WORLD OF A DREAMCATCHER

subota

rujan

2019

SLOBODAN PAD

Sloboda je "komplicirana" ovisi na koji način je doživljavaš i što za tebe osobno sloboda znači, ali zašto biti štakor u labirintu ako možeš biti slobodna ptica? Širok pojam i svatko ga doživljava drugačije. Nisam mislila otvarati ovu temu, ne još, ne sada, ali jednostavno sam pomalo stjerana u kut. Sa previše misli, ne dopuštaju mi onaj mir kojeg volim. Previše je pitanja, previše traženja da se objasni, previše znatiželje...Nije mi problem pisati, nije mi problem reći, objasniti...Zapravo, nekako mislim da mi ništa nije problem. Možda i u tome leži taj osjećaj slobode, kada nema spoticanja, kada hodaš bos i nije bitno što osjećaš, jer si slobodan, sa svojim mislima, sa samim sobom. Ne bih mogla reći da sam oduvijek osjećala slobodu, to dođe samo, sa vremenom. Tada prihvatiš ili ne prihvatiš. Potpuno je osobno i ovisi samo o tebi. Nema karika, konopa, zidova, ograničenja, nema prepreka. Jednostavno je, kao prostor u kojem ne postoji gravitacija, pustiš se i lebdiš. Moj pojam slobode proizašao je iz nekih određenih situacija u kojima sam dopuštala da me drugi oblikuju kako žele-možda dovoljno dugo, ali ipak ne predugo...Ponekad vrijeme stane, na sekundu, dozvoli ti da se okreneš, pogledaš unazad-zadnji put. Tada staviš osmijeh na lice i odeš. Bez pitanja, bez traženja razloga, bez emocija i misli. Ostaviš sedam godina, pa i više, iza sebe, obrišeš ih poput nepotrebnih stvari na računalu i instaliraš novi program. Onda se rodi ona "jebe mi se" situacija, odlučiš da će ti biti kako ti želiš i počneš brisati. Sve nepotrebno, sve suvišno, sve dovoljno staro da razumiješ da ti neće više biti od koristi. Što je za mene sloboda? Trenutak kada se suočiš sa time da ti cijeli život stane u tri kofera i nije te briga, jer nekako ne brineš, vodiš se za onim unutarnjim glasom koji te podsjeti kako si ga zaboravio slušati, a uvijek je bio tu, uvijek je bio u pravu. Tada bez da trepneš okom makneš sve one ljude koje nazivaš prijateljima, a odavno si svjestan da to nisu. Okreneš leđa onima koji su zapravo tvoji-tvoja krv, ali to koriste protiv tebe, pa te sustavno ubijaju nadajući se da nećeš izdržati zadnji udarac. Njima se smiješ, onako prokleto iskreno, gledaš ih u oči i uživaš, znaš da će izgubiti snagu, a kada je izgube ti ustaneš. Vratiš se-ovog puta kao vođa vlastitog čopora. Više ne biraš riječi, ni taktiku, počneš govoriti što misliš, prestaneš biti izgubljen u prijevodu. Postaneš sebičan-možda pomalo i previše i gaziš, ali na drugačiji način. Gaziš na način da te prestane biti briga, jednostavno ti više nije stalo, nemaš vremena da čekaš-nekoga ili nešto. Ili je tu, ili nije...Više te ne zanima površnost, tražiš dubinu, kompleksnost, ono nešto...Razumiješ da je površina samo blijedi odraz onoga što leži ispod. Počneš tražiti slične sebi. Zanimljivo je što ih nađeš, na neočekivanim mjestima-dođu sami, ne moraš ih ni zvati. Slični se prepoznaju lako. Oni će uvijek razumjeti, oni će željeti isto što i ti, neće se bojati dubine, zanimat će ih koliko daleko mogu ići, koliko duboko zaroniti. Zanimljivo je što kada gledaš dubinu sa površine, nekako te plaši, jer jedino što vidiš je tama, ne znaš dokle seže, ne možeš razumjeti ima li kraj. Ali ako zaroniš, otkriješ potpuno novi svijet, svijet u kojem postoje boje, postoji život, postoji ono nešto-drugačije. Vuče te da dotakneš dno, a kada se to desi pogledaš prema površini-više nije toliko mračna, dapače čak možeš razabrati odsjaje sunca i imaš osjećaj da možeš disati. Poput ribe-više te ništa ne veže, nikome ne duguješ ništa. Ideš kamo želiš. Kreneš sam, cestom koja ne vodi nikuda-zapravo ne znaš kuda će odvesti, odabereš je nasumično-imala je ono nešto. Dok hodaš desi se čudna situacija, susrećeš ljude koji požele hodati u istom pravcu kao i ti. Pustiš ih, dijeliš sa njima vrijeme, dijeliš tišinu, dijeliš jutra, dijeliš noći. A onda dođe trenutak u kojem moraš odabrati-ići ravno ili skrenuti lijevo ili desno. Moraju odabrati i oni i svatko nekako krene na svoju stranu. I nema tu suza, nema boli, nije ovo zbogom, jer tko zna gdje će se ponovno spojiti cesta. Pozdraviš se sa osmijehom na licu jer ti ne želiš nikoga vući za sobom, ne želiš isto tako niti da netko vuče tebe-ne zaboravi krenuo si sam na ovaj put. Sve drugo je usputno, prihvatiš ili ne prihvatiš. Možda će biti čudno na početku, jer rastanci su uvijek čudni i nedorečeni, ali i rastanak je dio slobode. Ti imaš svoju vlastitu, jer nastavljaš put koji si započeo, njima si pružio njihovu, jer mogu otići kada žele, ako žele. Nema tu konaca, nema zadržavanja, nema kaveza. Možeš učiniti što god poželiš, nije te briga "što će selo reći", ako će imati o čemu pričati govorit će o promjenama. Jer, promijenit ćeš se, u njihovim očima više nisi na njihovom nivou i smetat će im. Smetat će im što ćeš imati veća muda od većine muškaraca, što te neće boljeti njihove riječi, njihovo ponašanje i način na koji ćeš biti tretiran. Neće te boljeti iz razloga što ćeš tada ionako otići predaleko, podignut ćeš zidove oko svoga trona, ali vrata nećeš zatvoriti. Nećeš iz razloga što znaš da će te tražiti, htjet će znati gdje si i neki će ući, bez kucanja, pitanje je da li će te naći. Nije poanta u skrivanju ili da bježiš, potpuno suprotno, sloboda je kada to ne moraš činiti, kada si daješ za pravo sve ono što te nekada ograničavalo. Sloboda je kada prihvatiš da ne postoji sutra, da je to samo iluzija kojom odgađamo situacije koje će ionako stići na naplatu. Jer, doista, što ako ne postoji sutra? Kako možeš biti siguran da ćeš doista sutra otvoriti oči? I onda legneš u svađi, u mržnji, jer možeš prespavati, sutra ćeš. Sutra ćeš nekome reći oprosti, sutra ćeš nekome reći da ti je stalo...Što je za mene sloboda? Život bez zadrški, bez razmišljanja što će netko misliti ako se otvoriš, ako si iskren, ako pokažeš suze...Neka misle što hoće, jer sutra možda neće imati priliku ćuti, a ti možda nećeš imati priliku to isto izgovoriti. Sutra ne postoji...

komentiraj (53) * ispiši * #

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 11:11 https://www.youtube.com/watch?v=CqNp-KXiAHo

"And I don't care if I sing off key
I find myself in my melodies
I sing for love, I sing for me
I shout it out like a bird set free"

The Art Of Being Yourself, 28.09.2019. 12:58 Čini mi se da bi ovo mogao biti zanimljiv tekst. Kad bi ga barem mogla staviti u 2-3 rečenice, odmah bi ga pročitao. :)

jekatisine, 28.09.2019. 13:11 Znaš, kako starim, sve manje vjerujem u slobodu.
Čisto zato jer si zarobljenik samoj sebi.

