Vjera - 16

31.10.2016.


Tada se dogodilo nešto prekrasno.
Isus se povukao jedan korak pred tom ljudskom ruševinom i
rekao: “Hoću! Ustani! Očisti se!” Ali ne, on to nije učinio! Isus
je pošao jedan korak prema gubavcu i položio ruke na njegovu
raspadajuću kožu! Ljudi su sa zgražanjem povikali: “Gubavca
se ne smije doticati!” Biblija ovako izvješćuje: “Isus pruži ruku
i dotaknu ga...” Nikakva prljavština nije Isusu odvratna! Nema
jada koji bi bio prevelik za njega! Položio je ruke na gubavca!
Da sam umjetnik, naslikao bih Isusove ruke na izobličenu,
raspadajućem gubavčevu licu. Takav je Isus: najčudesniji
čovjek svih vremena! Ako ni za vas nitko ne mari, nitko vas ne
treba; zamolite Isusa da stavi ruke na vas. On će vam reći: “Ja
sam te kupio, ti si moj!” – Ako ste nagriženi gubom grijeha a
vaš život pun nečistoća, Isus će položiti svoje ruke na vas i reći
vam: “Očisti se!”
U Isusu nam je darovana ljubav Božja koja može otkloniti sav
naš jad, grijehe, prljavštine i bolesti. Isus je utjelovljena Riječ
Božja! Čemu ljudi govore: “Zašto Bog šuti?” Nije li nam Bog
progovorio dovoljno jasno i dovoljno ljubazno?
Taj isti Isus, nadugo nakon događaja s gubavcem, bio je
položen na križ. Željeznim su mu klinovima probili ruke i
noge i prikovali ga. Tada su podigli križ, a oko njega se okupila
razjarena svjetina. Rimski su vojnici grubo odbijali ljude od
raspetoga. Dođite sa mnom, probijmo se kroz tu svjetinu i
stanimo i mi pod križ! Pogledajte njega, raspetog Krista! “
O, glavo okrunjena, kojoj se rugo svijet. O, glavo puna rana, a na njoj
trnov splet. O, čelo s kog je teko u muci krvav znoj, ja te se sada
sjećam i teških rana broj.
” Pogledajte ga! Pitajte ga: “Zbog čega
tu visiš?” “Ja ovdje visim”, odgovara on, “jer si ti sagriješio. Ili
ćeš ti platiti za svoje grijehe u paklu ili ću ja ovdje platiti za
tebe. Jedan od nas mora platiti! Ja ću to učiniti umjesto tebe –
ti samo vjeruj u mene!”
Navečer su Isusa položili u grob isklesan u stijeni i na ulaz
dokotrljali tešku kamenu ploču. Ispred ulaza stražarili su rimski
vojnici. Treći dan nakon sahrane, još za mraka, najednom
posta svijetlo kao da je u blizini eksplodirala atomska bomba!
Svjetlo je bilo takvo da su stražari, koji nisu bili neki histerični
slabići, popadali u nesvijest. Posljednje što su vidjeli bio je
prizor veličanstvenog Isusova izlaska iz groba!
Ovo što vam pripovijedam nije nikakva bajka. To govorim jer
znam da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Isus, koji je umro za vas,
živ je i danas! Ne postoji ljudsko biće za koje on nije umro.
Isus je živ i zove vas – kao posljednja Riječ Božja! Najvažnije
pitanje jest: hoćete li ga primiti u svoj život?
“Zašto Bog šuti?” Dragi prijatelji, Bog ne šuti. On govori, a
Riječ mu se zove: Isus! To ime je ljubav, milost i milosrđe.
Proživio sam užase u nacističkim zatvorima i za bombardiranja.
Često se sjetim jednog od najužasnijih trenutaka. Kad sam
jedanput za savezničkih bombardiranja bio doveden u neko
dvorište, zastao mi je krik u grlu. Preda mnom se pružao
užasan prizor. Poredano na tlu ležalo je osamdesetak mrtvih
tijela koje su otkopali iz bombom uništenog skloništa. Već
sam viđao užasne prizore na bojištima u Prvom svjetskom
ratu, ali taj je bio užasniji. Ovdje nisu ležali mrtvi vojnici, već
tijela staraca, žena i djece. Dječice, čijih sam se mršavih tijela
nagledao tijekom tog dugog rata.
Djeca! Kakve su ona imala veze s tim besmislenim ratom? I
dok sam stajao tamo među svim tim leševima, mojim se srcem
razlegao krik: “O, Bože, gdje si? Zašto šutiš na sve ovo?” U tom
su se trenutku u mome duhu pojavile riječi iz Biblije: “Bog je
tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina...” Mora
da mi je sâm Bog objavio te riječi u trenucima dubokog očaja.

Vjera - 15

29.10.2016.


