MIR I LJUBAV BOŽIĆA

Znajte moji ljubljeni,
da ništa mi ne možete dati
što već nemam,
i što god od vas tražim
za vas to tražim.

Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću,
i poziv vaš putniku na pomirenje,
Ja sam gospodin, koji kuca
i ulazi na otvorena vrata.
Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja,
kao pozvan gost u nježnosti,
pomirenju, ljubavi i predanju.

I zato kažem Vam, i blagoslov dajem
Vi ljubljeni, što duše svoje
posvećujete mojoj ljubavi,
što primiste ruke djeci svijeta
iz jaslica vama pružene,
hvaleći i slaveći moje ime.
Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.

Danas vas nalazim u miru i raskajanju,
Danas vam objevljujem novi život,
i vraćam vas Božićnom izvoru nade i vjere.
Zato, dišite snagom moje radosti,
djeco ljubavi, djeco vjere,
djeco duha svetoga,
koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.

Sretan Božić svima vama!

EuM

Ne možemo planirati život tako da do četrdeset pete živimo
bez Boga, a kad ostarimo odjednom odlučimo biti pobožni.
To ne ide! “Tražite Boga dok se još može naći!” govori Biblija.
Ona ne kaže: “Tražite kad se vama svidi.”
Ponavljam još jedanput: Ako Boga nema, možete živjeti kako
hoćete, ali ako Bog postoji, on je taj koji će reći što je dobro, a
što zlo. To je logično, nije li?
A ja vam kažem: Bog postoji! Bog živi! Pitate li me kako to
mogu tvrditi s tolikom sigurnošću, moj je odgovor: “Jer se
objavio u Isusu Kristu!” Ovo dobro upamtite: otkad je Isus
došao, svaka ravnodušnost prema Bogu i poricanje njegova
postojanja jest neznanje ili neprijateljstvo prema njemu! Bog
postoji! Budući da on postoji, on je taj koji će nam reći što je
dobro, a što loše! Možete ga odbaciti i reći mu: “Mi imamo
drukčije poimanje morala!” – no ako to učinite, jamčim vam
da ćete jednog dana stati pred Boga i dati mu račun za svoj
život!
U stvari, golemo je olakšanje kada netko shvati da Bog jedini
može reći što je dobro, a što zlo. U svojoj nam je riječi, Bibliji,
to dovoljno jasno rekao. Jednom me neki čovjek zapanjeno
upitao: “Zar zaista piše takvo što u Bibliji?” Odgovorio sam
mu: “Da, i takvo što piše u Bibliji! U njoj je Bog savršeno jasno
izrazio svoje poimanje dobra i zla u spolnosti.”
Jeste li me pratili? Moramo si postaviti pitanje: “Što zapravo
Bog misli o ovoj temi?” Sada ću vam to pokazati iz Biblije.
Što kaže Bog?
Bog dopušta spolne odnose
Pjesnik Tucholsky napisao je pjesmu u kojoj kaže otprilike
ovo: “Od pojasa prema gore sam kršćanin, a od pojasa nadolje
sam poganin.” Kakva je to glupost! Biblija kaže: “I stvori Bog
čovjeka. Muško i žensko stvori ih.” Bog nas je stvorio s našom
spolnošću, zato i govorimo tako otvoreno o tome. Nije to
nikakva tabu tema. Bog me stvorio kao muškarca – kao i vas
muškarce koji ovo čitate. Pa budimo muškarci, a ne šeprtlje!
Bog je stvorio i vas žene, samo budite i vi prave žene! Očajni
pokušaji nekih žena da budu poput muškaraca, ili obratno,
bolesni su i neprirodni. Shvaćate li? Budite prave žene! Budite
pravi muškarci! “Stvori Bog ljude – muško i žensko stvori ih” –
a ne nekakav treći spol! Bog nema ništa protiv naše spolnosti i
mi nemamo pravo to izvrtati. To svakome mora biti jasno. Još
je u doba stvaranja Bog odlučio da bude tako.