Ljudi mogu potaknuti nešto, no ti si ta koja djeluje.
A djeluješ iz dubine sebe.

Cilj mi je ostvariti svoj potencijal, povremeno izaći iz svojih okvira i biti sretna s tim. Ispunjena. Ne vjerujem da ću ni tada biti slobodna.
Ali vjerujem da ću prihvatiti... Pomiriti se.

jekatisine, 28.09.2019. 13:17 Možda nešto žešće?
Malo Toola...

https://www.youtube.com/watch?v=ja3LGFY1i0o

I have come curiously close to the end, down
Beneath my self-indulgent pitiful hole,
Defeated, I concede and
Move closer
I may find comfort here
I may find peace within the emptiness
How pitiful

It's calling me...

And in my darkest moment, fetal and weeping
The moon tells me a secret - my confidant
As full and bright as I am
This light is not my own and
A million light reflections pass over me

Its source is bright and endless
She resuscitates the hopeless
Without her, we are lifeless satellites drifting

And as I pull my head out I am without one doubt
Don't wanna be down here soothing my narcissism.
I must crucify the ego before it's far too late
I pray the light lifts me out
Before I pine away.

So crucify the ego, before it's far too late
To leave behind this place so negative and blind and cynical,
And you will come to find that we are all one mind
Capable of all that's imagined and all conceivable.
Just let the light touch you
And let the words spill through
And let them pass right through
Bringing out our hope and reason...
before we pine away.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 13:45 @The Art Of Being Yourself
Voljela bih da mogu...to mi je uvijek bio problem skratiti tok misli i cijeli proces sročiti u kraću verziju...jebiga :)

@athropa
Uvijek može žešće :)
Kažem svatko ima svoje stajalište, nekome sloboda predstavlja jednu krajnost nekome drugu...ja ne želim nikoga mijenjati, niti želim mijenjati sebe radi nekoga...želim svakoga vidjeti i prihvatiti kakav jest i voljela bih da i drugi mogu tako-tu je sloboda da ne moraš razbijati stalno glavu oko nečega...ne znam kako godine idu sve manje vjerujem u kompromise, obećanja i sl. Sve mi je nekako lažno :( i kompromis mi je bio OK dok jednom prilikom prijatelj nije izjavio kako je to izmišljotina gdje te netko tjera da napraviš nešto što ne želiš...ima tu istine a to znači da na trenutak gubiš slobodu...kažu mi da imam previsoka očekivanja, možda ali sa razlogom

jekatisine, 28.09.2019. 13:48 @WORLD OF A DREAMCATCHER: odustala sam od mijenjanja drugih, ima već godina. možeš biti eventualno katalizator za promjenu koja se u njima događa.

ne radim kompromise često. ali do svoje riječi držim.
ako nešto obećam, tako će i biti.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 14:16 @athropa
Sviđa mi se rečeno :)

jekatisine, 28.09.2019. 18:25 @DREAM OF A DREAMCATCHER: a meni se svidja tvoje razmisljanje.

jeka, 28.09.2019. 18:30 Uh, puno gustog teksta:)
Kao mlađa sam dosta malo pručavala ove teme i razgovarala o njima. Nekako me u ovim godinama popustilo, i lakša sam si mrvicu:)
Ne bih voljela da dođem u fazu use nase i podase, ali jbga, bliže sam tome nego ovome.
Dobro da ti ne pišem kao mlađa komentar jer bi bio gušći od tvog teksta:)

jeka, 28.09.2019. 18:32 Ali slažem se, biti dobar prema ljudima i to se truditi ,isto tražiti za sebe,ako nejde onda nejde,ako ide,njegovati.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 19:36 @ jeka
Pročitala bih ja komentar i iz mlađih dana...uvijek me intrigiraju tuđi stavovi i misli :)

jeka, 28.09.2019. 19:46 A eto. Nema mlađih dana :) stvarno više nisam nešto u ovim temama. Pročitam ali to je to. Ne treba pretjerivati u tome kao ni u svemu drugome . Internet i cigare se ne broje za sad:) ( evo, tu pretjeram ) .

jeka, 28.09.2019. 20:09 Ali svakako podržavam promišljanja o sebi u svijetu i svijetu u sebi. Dio smo te cjeline. Definirane na različite načine od svakoga. Slijediti neki svoj osjećaj koji na kraju gradimo u interakciji sami sa sobom ali i sa okolinom. Svakakve teorije postoje.

DreamOfStone, 28.09.2019. 20:32 https://youtu.be/wc5Dm9kcdTU

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 20:52 @jeka
Slažem se u ničemu ne treba pretjerivati...ako uspiješ naći sredinu i balansirati između imaš mir

DreamOfStone, 28.09.2019. 21:02 https://youtu.be/aKPq1cGqbbI

DreamOfStone, 28.09.2019. 21:11 https://youtu.be/P2OI__6ydk0

DreamOfStone, 28.09.2019. 21:19 https://youtu.be/rzMgfi9y-nc

DreamOfStone, 28.09.2019. 21:19 https://youtu.be/iQ0uTZQ1ySE

DreamOfStone, 28.09.2019. 21:26 https://youtu.be/TMc-75oLgU8

DreamOfStone, 28.09.2019. 21:32 https://youtu.be/M04oz1vctFY

Vrtlog_, 28.09.2019. 22:04 Poanta teksta ti je odlična, ovo na kraju, sa sutra koje ne postoji. Sutra je često ladica u koju ubacujemo sve čega nas je strah. Al triba bit svjestan, da će to sutra jednom doć i da tada neće više bit mista u ladici da ga ponovo ubaciš.