15
Zašto šuti na sve to!?’
No, Isus je drukčije ispričao tu priču. U jednom trenutku ovaj
je došao k sebi i rekao: ‘Koliki najamnici moga oca obiluju
kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svome ocu
i reći mu: Oče, sagriješih Bogu i tebi...’ Diže se i krenu svome
ocu! Dok je još bio daleko, opazi ga otac i sažali se. Potrča
pred njega, pade mu oko vrata i izljubi ga, a sin mu reče: ‘Oče,
sagriješih Bogu i tebi...’ Otac ga je grlio i naredio slugama:
‘Brzo, donesite odijelo, ono najbolje, i odjenite ga! Stavite mu
na ruku prsten, a na noge sandale!’ Tek je sada dobro čuo očev
glas. To što ti ne možeš čuti Božji glas, znači da si predaleko
od njega! Moraš se obratiti i to vrlo dobro znaš!” rekoh tom
mladiću.
Ljudi mogu otići vrlo daleko od Boga – sve do svinja, slikovito
rečeno. Toga sam bio itekako svjestan u doba mog bezbožnog
života, kada sam bio poručnik za Prvog svjetskog rata. Mislio
sam: “Ta vrijeme mi je da se obratim!” Znate, još nisam
sreo nekoga tko u sebi nije znao tu činjenicu: “Moram se
obratiti!”Jedna samopravedna žena objasnila mi je: “Ja sam
u redu!” Ali nakon podužeg razgovora s njom, priznala je:
“Da, moram se obratiti. Moj život je pun krivice i moje srce je
zapravo otvrdnulo!”
Svi mi znamo tu činjenicu: “Moram se obratiti!” Ako osjećate
da se morate obratiti, zašto to ne učinite? Obratite se! Tek ćete
tada čuti Očev glas!
O Božjoj šutnji želim reći još i sljedeće:
Moramo poslušati posljednju Božju riječ
Možete li i dalje pratiti? Jesam li dosadan? Ako sam dosadan,
to je moja krivica, a ne zato jer je evanđelje dosadno.
Propovjednik može evanđelje učiniti dosadnim, to priznajem.
Ali onda čitajte Bibliju bez propovjednika. Vjerujte mi – od
evanđelja zastaje dah!
Sada vam želim reći ono najvažnije: kada imate osjećaj da
Bog šuti, morate potpuno poslušati njegovu posljednju riječ.
U Bibliji, u poslanici Hebrejima, piše: “Bog koji je nekoć
u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima preko
proroka, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po
Sinu...” – Znate li tko je taj “Sin”? To je Sin Božji – Isus Krist!
Isus! – Srce mi zakuca jače i puls mi se ubrza kada mogu
govoriti o Isusu. – Isus je, kao što Bog tvrdi za njega, Riječ
Božja koja je postala čovjekom. Riječ koja je “tijelom postala i
nastanila se među nama”. Kada mi izgovorimo riječ, ona izlazi
iz naših usta kao dah. Bog je jednu Riječ pretvorio u tijelo – u
Isusa! – Isus je posljednja Božja riječ!
Jeste li čuli izraz “moja zadnja riječ”? Pretpostavimo da želim
prodati kravu. Ne bojte se, ne prodajem nikakvu kravu; samo
pretpostavimo. Koliko vrijedi jedna krava? Ne znam, recimo
tisuću maraka. Na to mi vi kažete: “Ne dam više od tri stotine!”
“Ali takva krava vrijedi tisuću dvjesto maraka!” objašnjavam
ja. Tada vi ponudite četiri stotine. Ja nastavljam: “Tisuću i
sto!” I tako se pogađamo sve dok ne kažem: “Dobro, osamsto
maraka! To je moja zadnja riječ!” I budući da ja nisam šeprtlja,
ostat ćemo na toj svoti i više je nećemo mijenjati.
Isus je posljednja Božja riječ. Ako njega ne prihvatite, Bog vam
više nema što reći. Razumijete li to? I kada se ljudi žale: “Bog
ne govori! Zašto Bog šuti?” ja im odgovaram: “Bog vam više
nema što reći ako ne želite prihvatiti njegovu posljednju riječ!”
Vi morate prihvatiti Isusa! Vi ga možete primiti! Drukčije ne
ide!
Često sretnem ljude koji mi kažu: “Ja vjerujem u dragog Boga,
ali zbog čega trebam Isusa?” Čujte Bibliju, ona kaže da je Isus
utjelovljena Riječ Božja – njegova posljednja riječ upućena
nama! Što to znači, moram vam još malo objasniti i pritom
ispričati još nešto o Isusu. A ništa mi draže od toga nije!
Jednom dok je Isus poučavao, oko njega se okupilo mnoštvo.
Odjednom ih obuze nemir. Zavikali su i počeli se razmicati.
Isus je prekinuo svoj govor i upitao: “Što se događa?” Dogodilo
se nešto užasno: među okupljene došao je gubavac.
Znate li tko je gubavac? To je čovjek koji se živ raspada. Guba
je užasna: gnoj nagriza uši, nos i usnice. Izgleda tako strašno
da onaj tko to vidi može pasti u nesvijest. Zato su gubavci bili
prisiljeni živjeti u divljini, daleko od svakog ljudskog naselja.
Nipošto nisu smjeli među ljude – a taj je gubavac došao među
mnoštvo okupljeno oko Isusa!
Čuo je o Isusu i među to mnoštvo dovela ga je velika čežnja:
“Želim vidjeti Spasitelja!” Svi su se sklanjali s puta i vikali:
“Bježi! Gubi se!” Pograbili su kamenje ne bi li ga uplašili, ali se
on nije dao otjerati. Mogu zamisliti kako je kroz gomilu nastao
prolaz jer su svi uzmicali. Tako je prolazio kao nekom pustom
uličicom, sve dok nije stao pred Isusa. Ne, nije stao pred Isusa!
Bacio se pred njim u prašinu i sa suzama u očima ispričao
Spasitelju sav svoj jad: “Moj je život pokvaren i onečišćen!
Isuse, ako hoćeš, možeš me očistiti. Pomozi mi!”

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.