Ali mi smo pala stvorenja. Svijet nije više onakav kakvim ga je
Bog stvorio. Zato je Bog odlučio zaštititi tako važno i osjetljivo
područje našeg života, našu spolnost.
Bog štiti spolnost pomoću braka
Brak je Božji način zaštite naše spolnosti i on nije samo običan
društveni sporazum, nego Božja uredba.
Jedan američki psihijatar, inače nekršćanin, napisao je opsežnu
knjigu na tu temu i iznio: “Nikad na tu temu nije napisano
nešto što bi se moglo usporediti s onime što piše u Bibliji:
I stvori Bog čovjeka – muško i žensko stvori ih’.” I nastavlja:
“Ja nisam kršćanin, ali kao psihijatar tvrdim da je brak upravo
ono što čovjek treba.” Dobro ste razumjeli: istinski brak –
ne sedmi, osmi, deveti ili deseti “brak”, kako to običavaju
holywoodske filmske zvijezde! Uzeti te “brakove” za primjer
još je jedna od ludosti našeg doba. To može odvesti samo u
duboko razočaranje. Bog je ustanovio instituciju braka, ali
braka koji se temelji na ljubavi i vjernosti.
Još bih rekao nešto o bračnoj zajednici. – Drage žene, da
biste bile dobre žene, nije dovoljno samo dobro kuhati mužu
i prišivati mu dugmad. A i vi, muškarci, znajte da nije brak
samo da ženi predate plaću, a dalje vas više ništa ne zanima.
Brak mora biti izbavljenje od osamljenosti! Vi, oženjeni, kakav
je vaš brak? Možda biste trebali malo porazgovarati i upitati
jedno drugo: “Kamo smo mi to zašli? Brak bi nam trebao biti
izbavljenje od osamljenosti!” – “Nije dobro”, rekao je Bog u
početku, “da čovjek bude sam; napravit ću mu pomoćnicu.”
Brak je izbavljenje od osamljenosti!
Ispripovjedit ću vam nešto što mnogo govori. Jedanput,
kad sam još bio dječak, roditelji su dopustili sestri i meni da
pođemo s njima na svadbu k rodbini u Stuttgart. Tada sam prvi
put bio na vjenčanju i sve mi je bilo jako zanimljivo. Kočijom
smo se odvezli u crkvu i kasnije se vratili u hotel na svadbeni
objed. Na posljednjoj stranici jelovnika koji su stavili pred nas,
pisalo je: “Ledena bomba”. Sestra i ja smo sjedili za stolom i
nestrpljivo čekali samo taj sladoled. Ali sladoled nije stizao
beskrajno dugo jer je jedan “striček” držao podulji govor. Taj
nam je govor bio užasno dosadan. Nakon njega govorio je još
jedan “striček”, no njegov mi je govor ostao duboko urezan u
sjećanje. Htio se malo našaliti pa je rekao: “Dragi uzvanici!
Kažu da na nebu postoje dvije stolice pripravljene za muža i
ženu koji ni sekundu nisu požalili što su ušli u brak – ali te su
stolice i dan danas prazne!” U tom ga trenutku netko prekinu.
Bio je to moj otac koji se podigao i preko stola povikao majci
koja je sjedila na drugoj strani prostorije: “Mama, te stolice
čekaju na nas!” Bio sam dijete i nisam razumio dublji smisao
tih riječi, ali mojim je srcem prostrujala ugodna toplina što
pripadam tom domu. – Je li i vaš brak takav? Upravo takvim
ga je Bog zamislio!
Na mojoj je svadbi jedan moj stari prijatelj održao lijep govor
za stolom. Govorio je o retku iz Knjige Postanka u kojem
Bog kaže: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu
pomoćnicu kao što je on.” – “Ne gospodaricu
”, reče on, “koja će vladati nad njime. Ne robinju koja će
uzati pod njegovim nogama. Ne nekakav predmet
koji će on moći odbaciti. Bog je muškarcu stvorio
pomoćnicu kao što je i on sam.”