DreamOfStone, 28.09.2019. 22:28 https://youtu.be/O85eq05Cr6U

DreamOfStone, 28.09.2019. 22:57 https://youtu.be/s5BJXwNeKsQ

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 22:59 Ali sutra se uvijek pretvori u danas...realno sutra je samo fikcija...jer vise manje zivimo za sutra...nitko te ne pita gdje se vidis danas kako ces provesti danasnji dan, svi uvijek postave pitanje gdje se vidis za 5,10 godina...koji su ti ciljevi i sl. A garancije nemas...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 23:00 @DOS
:) like

DreamOfStone, 28.09.2019. 23:08 https://youtu.be/n8ro066KDIM

DreamOfStone, 28.09.2019. 23:10 Laku noc DreamCatcher

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 23:45 Laku noć

DreamOfStone, 29.09.2019. 10:19 https://youtu.be/CilKoLWV7pA

DreamOfStone, 29.09.2019. 10:37 https://youtu.be/IeDMnyQzS88

DreamOfStone, 29.09.2019. 10:38 https://youtu.be/NoT_clOZ5mc

DreamOfStone, 29.09.2019. 10:56 https://youtu.be/FitS30rh0to

Pahuljetina, 29.09.2019. 13:26 Bivšem partneru sam morala slati izvještaje gdje sam i što radim, morala sam gledati u pod dok bi se šetali po ulici, dobila bi svoju lekciju ako bi se sreli pogledi nekog muškarca i mene, nisam smjela imati muške prijatelje i bila sam redovito educirana gdje me nitko neće naći ako ću se inatiti.

Tada mi je do glave došao pojam slobode i koliko trebamo biti sretni što u toj slobodi vlastitog izbora možemo osjetiti razočaranje, tugu, veselje i bilo što drugo, ali da i tada imamo mogućnost izbora skrenuti lijevo ili desno, a ne zadržavati se u tome.

Možda dramim kad kažem da sam onda odlučila izaći iz toga pod svaku cijenu, jer je bolja smrt nego život bez slobode.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 29.09.2019. 13:39 @Pahuljetina
Nekako ne mislim da dramiš, iako ako smijem izraziti svoje stajalište u takvom odnosu si bila napola "mrtva" zato se i činilo tako jednostavno...razumijem te, jer imala sam priliku gledati takav "film" od bliskih osoba, nije mi bilo jasno kako netko može izdržati dok nisam upala u sličan film osobno...ne toliko drastičan kakvog ti opisuješ ali dovoljno neprihvatljiv ako ne želiš biti dio nečije manipulacije...a mislim da nitko ne želi...hvala što si podijelila svoje iskustvo ovdje i drago mi je da si sada korak ispred toga :)

Pahuljetina, 29.09.2019. 14:01 Hvala i tebi na komentaru :)

Da, to je gotoba priča. Iako me nekad štrecne malo je li i njemu gotovo jer mi i dalje šalje poruke kako sam, iako je daaavno završilo.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 29.09.2019. 15:22 Manipulatoru rijetko završi priča ukoliko ne nađe žrtvu dostojnu takvog tretiranja...vjerojatno ako ima nekoga ima malo jači karakter kojeg nije tako lako kontrolirati, ali imaš to iza sebe... :)

DreamOfStone, 29.09.2019. 21:45 https://youtu.be/YLYeJcuPj68

jekatisine, 30.09.2019. 08:31 sutra doista ne postoji.
ali postoji potencijal da napraviš bolje nego prethodnog dana.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 30.09.2019. 08:41 @athropa
Tako je, zato se i držimo za konce tog "sutra" jer nam daje iluziju opcije...ništa nije na garanciju ali to je život :)

DreamOfStone, 30.09.2019. 23:17 https://youtu.be/BTxmlhcl4ug

DreamOfStone, 01.10.2019. 08:10 https://youtu.be/xqgDNTzR0_c

eum, 01.10.2019. 22:34 Da sloboda je danas, a danas odgovara (podnosi račune) onom sutra...

Šušunjara, 02.10.2019. 07:18 Da, baš kao što kažeš "sutra ne postoji" , ono se pretvori u danas....
A "što će selo reći" ugušilo je slobodu.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 02.10.2019. 08:22 "Što će selo reći" je danas postalo nekakva vrsta pravila po kojem se ljudi ograničavaju i prilagođavaju...definitvno je ubilo slobodu u svakom smislu

jekatisine, 03.10.2019. 07:20 Pokusavam zivjeti u "sad". Tesko je to nekad.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 03.10.2019. 08:12 @athropa
Jest, ali za taj "sad" si sigurna 100% da ga imaš

DreamOfStone, 03.10.2019. 10:19 https://youtu.be/uP-dYKGciBY

teuta, 03.10.2019. 12:23 Da, to je sloboda koju i ja na isti način doživljavam i nastojim i tako živjeti.
Nema ničeg ljepšeg ne osjećati teret lanaca.
To je to...kad možeš biti ti prava Ti bez obzira što drugi mislili. Ali naravno, moraš biti spremna i na izazove na koje ćeš sigurno naići.
Jako lijepo napisano.

LP šaljem.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 03.10.2019. 12:48 @Teuta
Uvijek ima izazova ali nekako si spreman kad imaš tu slobodu :)

jekatisine, 04.10.2019. 07:30 @WORLD OF A DREAMCATCHER: sigurna sam da ga nemam. Zivimo blago u proslosti jer nas senzorni sustav kasni zbog ogranicenja u putovanju zivcanih signala. :)

WORLD OF A DREAMCATCHER, 04.10.2019. 11:59 @athropa
Mislim da razumijem što želiš reći

Divlje srce, 05.10.2019. 18:19 Kaj ja znam, što sam starija čini mi se da slobode zapravo i nema... no tvoje (moje) razmišljanje u ovom pismu nekako mi je najbliže nekoj definiciji.

utorak

rujan

2019

"REKLI SU MI ONO ĆA SU HTILI, VIROVA SAN, STARIJI SU BILI"

