemo gospodariti svojom prirodom, svojim željama, i ne uspijevamo ovladati agresiju, ljutnju, nervozu ili mržnju, postajemo nerazboriti i svadljivi. To se događa jer nas seksualnost, ako joj se prepuštamo u neumjerenosti, zarobljuje i tjera da ostvarujemo ono što nam je ugodno i milo. Postajemo rastreseni i koncentriramo se samo na tijelo, ograničeni smo strahom od grijeha ili njime smo fascinirani.
Kod toga osobe prepuštene /opsjednute/ neograničenoj seksualnosti imaju potrebu promatranju drugih prvenstveno u seksualnim okvirima. Popuštanje seksualnoj napasti čini od čovjeka biće koje je potpuno usmjereno na seksualnu ugodu. Seksualno neumjeren čovjek nakon nekog vremena postaje egoist koji traži jedino tjelesno zadovoljstvo, koji trči isključivo za fizičkom nasladom. Gubi one uzvišene osjećaje i nije sposoban ostvariti kontakt s Bogom, s ljudima i sa samim sobom na područjima kao što su suosjećanje, prijateljstvo, predanje, pomoć, razumijevanje, dobrodušnost, strpljivost i mudrost.
Duh je Isusa odveo u pustinju kako bi ga đavao iskušao. Matej u svom Evanđelju (Mt 4,1) na grčkom jeziku upotrebljava pojam ŔµąÁ±¶É peirazo, odnosno kaže da je Isus iskušavan. Možemo to dakle tako prevesti, jer Jakov jasno piše da Bog nikoga ne napastuje, već kuša (Jak 1,13). Bog kuša kako bismo bili prokušani: ne naivni, već osnaženi. Naposljetku, nikada nas ne kuša više nego što možemo podnijeti i uvijek nam pokazuje izlaz iz situacije, kao što kaže Pavao u Poslanici Korinćanima: „Nije vas zahvatila druga kušnja (peirasmos) osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.“ (1 Kor 10,13).
komentiraj (5) * ispiši * #
