Noćas mi je prijatelj mjesec,
Skriven iza teškog granja,
Šapnuo tiho da sve je ovo stvarnost,
Da nestalo je davno moje vrijeme sanja.
Nestao je davno tvoj osmijeh
I moja neizmjerna sreća,
A tuga zbog onog što nas dijeli
Svakim danom postajaše sve veća I veća.
I dok kroz tišinu gluhe noći
Osluškujem teških kapi ritam,
Kako li si, gdje si I s kim si,
Često se sjetna I zamišljena pitam.
Dok osmijeh mi danima nestaje
S umornog I zabrinutog lica,
Sreću mi vraća u zvjezdanoj noći
Jedna mala zvijezda padalica.
(10. 05. 2012.)
Post je objavljen 13.05.2012. u 20:38 sati.