Koliko puta su vam nešto rekli? Koliko puta ste u rečeno povjerovali? Meni su rekli svašta, milion puta. Neke situacije sam prihvatila, jer su bile logične, neke nisam. I nije mi žao, gurnule su me sto koraka naprijed, na bolje. Nju sam upoznala prilikom jednog informativnog razgovora, tražila sam drugo mišljenje za situaciju sa kojom se nisam željela složiti. Utrčala je u prostoriju sa osmijehom na licu, za koji nikada ne bih rekla da skriva unutarnju borbu. Njoj su isto tako rekli-mnogo toga. Rekli su joj da neće nikada imati djecu, rekli su joj da neće normalno hodati, jer će ju boljeti toliko jako da će spas tražiti u tisućama lijekova. Jednostavno su je osudili, indirektno, na život bez života. U njihovim očima mogla je jedino vegetirati, prolaziti iz dana u dan poput biljke, nadati se da će sutra biti jedan od boljih dana. Da je poslušala vjerojatno je nikada ne bih upoznala, vjerojatno je nikada ne bih vidjela da trči, da se smije i vjerojatno nikada ne bih saznala da je danas ponosna majka. Ali rekli su joj! I to ne bilo tko, liječnici, specijalisti, na vrhu medicinske struke, čak su joj dali napismeno, a ona je odlučila ignorirati. Ipak i liječnik je samo čovjek, može i on pogriješiti, zar ne? Ipak, vodimo se onom da je griješiti ljudski, pa zašto obraćati toliko pozornosti? Pitanje je hoćeš li slijepo vjerovati u ono što čuješ, jednostavno se pomiriti sa svime, bez obzira koliko logično ili nelogično bilo? Jesi li doista spreman "vegetirati?" Postoje situacije u kojima u određenom trenutku nemamo mnogo izbora, jer nam je jedini izbor predati se u tuđe ruke i nadati se najboljem. Sa druge strane postoji milion situacija u kojima ne mora biti tako. Zar doista želiš da netko drugi upravlja tvojim životom? Doista želiš da ti govori što smiješ, a što ne smiješ? Mislim da se mnogi odgovori na ova pitanja daju naslutiti sami po sebi. I neću ulaziti u stvar izbora, jer je to razumljivo samo po sebi, ali doista se nekad zapitam koliko slijepi možemo biti. Držimo se zacrtanih okvira, ne pokušavajući pronaći izlaz, ograničavamo se i to samo zbog činjenice da je nešto rečeno. Bježim od nametnutih normi i bježat ću toliko dugo koliko ću imati prostora. Zašto? Zato jer ne smatram da se moram postaviti u ulogu ovce jer i drugi tako čine. Ne volim pravila i zapravo ih volim kršiti, ako mogu-neka jednostavno ne možeš, ali takva su u manjoj mjeri. Mislim li da prolazim bolje radi toga? Pa ponekad da, jednostavnije je, nekako si slobodniji...Sloboda je "komplicirana" ovisi na koji način je doživljavaš i što za tebe osobno sloboda znači, ali zašto biti štakor u labirintu ako možeš biti slobodna ptica? I sada zamislite da se nađete preko noći u situaciji gdje vam doslovno izbrišu iz glave život kakav ste poznavali i živjeli, svjesni ste ga, ali vas ograničavaju misli. Ograničava onih tisuću rečenica koje je netko izgovorio nadajući se da ste ih čuli. I razmišljate, je li pametnije napraviti korak naprijed ili ostati stajati na mjestu? Postoji jedan citat kojeg volim i savršeno opisuje ovu tematiku...Citat koji vas dovede na rub i natjera da se zapitate: "Što ako padnem? A što ako poletiš?" Zanimljivo zar ne? Sada mogu govoriti o izborima jer ih imaš, jer možeš pasti-ionako su ti rekli da hoćeš, a možeš zajebati sve karike logike i poletjeti. Stvar je perspektive, stvar je koliko imaš snage, stvar je koliko si spreman žrtvovati da probaš nešto na drugačiji način. I neću lagati, možda ne uspiješ, sve je relativno, ali pokušao si. Živio si, a to nije nešto što nema vrijednost. Uzeti u obzir rečeno, kao savjet-svakako, ali složiti se apsolutno uvijek sa svime-nepotrebno. Nepotrebno iz milion razloga koje nema smisla nabrajati, poanta se može pročitati između redova. Neki će shvatiti, neki neće, ali nemoj zaboraviti da postoji šansa da poletiš.

komentiraj (88) * ispiši * #

WORLD OF A DREAMCATCHER, 24.09.2019. 21:14 ...

DreamOfStone, 24.09.2019. 23:24 https://youtu.be/_nKN9_H1Dks

DreamOfStone, 24.09.2019. 23:32 https://youtu.be/06ITNnBRveU

DreamOfStone, 24.09.2019. 23:41 https://youtu.be/gAupJaLZG6U

jekatisine, 25.09.2019. 07:17 Svasta ljudi kazu, treba iz toga isfiltrirati dobro i bitno.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 25.09.2019. 07:27 @athropa
I dalje stojim iza toga da je mozak najmoćnije oružje. U stanju je prihvatiti situacije van svakih granica...navikli smo na stanje u kojem prihvaćamo da ako je netko stariji ili obrazovaniji da je automatski i pametniji i valja poslušati rečeno. Kažem kod nekih stvari izbor je jako malen ali u većini situacija više ispadnemo marioneta života a da to uopće ne želimo...dok nam ne dođe do glave, dok kap ne prelije čašu pa možda onako u jednoj milisekundi vremena počnemo svjesno razmišljati...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 25.09.2019. 07:34 @DreamOfStone
Tnx Porcupine Tree i Syntax su mi otkriće...mogu satima nestajati tamo :)

Donabellina, 25.09.2019. 09:52 vrijedi čuti pa odlučiti........Pitanje je osobne sreće kreneš li pa uspiješ putom, koji ti nije preporučen

WORLD OF A DREAMCATCHER, 25.09.2019. 11:20 @ Anaboni
Slažem se. I uvijek postoji ona relativnost situacije ali ako ne probaš nikad nećeš znati je li moglo drugačije

jekatisine, 25.09.2019. 13:35 @WORLD OF A DREMCATCHER: naravno da je, ali ne bih ga nazvala oruzjem. Vise alatom, jer s njim mozes napraviti svasta konstruktivno.

DreamOfStone, 25.09.2019. 14:51 https://youtu.be/PwPz53zPNPc

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:01 https://youtu.be/aFTmQSI8qb4

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:10 https://youtu.be/ODqy_POXQgM

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:14 https://youtu.be/3FSYzEDiaRg

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:18 https://youtu.be/Wqc903OrsgM

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:31 https://youtu.be/z4ed4gG_WTY

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:37 https://youtu.be/rJxkVX7ioeI

DreamOfStone, 25.09.2019. 15:55 https://youtu.be/MTUW-lObPII

DreamOfStone, 25.09.2019. 16:03 https://youtu.be/uoEf0nuJ73g

WORLD OF A DREAMCATCHER, 25.09.2019. 17:17 @athropa
Istina možda koristim preagresivne izraze :D ali definitivno je "alat" ono što sam zapravo htjela reći :)

DreamOfStone, 25.09.2019. 17:49 https://youtu.be/1jC4f_6sEY8

DreamOfStone, 25.09.2019. 17:57 https://youtu.be/TMc-75oLgU8

DreamOfStone, 25.09.2019. 18:08 https://youtu.be/-IlGUlKoEic

DreamOfStone, 25.09.2019. 18:11 https://youtu.be/x5GuBa4Bbnw

DreamOfStone, 25.09.2019. 18:23 https://youtu.be/iBfY86cktN0

DreamOfStone, 25.09.2019. 18:32 https://youtu.be/M04oz1vctFY

DreamOfStone, 25.09.2019. 19:08 https://youtu.be/rhbBhygJoww

DreamOfStone, 25.09.2019. 19:16 https://youtu.be/86BmSaXZMHw

Vrtlog_, 25.09.2019. 23:45 Svaka čast njoj pa se je izborila. Vidiš, ja imam u jednu ruku sličnu priču, al priča san ti je. Dobija san poremećaj koji je po medicini neizlječiv, al uspija san ga jako dobro zaliječit. Al zajebano je kad dobiješ takvu dijagnozu, meni je tribalo puno vrimena da se drznen ponadat da je ono što je doktorima nemoguće možda zapravo i moguće.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 26.09.2019. 06:26 @sjene
Sve znam i svejedno si dogura tu gdje si sada...nije lako ali ides naprid...znaci opet dolazimo do situacije da je o tebi ovisilo hoces li prihvatiti receno ili probat ic na drugaciji nacin i vidit kamo ces dogurat...a dosao si ode gdje jesi, na tocku gdje pocinje tvoja prica-koju pomalo otkrivam

Vrtlog_, 26.09.2019. 15:15 Poanta je da san povirova da je ono što je medicini nemoguće, u stvarnosti možda moguće.

