Zahvala Bogu, kao molitva
(Prisjetimo se):
Svaki dan suočavamo se sa svojom vjerom.
Šutnja i ignoriranje te činjenice ne vodi u našu
korist nego, dapače daje šansu nevjeri da ovlada
našim bićem. Rakoh i sam u par navrata ovdje da
vjeru treba živjeti svojim živorom, u dobru i ljubavi
tako da nam život bude molitva. Zahvalnost Bogu
na svemu stvorenom da bi mi mogli živjeti i ostvarivati
svoje ciljeve je prvo što ne smijemo zaboraviti kada
nam se ukaže novo svjetlo svakog dana. "Bože hvala
ti na još jednom danu koji mi daruješ" pa sve ostalo,
jer zahvala je kao molitva, ona zamjenjuje molitvu.
Sjetimo se prilikom našeg prvog susreta s vjerom
u činu Krštenja naši su roditelji i kumovi obećali
vjernost Bogu u naše ime, jer tada to nismo mogli
znati. Odrastajući, sve se više upoznajemo s vjerom.
Svojim životom počinjemo je živjeti. Na prvoj svetoj
pričesti se kao mala djeca ponovo utječemo Bogu,
obećavajući mu istu onu vjernost koju su nekoliko
godina ranije obećali naši roditelji i kumovi.
Nakon toga dolazi krizma, vjenčanje i mnoge prigode
u kojima obnavljamo svoje krsne zavijete. Dobro je na
nekom svetom mjestu ponovo izabrati Boga za svoga
Spasitelja, njemu predati sebe i svoje najmilije.
Vremenom Zlo neprestano pokušava nadvladati nad
nama, načelno se trebamo odreći Sotone i svih grijeha
koji nas udaljavaju od Boga. Svijet u kojem živimo pod
utjecajem je Zloga. Prilika da se sjedinimo s Bogom
i obnovimo svoje krsne zavijete s Bogom uvijek je otvorena.
I baš sada, ovoga trenutka, prava je prilika da napokon,
kao kršćani, u mislima obnovimo svoje zavjete i predamo
se u cijelosti Bogu... Radost u srcu neće izostati!
(prilagođen tekst)!
komentiraj (9) * ispiši * #