(nastavlja se)

Prije više godina održao sam predavanje na sličnu temu u
jednom gradiću u Lipperlandu, i to samo za mlade. Kad sam
ušao u dvoranu, pomislio sam: “Ovo je pakao!” Mladići,
djevojke, cigaretni dim. Nekoliko mladića izvadilo je boce s
rakijom. Neke djevojke sjedile su mladićima u krilu. “Tu bih
trebao govoriti?! Mladeži, mladeži...”, pomislio sam. I onda
sam započeo predavanje ovom rečenicom: “Na području
spolnosti vreba velika opasnost.” Istog trena kao da je netko
podigao rolete. Vidio sam jednog mladića kako je odgurnuo
svoju djevojku. To ga je pogodilo. Nastala je mrtva tišina. Zatim
sam rekao: “Isprva se činilo kao da se radujete i zabavljate, ali i
dalje držim da na području spolnosti vreba velika opasnost!”
U čemu je opasnost?
Opasnost je u činjenici da mi više ne znamo što je dobro, a
što loše. Mnogi tvrde da danas imamo nova shvaćanja glede
spolnosti, ali sve ostaje po starom: grijeh nije bajka, grijeh
je stvarnost! Nakon svakog počinjenog grijeha poveća mi se
teret u savjesti, a to nije utvara, nego stvarnost! Opasnost je to
što se više ne zna što je dobro, a što loše.
Postavit ću vam nekoliko izazovnih pitanja: Je li spolni odnos
prije braka nešto dobro ili loše? Je li preljub u narušenom braku
potreba ili nešto loše? Je li lezbijstvo (spolni odnos dviju žena)
grijeh ili nije? Je li homoseksualnost (spolni odnos dvojice
muškaraca) nešto loše ili nije? Je li samozadovoljavanje nešto
loše ili nije? Je li razvod braka nešto dobro ili loše? Što je u
stvari zlo, a što dobro? Ovdje je ta opasnost!
Tisuće nas romana želi uvjeriti kako seks nema ništa s
poimanjem dobra i zla, nije li tako? Loše je biti nedruželjubiv,
ali područje spolnosti nema nikakve veze s poimanjem dobra i
zla. Uzmite, na primjer, suvremene filmove: poljubac u prvom
planu... spušta se zastor i kroza nj se naziru sjene muškarca i
žene u spolnom odnosu. Takva je scena samo dio filma i nitko
se zapravo ne pita je li to dobro ili zlo.
Što je zlo, a što dobro? Da bismo mogli odgovoriti na to
pitanje, moramo postaviti jedno drugo: “Tko, zapravo, zna što
je dobro, a što zlo? Tko nam to može reći?”
Jednom mi je došao neki mladi par. Ona je bila jako
našminkana, a on mi je djelovao kao vrlo nestabilna osoba,
prsti su mu bili požutjeli od pušenja. Na samom početku
razgovora rekoh im: “Na deset kilometara se vidi što se s vama
događa!”
“Nema tu ničeg lošeg, velečasni!” objasni mi djevojka. “Stani
malo”, prihvatih, “tko može reći je li to u redu ili nije?” Zaista,
tko ima pravo reći što je dobro, a što zlo? Crkva? Ne! Ja joj
se ne bih nikad pokorio. Tko nam može reći što je dobro, a
što zlo? Moja teta Amalija? Ili pak moja savjest? “Ja slijedim
unutarnji glas!” kažu neki. Hm, hm, tu se nalazite na skliskom
terenu. Zaista, tko nam može reći što je dobro, a što zlo?
Sada smo došli do vrlo važne točke. Ako postoji živi Bog koji
je Gospodar ovoga svijeta, onda je on taj koji će nam reći što
je dobro, a što zlo! Ako Boga nema, slobodno činite što vam je
volja! Ako je tako, ne vidim ni razloga da bi se zbog tete Amalije
morali ponašati drukčije. Tu se svatko suočava s pitanjem:
“Ima li Boga ili nema?” Znam neke koji žive u svakovrsnoj
moralnoj prljavštini, ali kažu: “Ja vjerujem u Gospodina
Boga!” – Glupost! Ako Bog postoji, onda je njegova volja ono
što vrijedi na polju spolnosti. Zato se morate odlučiti. Boga
možete izbaciti iz svog života, ali ćete zbog toga i vi umrijeti!

