kolumna jedne superžene

Noćas

Noćas mi je prijatelj mjesec,
Skriven iza teškog granja,
Šapnuo tiho da sve je ovo stvarnost,
Da nestalo je davno moje vrijeme sanja.

Nestao je davno tvoj osmijeh
I moja neizmjerna sreća,
A tuga zbog onog što nas dijeli
Svakim danom postajaše sve veća I veća.

I dok kroz tišinu gluhe noći
Osluškujem teških kapi ritam,
Kako li si, gdje si I s kim si,
Često se sjetna I zamišljena pitam.

Dok osmijeh mi danima nestaje
S umornog I zabrinutog lica,
Sreću mi vraća u zvjezdanoj noći
Jedna mala zvijezda padalica.

(10. 05. 2012.)