VJERA - 5

28.03.2016.


Ipak, u tom smrtnom svijetu postoji netko
tko je uskrsnuo od mrtvih!


Prije mnogo godina organizirao sam kamp za mladež u
Böhmerwaldu. Po svršetku kampa, kad je mladež otišla,
morao sam ostati još jedan dan i pričekati auto koji će poslati
po mene. Noć sam proveo u lovačkom dvorcu koji je nekoć
pripadao nekom kralju. U to je doba ondje stanovao samo
šumar. Zgrada je bila u poluruševnom stanju. U njoj nije bilo
čak ni struje, ali je imala vrlo veliku dnevnu sobu s kaminom.
Kad je naložio vatru u kaminu, šumar mi pruži svjetiljku i
zaželi laku noć. Vani je bjesnila oluja, a kroz krošnje jelki oko
kuće lijevala je kiša: pravo vrijeme i mjesto za dobar krimić.
Upravo te noći nisam imao kod sebe ništa za čitanje. Tada
na rubu kamina pronađoh nekakvu knjižicu. Polako sam je
počeo listati pod treptavim svjetlom petrolejke. Mislim da
nešto groznije nikada nisam čitao! Na njezinim je stranicama
neki liječnik izlijevao svoj gnjev protiv smrti. Stranicu za
stranicu nizali su se ovakvi odjeljci: “O, smrti, neprijatelju
ljudskoga roda! Tjedan sam se dana mučio iz tvojih kandži
iščupati jedan ljudski život i kad sam već pomislio da sam ga
spasio, stala si kraj njegove postelje i otela mi ga s prezrivim
osmijehom – i sav moj trud bijaše uzaludan. Ja mogu izliječiti
čovjeka, ali znam da je sve uzalud – uvijek dolaziš ti sa svojom
šakom od kostiju! O, smrti, ti varalice, neprijatelju!”
I dalje je tako na svakoj stranici davao oduška svojoj mržnji
prema smrti. Tada sam naišao na najgori odjeljak: “O, smrti,
kraju svega!” i doslovce je nastavio ovim riječima: “O, prokleta!
Kad bi zaista bila kraj svemu! Kada te pogledam, pretvaraš se
u znak pitanja. Tada se pitam je li smrt zaista kraj? – A što ako
nije?”
To je to! No ja vam mogu reći da sa smrću nije svemu kraj!
Isus koji najbolje zna sve o tome, rekao je: “Širok je put što
u propast vodi, a uzak je put koji vodi u život.” Na nama je
da, dok smo još na zemlji, donesemo ispravnu odluku. Zato se
radujem jer imam Spasitelja koji mi daje život – ovdje i sada.
Imam Spasitelja koji jest život i koji vodi u život. To je razlog
zbog kojeg ovu poruku volim govoriti drugima.
Za Prvog svjetskog rata tjednima sam bio kod Verduna gdje se
tada vodila jedna od najvećih bitaka. Između rovova ležale su
hrpe leševa. Kasnije se cijelog života nisam mogao osloboditi
tog užasnog zadaha raspadajućih leševa. I svaki put kad vidim
spomenik s natpisom: “Pali za domovinu”, osjetim taj zadah
Verduna, smrad mrtvih tijela. I kad pomislim da za sto godina
više neće biti nikoga od nas, zagušuje me taj isti, užasni miris
smrti. Osjećate li ga i vi?
Ipak, u tom smrtnom svijetu postoji netko tko je uskrsnuo
od mrtvih! On je rekao: “Ja živim i vi ćete živjeti! Vjerujte
u mene! Dođite k meni! Pokajte se! Postanite moji! Povest
ću vas u život!” Nije li to čudesno? Kako živjeti u tom svijetu
smrti bez Spasitelja koji jest život i koji vodi u vječni život?
Ovih sam dana čitao jedno staro pismo koje je profesor Karl
Heim dao tiskati. To je pismo nekog vojnika, kršćanina, koji
je poginuo u Rusiji za vrijeme Drugog svjetskog rata. U tom
pismu piše otprilike ovako: “Ovdje je jezivo! Kad Rusi zapucaju
‘Staljinovim orguljama’ (kaćuše, lanseri protupješačkih raketa.
Op. prev.), sve nas obuzme panika. I ta hladnoća! Taj snijeg!
Jezivo! – Ali ja se ne bojim! Bit će prekrasno kad poginem: u
trenutku ću ući u blaženstvo. Prestat će muka i ja ću vidjeti
moga Gospodina licem u lice. Utonut ću u njegov sjaj... Ne,
neće mi biti žao ako ovdje poginem!” To mu se i dogodilo
nedugo nakon što je napisao to pismo. Čitajući ga, pomislih:
“Kako je veličanstveno to što se jedan mladić više ne boji
smrti samo zato što poznaje Isusa!”
Da, Isus je Knez života. On svojima daje nepokolebljivu nadu
u vječni život! U doba Tridesetogodišnjeg rata napisao je Paul
Gerhardt ove stihove:
“Svoj ću život samo pronijeti kroz ovaj svijet,
/ al’ u tom neprijateljskom šatoru ne mislim živjet.
/ Putovima svojim putujem, u Domovinu što vode,
/ gdje Otac će tješit me moj”
Od sveg vam srca želim da i vi možete ovako proputovati kroz
ovaj svijet. Zašto trebam Isusa? Zato jer sve, apsolutno sve,
ovisi o tome hoću li ga upoznati!

(nastavlja se)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.