Naše pravo na ljubav

Ovu sam temu inače naslovio: “Može li ljubav biti grijeh?” a
govori o pitanju spolnosti i odnosu među spolovima, čime
smo svi jako zaokupljeni. Dopustite mi da otvorim temu o
našem pravu na ljubav. O njoj vam želim govoriti iskreno i
skrenuti pažnju na važne stvari.

Nesaglediva opasnost nevjerojatna činjenica našeg doba
jest to da u povijesti naše civilizacije ljudi nikada nisu
toliko patili od osamljenosti.
A opet, ljudi još nikada nisu bili tako povezani kao danas.
Premalo je reći “povezani”, bolji je izraz “stisnuti kao srdele”.
Uza sve to, čovjek je osamljeniji no ikad!
Jedan mi šesnaestogodišnjak reče: “Nemam nikoga na svijetu!”
– “Ne govori gluposti”, rekoh mu, “pa imaš valjda oca!”
“Ah, stari!” odgovori mi. “On dolazi kući u pet sati, malo
progunđa, pojede nešto i opet ode.” – “A što je s mamom?”
“Ah, ona ima posla preko glave. Nema ona vremena za mene!”
– “A što je s prijateljima u školi?” – “Nisu to nikakvi prijatelji!
Nemam nikoga kome bih se mogao povjeriti!”
Eto, to su riječi jednog šesnaestogodišnjaka! Ali takva
osamljenost ne postoji samo među djecom. Udate žene često
žive užasno – osamljene uz svoje muževe. I obratno, žena
često nema pojma čime joj se bavi muž. I to se onda naziva
brakom! I tako postajemo sve osamljeniji.
Kad suvremeni “filozofi” govore o osamljenosti, svi naćule uši.
Čovjek vapi za rješenjem problema osamljenosti. No u tome
postoji jedan problem: to traženje izlaska iz osamljenosti
najčešće je povezano s najsnažnijom silom koja djeluje u
našim životima – sa spolnim nagonom. Tu nastaju veliki
problemi: petnaestogodišnjak traži djevojku koja će ga izbaviti
od osamljenosti; ozbiljan, oženjen muškarac koji je strašno
osamljen uz svoju ženu, počne održavati vezu sa svojom
tajnicom misleći da će ga ona izbaviti od osamljenosti; mladi
student, jedan od jedanaest ili dvadeset tisuća studenata nekog
sveučilišta, ali ipak strahovito osamljen, počne se družiti sa
studenticom, također jako osamljenom.

Bijeg od osamljenosti u svim ovim slučajevima povezan je s
najmoćnijim nagonom u životu – spolnim nagonom. Zbog
toga je današnji svijet opčinjen seksom.
To što čovjek izbavljenje od osamljenosti traži u seksu,
uzrok je bogaćenju filmskih producenata i pisaca. Danas je
nemoguće snimiti film bez ijedne scene u postelji! Teško je
pronaći suvremeni roman bez barem jednog preljuba.
Jedna mi mlada djevojka reče: “Velečasni, mi danas imamo
potpuno drukčije shvaćanje nego što su ga imali naši djedovi.
Mi imamo novi moral, novu etiku!” Na te bih joj riječi skinuo
šešir da sam ga imao na glavi. – “Svaka čast!” rekoh, ali kada je
netko tako dugo kao ja dušobrižnik u velegradu, tada se više ne
može vjerovati njezinim riječima. Iz iskustva znam da su takve
riječi samo lijepa vanjština unutar koje se krije nesaglediva
opasnost. Mladići i djevojke koji žive u mutnim odnosima, u
duši su nedorasla djeca – kao i supružnici koji prikrivaju svoje
preljube ili se rastaju. To je golema opasnost i svima nam je
dobro poznata. Ja, naime, ne govorim o “drugima”, ja govorim
o nama!