VJERA-4

16.03.2016.

Što je smisao mog života?

Postavljamo si sljedeća pitanja: Zašto živim? Zašto sam na
ovome svijetu? Što je smisao mog života?
Jednoga dana nazvao me u Essenu neki tvorničar. Djelovao je
vrlo uznemireno. “Velečasni, dođite odmah k meni!” reče mi.
Požurih koliko sam mogao. Dočekao me riječima: “Sin mi se
ustrijelio!”... Poznavao sam mladića. Bio je student i imao sve
što bi mu srce poželjelo: bio je zdrav, zgodan, mlad i bogat.
Već je dugo imao vlastiti auto i nije bio upleten ni u kakve
mladalačke nepodopštine. I taj mladi čovjek ispalio je sebi
metak u usta! U oproštajnom je pismu napisao: “Ne vidim
nikakva smisla nastavljati živjeti. Moj život je bez smisla!”
Zaista potresno!
Vidite, pitanje o smislu našeg života od goleme je važnosti.
Ono je tako važno zato što raspolažemo samo jednim
životom! Jeste li ikada razmišljali o tome što znači imati jedan
jedini život?
U osnovnoj školi nisam bio baš dobar u matematici. Moj
učitelj jednostavno nije razumio kako dolazim do rezultata.
Kada bih napisao zadaću, on bi mi ponekad, pokazavši sasvim
otvoreno kako malo cijeni moje umijeće pronalaženja krivih
rezultata, iscrtao bilježnicu crvenom tintom. Bilježnica mi je
izgledala grozno. Kad bi već bila dobrano crvena, bacio bih
je; ponekad dok još nije ni bila dokraja ispisana, i kupio novu,
lijepu i čistu. Tako sam mogao ponovno započeti pisati.
Kad bi samo čovjek mogao učiniti tako sa svojim životom!
Vjerujte mi da milijuni ljudi, u trenutku kad im smrt pokuca
na vrata, pomisle: “O, kad bih mogao još jedanput krenuti
otpočetka! Sve bih učinio drugačije!”
Bilježnicu je lako kupiti i početi pisati otpočetka, ali sa
životom to nije moguće! Imamo samo jedan život! Kako je
užasno kad ga zaprljamo krivim načinom življenja! Imamo
samo jedan život. Ako ga izgubimo, izgubili smo ga za svu
vječnost. Shvatite ozbiljno to što vam govorim – radi se o
životu i smrti!
Jutros je pokraj hotela u kojem sam odsjeo protutnjalo veliko
krdo krava. – “Kako su krave sretne”, pomislih, “uopće ne
trebaju razmišljati zbog čega su na svijetu. Tu je sve jasno:
moraju davati mlijeko ljudima i na koncu im poslužiti za
hranu.” Shvaćate li što mislim? Životinja ne treba razmišljati
o smislu života. Po tome se čovjek razlikuje od životinje.
Nažalost, mnogi žive i umiru a da se nikada nisu zapitali:
“Zbog čega ja, ustvari, živim?” Između takvih ljudi i životinja
nema razlike. Udaljenost između čovjeka i životinje vrlo je
mala. Čovjeka čini čovjekom to što razmišlja i pita se: “Zašto
sam ovdje? Zašto sam čovjek? Zašto živim?”
WB

(nastavlja se)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.