DreamOfStone, 26.09.2019. 18:49 https://youtu.be/2162QRaLW6I

DreamOfStone, 26.09.2019. 19:26 https://youtu.be/qwNTEFxesYc

DreamOfStone, 26.09.2019. 19:46 https://youtu.be/_LEDye8FFlU

DreamOfStone, 26.09.2019. 23:39 https://youtu.be/TMc-75oLgU8

jekatisine, 27.09.2019. 07:15 Malo me zaintrigirao tvoj pojam slobode.
Mozes to malo prosiriti?

WORLD OF A DREAMCATCHER, 27.09.2019. 12:39 @ athropa
Mogla bi možda ispisati koju riječ isključivo na tu temu :) širok pojam i svatko ga doživljava drugačije....moj pojam? Proizašao iz određenih situacija u kojima sam dopustila da me oblikuju drugi kako žele-dovoljno dugo, ali ipak ne predugo...moj pojam slobode je ne ograničavati se na neke situacije i stvari za koje misliš da ti trebaju ili da će se nešto loše desiti...moj pojam slobode izašao je kada sam mrtva hladna otišla iz zajedničkog stana nakon 7 godina-kad razmislim mogla sam i ranije ali očito je trebalo tako biti...onda se rodi ona "jebe mi se" situacija...odlučiš da će ti bit kako ti želiš...pojam slobode kada bez da trepneš okom makneš sve one ljude iz svog života koje smatraš prijateljima a svjestan si da to nisu...pojam slobode kada okreneš leđa onima koji su ti zapravo u rodu ali to koriste protiv tebe pa te sustavno ubijaju nadajući se da nećeš izdržat zadnji udarac...pojam slobode kada napokon odlučiš uvijek reći što misliš a ne se gubiti u prijevodu...pojam slobode u kojem više ne čekaš nešto ili nekog...ili je tu ili nije...pojam slobode kada si i dijete i odrastao čovjek u 1 danu...kada te boli briga "što će selo reći"...pojam slobode kada ti više ljudi počne prigovarati da si se promijenila karakterno a zapravo su svjesni da više nisi na njihovom nivou pa im smeta...smeta što imaš veća muda od većine frajera...mogla bih ja još o ovome :)

DreamOfStone, 27.09.2019. 14:57 https://youtu.be/W3lsqUqGTzM

DreamOfStone, 27.09.2019. 15:04 https://youtu.be/DSzRlznVbJI

DreamOfStone, 27.09.2019. 15:30 https://youtu.be/ZVV74bvNuYA

DreamOfStone, 27.09.2019. 15:32 Svida mi se zadnji komentarovog posta

DreamOfStone, 27.09.2019. 15:40 https://youtu.be/AUA9IK1CuKY

DreamOfStone, 27.09.2019. 15:46 https://youtu.be/CilKoLWV7pA

DreamOfStone, 27.09.2019. 17:11 https://youtu.be/ozc5-TcZbvI

DreamOfStone, 27.09.2019. 17:13 https://youtu.be/iQ0uTZQ1ySE

WORLD OF A DREAMCATCHER, 27.09.2019. 17:50 @DreamOfStone
Thank you, ovo je skraćena verzija

Vrtlog_, 27.09.2019. 18:20 Meni se sviđa tvoj pojam slobode. :)

WORLD OF A DREAMCATCHER, 27.09.2019. 18:46 Treba i vrimena za to

DreamOfStone, 27.09.2019. 19:16 Tu sam ne brini Tu sam znam duso znam

DreamOfStone, 27.09.2019. 19:20 Zao mi je za tvoju bol Zao mi je za sto god kazes Sto god kazes mislis osjecas

DreamOfStone, 27.09.2019. 19:36 Sjedim na svom mjestu uz sank noc pocinje na zidu sat jos nema vampira slusalice na usima muzika Nadam se da si sretna Cesto kad citam tu na blogu vidim koliko su mnogi otisli daleko iznad planina do sunca Lijepo je to ne zelim pisati ti ja sam tu gdje zasluzujem biti Mozda je ono najlijepse ostalo u noci Ti nisi ja ja nisam ti Zelim ti od srca da si sretna

DreamOfStone, 27.09.2019. 19:38 Kao rijec kao muzika

DreamOfStone, 27.09.2019. 19:39 https://youtu.be/5w142CaROC0

DreamOfStone, 27.09.2019. 19:44 https://youtu.be/XQAOdpj7lm4

DreamOfStone, 27.09.2019. 20:15 https://youtu.be/jAMXXsVzm98

WORLD OF A DREAMCATCHER, 27.09.2019. 20:20 @DreamOfStone
Malo sam bez teksta, dok čitam komentar dobijam dojam da se poznajemo, a još uvijek pokušavam shvatiti tko si

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:16 Tko sam

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:16 https://youtu.be/2162QRaLW6I

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:18 Poznajemo se Itekako

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:19 https://youtu.be/-kl5DCnR8sc

jekatisine, 27.09.2019. 22:19 Mocan alat. Najmocniji kojeg imamo. :)

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:23 https://youtu.be/yA379xFM0WY

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:25 Onaj tko zna reci Oprosti

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:26 https://youtu.be/jAMXXsVzm98

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:29 https://youtu.be/CLGpUGAMER8

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:32 BUDI SRETNA. Pusti me odpusti me

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:44 https://youtu.be/XMIkEOHPgN4

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:51 https://youtu.be/TMc-75oLgU8

DreamOfStone, 27.09.2019. 22:52 Porcupine Tree ti poklanjam

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:18 U moj svijet osoba kao ti je poklon meni

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:22 Nema tu spama izmedu mene i tebe

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:28 https://youtu.be/HG7I4oniOyA

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:30 BUDi SRETNA BUDI BUDI

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:36 https://youtu.be/AsghYYv0EKI

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:38 KRENi KRENI KRENI

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:46 Molim.te Budi Sretna

DreamOfStone, 27.09.2019. 23:58 Laku Noc

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 08:20 @DreamOfStone
Davno sam ja oprostila...Svima...Sve...Davno...

