Vjera - 15
15
Zašto šuti na sve to!?’
No, Isus je drukčije ispričao tu priču. U jednom trenutku ovaj
je došao k sebi i rekao: ‘Koliki najamnici moga oca obiluju
kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svome ocu
i reći mu: Oče, sagriješih Bogu i tebi...’ Diže se i krenu svome
ocu! Dok je još bio daleko, opazi ga otac i sažali se. Potrča
pred njega, pade mu oko vrata i izljubi ga, a sin mu reče: ‘Oče,
sagriješih Bogu i tebi...’ Otac ga je grlio i naredio slugama:
‘Brzo, donesite odijelo, ono najbolje, i odjenite ga! Stavite mu
na ruku prsten, a na noge sandale!’ Tek je sada dobro čuo očev
glas. To što ti ne možeš čuti Božji glas, znači da si predaleko
od njega! Moraš se obratiti i to vrlo dobro znaš!” rekoh tom
mladiću.
Ljudi mogu otići vrlo daleko od Boga – sve do svinja, slikovito
rečeno. Toga sam bio itekako svjestan u doba mog bezbožnog
života, kada sam bio poručnik za Prvog svjetskog rata. Mislio
sam: “Ta vrijeme mi je da se obratim!” Znate, još nisam
sreo nekoga tko u sebi nije znao tu činjenicu: “Moram se
obratiti!”Jedna samopravedna žena objasnila mi je: “Ja sam
u redu!” Ali nakon podužeg razgovora s njom, priznala je:
“Da, moram se obratiti. Moj život je pun krivice i moje srce je
zapravo otvrdnulo!”
Svi mi znamo tu činjenicu: “Moram se obratiti!” Ako osjećate
da se morate obratiti, zašto to ne učinite? Obratite se! Tek ćete
tada čuti Očev glas!
O Božjoj šutnji želim reći još i sljedeće:
Moramo poslušati posljednju Božju riječ
Možete li i dalje pratiti? Jesam li dosadan? Ako sam dosadan,
to je moja krivica, a ne zato jer je evanđelje dosadno.
Propovjednik može evanđelje učiniti dosadnim, to priznajem.
Ali onda čitajte Bibliju bez propovjednika. Vjerujte mi – od
evanđelja zastaje dah!
Sada vam želim reći ono najvažnije: kada imate osjećaj da
Bog šuti, morate potpuno poslušati njegovu posljednju riječ.
U Bibliji, u poslanici Hebrejima, piše: “Bog koji je nekoć
u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima preko
proroka, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po
Sinu...” – Znate li tko je taj “Sin”? To je Sin Božji – Isus Krist!
Isus! – Srce mi zakuca jače i puls mi se ubrza kada mogu
govoriti o Isusu. – Isus je, kao što Bog tvrdi za njega, Riječ
Božja koja je postala čovjekom. Riječ koja je “tijelom postala i
nastanila se među nama”. Kada mi izgovorimo riječ, ona izlazi
iz naših usta kao dah. Bog je jednu Riječ pretvorio u tijelo – u
Isusa! – Isus je posljednja Božja riječ!
Jeste li čuli izraz “moja zadnja riječ”? Pretpostavimo da želim
prodati kravu. Ne bojte se, ne prodajem nikakvu kravu; samo
pretpostavimo. Koliko vrijedi jedna krava? Ne znam, recimo
tisuću maraka. Na to mi vi kažete: “Ne dam više od tri stotine!”
“Ali takva krava vrijedi tisuću dvjesto maraka!” objašnjavam
ja. Tada vi ponudite četiri stotine. Ja nastavljam: “Tisuću i
sto!” I tako se pogađamo sve dok ne kažem: “Dobro, osamsto
maraka! To je moja zadnja riječ!” I budući da ja nisam šeprtlja,
ostat ćemo na toj svoti i više je nećemo mijenjati.
Isus je posljednja Božja riječ. Ako njega ne prihvatite, Bog vam
više nema što reći. Razumijete li to? I kada se ljudi žale: “Bog
ne govori! Zašto Bog šuti?” ja im odgovaram: “Bog vam više
nema što reći ako ne želite prihvatiti njegovu posljednju riječ!”
Vi morate prihvatiti Isusa! Vi ga možete primiti! Drukčije ne
ide!
Često sretnem ljude koji mi kažu: “Ja vjerujem u dragog Boga,
ali zbog čega trebam Isusa?” Čujte Bibliju, ona kaže da je Isus
utjelovljena Riječ Božja – njegova posljednja riječ upućena
nama! Što to znači, moram vam još malo objasniti i pritom
ispričati još nešto o Isusu. A ništa mi draže od toga nije!
Jednom dok je Isus poučavao, oko njega se okupilo mnoštvo.
Odjednom ih obuze nemir. Zavikali su i počeli se razmicati.
Isus je prekinuo svoj govor i upitao: “Što se događa?” Dogodilo
se nešto užasno: među okupljene došao je gubavac.
Znate li tko je gubavac? To je čovjek koji se živ raspada. Guba
je užasna: gnoj nagriza uši, nos i usnice. Izgleda tako strašno
da onaj tko to vidi može pasti u nesvijest. Zato su gubavci bili
prisiljeni živjeti u divljini, daleko od svakog ljudskog naselja.
Nipošto nisu smjeli među ljude – a taj je gubavac došao među
mnoštvo okupljeno oko Isusa!
Čuo je o Isusu i među to mnoštvo dovela ga je velika čežnja:
“Želim vidjeti Spasitelja!” Svi su se sklanjali s puta i vikali:
“Bježi! Gubi se!” Pograbili su kamenje ne bi li ga uplašili, ali se
on nije dao otjerati. Mogu zamisliti kako je kroz gomilu nastao
prolaz jer su svi uzmicali. Tako je prolazio kao nekom pustom
uličicom, sve dok nije stao pred Isusa. Ne, nije stao pred Isusa!
Bacio se pred njim u prašinu i sa suzama u očima ispričao
Spasitelju sav svoj jad: “Moj je život pokvaren i onečišćen!
Isuse, ako hoćeš, možeš me očistiti. Pomozi mi!”
komentiraj (3) * ispiši * #