DreamOfStone, 28.09.2019. 19:11 Sa onako skracenom verzijom i s tvojom raznom komunikacije pa mogao bi te slusati cijeli dan i uzivati u tome))

DreamOfStone, 28.09.2019. 19:19 https://youtu.be/cMkh0ov9NA4

DreamOfStone, 28.09.2019. 19:20 https://youtu.be/vZLaRu2XwZ4

DreamOfStone, 28.09.2019. 19:26 https://youtu.be/JTEWlSTQ1RI

DreamOfStone, 28.09.2019. 19:35 https://youtu.be/PYG-zuhuHfE

WORLD OF A DREAMCATCHER, 28.09.2019. 19:41 Well tnx DreamOfStone

DreamOfStone, 28.09.2019. 19:45 https://youtu.be/BNXtW7EGLes

DreamOfStone, 28.09.2019. 20:12 https://youtu.be/svgjjth77Z0

DreamOfStone, 28.09.2019. 20:13 Nema na cemu Hvala Tebi

DreamOfStone, 28.09.2019. 20:21 https://youtu.be/lBtrOm0wpgI

subota

rujan

2019

PTICA BEZ KRILA

Budim se sa zvukovima jesenje kiše-neumorno udara o prozorska okna. Hladno je, drhtim kao list nošen vjetrom. Sumorno jutro, prazne ulice, crno nebo, gradovi bez sunca. Čini se kao neki novi svijet, prepun nepoznatih raskrižja što vode u beskonačnost. Pitam se gdje sam, razmišljam…Slike su nejasne, misli nedorečene, a ja hodam onom istom nesigurnošću koju vidiš kada dijete učini tek prvi korak. Ne znam zašto, još uvijek ne shvaćam, jer kao da je vrijeme u jednom periodu stalo, ne sjećam se ničega. Moje livade daleko su iza mene, a moja svitanja zaboravljena u prošlosti. Tko me gurnuo tako nemilosrdno u ovaj surovi svijet bez mašte, boja, oblika, tko je bez pitanja odlučio zarobiti moje postojanje u četiri zida izopačene stvarnosti? Besraman čin, tako logičan, tako potreban mojoj percepciji života. Tužna su ova jutra koja ne poznajem, lutam kao putnik, bez cilja, tražeći sebe. Odjednom čujem glasove, podižem glavu, možda uspijem shvatiti odakle dolaze, možda je to znak koji ne smijem ignorirati. Preda mnom se počinju stvarati sjene-neobične prikaze ležale su pred mojim nogama. Bez lica, sa tugom u očima. Njihova tuga je stvarala slike, čiste, savršene i malo koji umjetnik bi ih riječima mogao opisati. Bolan prizor, gotovo je izmamio suze na moje umorno lice…Pružila sam im ruke, ali nisu htjeli ustati, kao da su pronašli svoje mjesto-u vječnosti. Možda u svojoj iluziji nisam uspjela vidjeti grobove, možda sam neumorno šetala poljima između trulih tijela ostavljenih na kiši, kao pseto prognano iz vlastita doma. Pitam se, kako dalje nakon svega viđenog, a još uvijek ne znaš gdje je u svemu smisao? Kako dalje kad jedina misao koja je ostala tinjati sa ono malo života govori da si samo marioneta u rukama Bogova? Zar je doista tako? Ili možda neke bitke još nisu izgubljene.
Sjećam se, bila sam dijete sa snovima, ne sluteći ništa. Bila sam netko tko je svijet promatrao očima punim žudnje, težio za životom. A onda su moje snove isprale kiše, od nas su učinili velike ratnike, robove vlastitih sudbina, bez emocija, bez osmijeha, bez lica. Sa tugom u očima. Nije bilo objašnjenja, nitko nije znao zašto, svi su tražili odgovore, a ja sam tražila kule od pijeska. Tražila sam prazne listove zaboravljenih knjiga, tražila sam stihove velikih umjetnika, jer oni su me vraćali u život. Sa njima sam postala ovo što jesam, sa njima je umirao dio mene kada su oni umirali, sa njima sam ja počela stvarati i živjeti san. Nekada nisam znala kada sanjam, a kada živim, nekad sam danima ležala u ponorima što su ih oni ostavili za sobom. I što je ostalo od njih? Samo rupe u sjećanje na njihovu bol jer oni su ipak bili NETKO! Veliki mislioci, snažni umjetnici svoga vremena, sa tugom u očima...Pisali su povijest, gradili budućnost, u tišini. Bila sam dio njih, šetala u njihovim mislima, sakupljala ideje za svoje sonete, stihove i prosječna djela. Baš poput njih stvarala sam u tuzi-najlakše je otvoriti dušu koja spozna bol. Dušu koja je nekad imala osmijeh i letjela visoko do horizonta nevidljivog običnim smrtnicima, a onda je pala-izgubljena, poput ptice slomljenih krila, ispunjena strahom koji je odbrojavao vrijeme. Tako malo vremena i osjećam kao da se vrtim u krug, neprestano prolazim istim ulicama, jer ništa se ne događa-satima, danima, godinama…Čudan svijet, u kojem je vrijeme odavno zamrznuto, svijet u kojem ne postoji ništa osim iskrivljene stvarnosti vlastitog poimanja postojanja. Svijet u kojem odavno živim zarobljena u paklu, svijet u kojem je jedini život zapravo smrt. Smiješim se-nekako se osjećam sretnom. Primjećujem da mi je netko posvetio stihove, njihovo značenje bilo je duboko, riječi teške, ali čini se da je netko dobro poznavao moju dušu-ne bi samo tako javno ispisali riječima moju bol. Gledam ta čudna slova, iznova čitam stihove, promatram sliku. Sada je jasno-netko je pisao odu mome životu, netko je tiho rekao zbogom, sasvim normalnom gestom. Osmrtnica je pričala priču. I ponekad, dok osjećam da letim, ja i sanjam, živim u prostoru dvije stvarnosti-jedna živi, a druga je zatvorila oči. I možda su moji snovi samo moj život, moja prošlost u novoj budućnosti, na putu na kojem nema povratka...

komentiraj (25) * ispiši * #

WORLD OF A DREAMCATCHER, 21.09.2019. 19:26 Priča je nastala kao stanje mojih misli i to prije otprilike 10-tak godina. Kada ju čitam danas, pronalazim u njoj detalje koje mogu povezati sa stvarnim osobama koje poznajem. Iz tog razloga odlučila sam joj dati priliku da zaživi toliko godina poslije.

jekatisine, 21.09.2019. 19:33 neke stvari u 10 godina nadrasteš. nekad ne. nekad nadrasteš neke događaje, neke snove, neke ljude.
napraviš odmak i vidiš da si izašla iz toga, zbunjujuće je, ali oslobađajuće.
isto tako, postoje stvari koje nikad ne nadrasteš, bile pozitivne ili negativne.
osobno se trudim nikad ne pustiti nadu...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 21.09.2019. 19:41 @ athropa
Istina promijeni se jako puno toga u 10 godina i što se mene osobno tiče, jako malen dio ove priče je sada moj...samo kao što rekoh, čitajući je danas nisam našla poveznicu sa samom sobom (ima malih dijelova) već poveznicu sa dvije meni drage osobe (jedne više nema). Malo te vrate neke sitnice unazad pa se prisjetiš starih vremena i ljudi :)

jekatisine, 21.09.2019. 20:28 @WORLD OF A DREAMCATCHER: jedan od razloga zbog kojih sam postala nastavnica je da pomognem onima sebi nalik. U dobi kad im je to najvaznije.

Vrtlog_, 21.09.2019. 20:33 Tekst je jako dobar... Prvi dio mi se sviđa, sa tamnim ulicama koje vode u besknačnsost... Dođe kao odmor, ta slika svega napuštenog, nema nas, nema ničega... A šta misliš, ko ti je posvetio stihove?

WORLD OF A DREAMCATCHER, 21.09.2019. 20:40 @ athropa
divna odluka :) osobno sam znala nekako oduvijek da ću u nekom kontekstu radit sa ljudima i nema veće sreće kada im pomogneš kada odu sa osmijehom, nego trenutno dijelimo isti poziv samo ja predajem odraslima :D

@ sjene
priča je nastala prije 10 godina i da je netko na mom mjestu vjv. bi ti odg. da tko zna što mu se motalo po glavi...ne mislim ja ništa ja znam tko je to učinio...tko me može poznavati u dušu bolje od mene same??? Razumiješ? Ako gledaš iz moje perspektive u tadašnje vrijeme kada sam ju pisala to je zapravo bila metafora za "umiranje" jednog dijela osobnosti...kada ti je pun k određenih situacija, događaja a i određenih ljudi...metafora za nestajanje one osobe koju svi jako dobro poznaju i metafora za promjene, ali pozitivne...

jekatisine, 21.09.2019. 22:49 @WORLD OF A DREAMCATCHER: lijepo. Bila sam uvjerena da ne mogu raditi s ljudima. Sve dok se nisam prvi puta nasla ispred katedre. Tad sam otkrila da to zelim. Sjecam se tocno sata i gradiva. Treci razred, alkalijski metali. Bila je dvojezicna grupa. Naime, tad sam nasla nekoliko znatizeljnih dusa koha su pitala prava pitanja.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 21.09.2019. 23:31 @ athropa
I tih nekoliko znatiželjnih bili su tvoja inspiracija :) rad sa ljudima je težak bilo sa.djecom bilo da su odrasli-ali meni nema boljeg, ne mogu se zamisliti zatvorena u uredu...volim ljude pa iako imam momente kada me pošteno umaraju ali baš do srži ipak ne bih mijenjala ništa za taj kontakt sa njima :)

jekatisine, 22.09.2019. 18:57 @WORLD OF A DREAMCATCHER: mislim da je teže raditi s odraslima. djeca su nekako otvorenija za nove ideje i s daleko manje predrasuda. nekako sličan stav imam oko svojeg posla.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 22.09.2019. 19:57 @athropa
Slažem se djeca su daleko zanimljivija i jednostavnija...otvorenija...odrasli su ipak premazani raznim društvenim normama pa imaju već jasno određen karakter ali je veliki uspjeh kada dopreš do odraslog unatoč tome :) izazov su

jekatisine, 23.09.2019. 08:12 @WORLD OF A DREAMCATCHER: već kod malo starije djece to osjetiš. a rijetki odrasli i uspiju sačuvati ono čuđenje. strah ih je nepoznatog.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 23.09.2019. 09:34 @athropa
Istina, ali ljudi su općenito zanimljiva bića bilo odrasli bilo djeca, nepresušan izvor kojeg možeš proučavati

jekatisine, 23.09.2019. 12:49 fascinantni jesu, u svakom slučaju.
samo me interakcije s njima umaraju. :)

DreamOfStone, 23.09.2019. 15:48 https://youtu.be/w9M0hmMOh28

DreamOfStone, 23.09.2019. 15:50 https://youtu.be/Rsdjwa48hww

DreamOfStone, 23.09.2019. 15:52 https://youtu.be/szrwo8jBo58

DreamOfStone, 23.09.2019. 15:56 https://youtu.be/mtyl5wL6plw

DreamOfStone, 23.09.2019. 16:01 https://youtu.be/kYVjB1ZawNo

DreamOfStone, 23.09.2019. 16:03 https://youtu.be/OQ4oaLUilBc

DreamOfStone, 23.09.2019. 16:09 https://youtu.be/1lyu1KKwC74

DreamOfStone, 23.09.2019. 19:03 https://youtu.be/_571Nsiujhk

DreamOfStone, 23.09.2019. 21:35 https://youtu.be/GkZYSFeZk7M

DreamOfStone, 23.09.2019. 22:20 https://youtu.be/8QsFNqL8eSc

WORLD OF A DREAMCATCHER, 24.09.2019. 21:16 @ DreamOfStone
Nemam potrebe za komentarima, jer nekako me uvijek "pročitaš"

DreamOfStone, 09.11.2019. 18:22 https://youtu.be/mdBTq36juUE

ponedjeljak

rujan

2019

AKO TE VRIJEĐAM ZNAČI DA MI JE STALO?

Često sam svjedok situacijama u kojima riječi režu precizno poput katana, a poštovanje odavno ima nadgrobni spomenik. Svjedočim situacijama u kojima su glavni akteri kreten najnižeg oblika evolucije, koji se bez problema može usporediti nekakvim oblikom gljivične infekcije i štovateljica religije teže kategorije. U takvim situacijama bogatstvo vokabulara postaje melodija za nečije uši. Upija ga opčinjen njegovom sirovošću i težinom koja ne ostavlja prostora da pokažeš bilo kakav znak života, osim da vegetiraš u hipnotičkim zvukovima. Štuje ga, kao Boga, kao zakon za preživljavanje koji obično bude nametnut po religijskim vrijednostima. I pri tome ne mislim na vokabular inteligentnih osoba koje u svome načinu izražavanja koriste riječi poput: pretenciozno, infantilno i druge slične načine izražavanja visoke klase, već na one niske udarce koji te ostave bez zraka i nisi siguran imaju li kraj. Govorim o vrijeđanju, o komunikaciji koja nadilazi bilo kakvo mjerilo ljudskosti. Govorim o vrijeđanju takve vrste da jedino što tada možeš učiniti jest okrenuti glavu i praviti se da te se ne tiče. Možda i jest tako, ne tiče me se, ali ne mogu se oteti želji da progovorim, da ju spasim, jer možda želi biti spašena. I taman u trenutku kada sam skupila hrabrost za reakciju ona progovara da ga voli. Kako možeš voljeti smeće?-pomislim u sebi. Jer ako prihvaćaš smeće koje govori onda nema nikakve razlike ako pokupiš kontejner sa ulice i ugušiš ga tolikom dozom emocija da sa vremenom prestaneš osjećati njegov "smrad". Ali nije isto rekli bi...Kako ne može biti isto? Jesmo li doista toliko dobro programirani da odlučimo puzati u situacijama u kojima je moguće letjeti? Je li nam mogućnost razmišljanja toliko isprana da padamo na programe koji određuju gdje ti je mjesto zato jer si žena? I zašto je toliko lagano šutjeti, ne reagirati? A, ako i reagiraš zašto si tada sposoban jedino reći da voliš? Tužno je kada nakon svega tražiš i oprost jer...sigurno je problem u tebi. Ipak, nije tako mislio, jer znaš, ima dana kada je drugačiji, kada mu je stalo. Reći ću vam što se dogodi sa takvima koji su drugačiji. Oni igraju na kartu vremena, skupljaju hrabrost, a kada ga skupe najmanje što možeš očekivati je šamar uvrede. Najmanje, kažem, jer je idući korak uvijek ona realna slika u kojoj ostaneš nepomično ležati i zahvaljuješ trenutku što ovoga puta nema krvi. Mene doista zanima koliko je u stanju čovjek trpjeti, da li doista sami sebe uvjeravamo da je nekome stalo? Ipak nam se obraća zar ne? Nije bitno na koji način, ali, obraća se, a to znači da mu je stalo. Često kao promatrač vidim iskrivljene slike ljudskog ponašanja, slike čiji su okviri pozlaćeni izgovori, jer nečime moraš opravdati sredstvo. I tužno je kada te prerano prekriju blatom, a zapravo još nisi spreman umrijeti. Vidjela sam tu nespremnost u njenim očima. U trenutku kada su riječi prestale teći, u trenutku kada je nestala njegova inspiracija za monologom, u trenutku kada uhvatiš suze kao odgovor nakon šutnje. U trenutku kada ju je ostavio samu. I htjela sam joj prići, da se prestane osjećati kao izložbeni primjerak na stupu srama ispred mase ljudi koje su upirale prstom i čije su misli imale mnogo toga za reći, ali nisu bile u stanju to isto izgovoriti na glas. Htjela sam, ali nisam. Moja reakcija ne bi ništa promijenila. Ne možeš spašavati nekoga tko je odlučio ne biti spašen. Svatko izabire koliko težak kamen će gurati, svatko izabire svoju dozu komfora. Na kraju svega, ipak je to bila njena odluka, donesena u okvirima navike. U takvim okvirima imala je sigurnost i nije bilo bitno koliko boli. Ipak ima dana kada je drugačiji, kada mu je stalo, a ona je u to slijepo vjerovala. Znam da jest, vidjela sam po načinu na koji je obrisala suze i popravila kosu.

komentiraj (33) * ispiši * #

DreamOfStone, 16.09.2019. 22:38 https://youtu.be/0mm8p47UTfo

DreamOfStone, 16.09.2019. 23:20 https://youtu.be/gdAB4ZD98zM

Vrtlog_, 16.09.2019. 23:22 Tužno. Ali ona bira, i njen je izbor.

DreamOfStone, 16.09.2019. 23:32 https://youtu.be/pbQGiMK5Qdw

jeka, 16.09.2019. 23:32 U takvim odnosima ponekad ljudi zaglave a ponekada se izvuku. Dobro je reagirati , ne treba nas zanimati šta će biti dalje, reagirali smo. Treba se i znati braniti. Ponekada samo sila silu ,druge nema. Nasilnici poznaju svoj jezik najbolje.
Ovi koje opisuješ često su dobri manipulatori i izgleda da se dobro nanjuše...
Vrijeđanja mogu biti i sa biranim riječima .
Da, vole svoje nasilnike ali ih i ostavljaju. Nadam se da su tvoje obranice barem malo pridonjele dobrom rastanku . Baš ne podnosim nasilje.

DreamOfStone, 16.09.2019. 23:37 https://youtu.be/B6bF6oKJKKQ

WORLD OF A DREAMCATCHER, 16.09.2019. 23:39 Sve može biti, a i ne mora...uvijek stojim iza toga da imaš izbor-barem nekakav...ima trenutaka kad sam sita ljudi...postane naporno biti i promatrač...reagirati ili ne-malo složeno pitanje na koje svatko ima osobni stav ali u današnjem društvu svaka moguća reakcija izaziva paranoju od toga da ne znaš sa kime imaš posla-dotaknuti ću se i te tematike...iskreno danas nisi siguran hoće li te probosti nožem ako si slučajno nekoga okrznuo u prolazu...to je razlog zašto masa ne reagira...pitanje je zašto socijala odrađuje tako loš posao

WORLD OF A DREAMCATCHER, 16.09.2019. 23:48 I sad, tu je konkretno naveden ON kao "seljačina" ali što kada je situacija drugačija? Znači ako si muškarac koji doživljava agresiju i nasilje bilo verbalno bilo fizički-nitko ti ne vjeruje...pa sad obzirom da smo sami sebi postavili vrlo kvalitetna mjerila, kako se meni čini, reci mi ima li smisla reagirati...jer ako si žena onda je cijeli grad upoznat u koje vrijeme možeš doći vikati na trg "STOP NASILJU"...iskreno sumnjam da se istoimeni plakat odnosio i na muškarce...jer ako si muško kojeg se maltretira nitko ti neće vjerovati pogotovo ako imaš 30 god i 110kg...imamo jebeno iskrivljena mjerila...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 16.09.2019. 23:50 @ Sjene...
Tužno je kad ne vidiš da imaš izbor, da ovo ne bude tvoj izbor

jeka, 17.09.2019. 07:40 Slažem se sa tvojim stavovima, ništa nije tako jednostavno.
A ovo sa zlostavljanim muškarcima, apsolutno se slažem, ima ih a žene mogu biti gadne zlostavljačice, ali ipak su muškarci ( uglavnom) fizički jači pa "tuku" dok žene isto " tuku" na drugi način. Zlostavljači su zlostavljači bilo kojeg spola bili i bilo koje taktike koristili.
Posebno ako si mrga ( kod muškaraca)....a ona mala ,sitna i dinamitna.
Ne znam. Dalo bi se filozofirati na tu temu.
Tema ima samo jedan zaključak a to je da nasilje bilo koje vrste ne donosi ništa dobro .
Uvijek ih je bilo i biti će, dobre su mi sve kampanje koje upozoravaju na taj problem. Možda pomognu da s vremenom se svede na najveći mogući minimum.
Svi bi trebali biti spremni na samoobranu. Učiti vještine od fizičkih do psihičkih. U nama je ljubav,u nama je mir ali i vojska specijalne postrojbe ...
Stop nasilju bilo koje vrste.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 17.09.2019. 07:57 @ jeka
Potpisujem, nemam što dodati

Vrtlog_, 17.09.2019. 19:39 Da nasilje ne poznaje spol mogu sam posvjedočit. Imam strica kojeg žena verbalno zlostavlja po cili dan, i šalje ga da oobavlja ove one poslove, nekad ga čak i udara. A on ima dijagnosticiranu depresiju i potpuno joj se pušta... Kvaka je što ni on ne bi bija sposoban živit sam, a ona vidi da se ne opire pa ga maltretira. Inače, čita san šta ste ti i jeka pisale, i sve su dobre i pametne stvari. Zajebana je ovo tema, ali bitna i triba se o njoj pričat.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 17.09.2019. 20:26 Da samo se previše gura pod tepih...imaš sustav koji nasilnika teže kategorije osudi na 6 mj uvjetne ali to nije sve jer ako si kriv dobiješ i bonus: BRANIŠ SE SA SLOBODE jer puni smo, nema mjesta da te se zatvori, a ako i ima živiš ka bubreg u loju...3x dnevno topli obrok, teretana, knjižnica, tv, ne plaćaš režije...high life... i onda se čudiš kad netko bez probl pristane na zatvor LOL...paradoks pomalo zar ne

Vrtlog_, 17.09.2019. 21:38 Aje za zatvore, meni je veći problem što se policajci pola puta smiju maltretiranim ženama i što upće ne rade svoj posa, da ih zaštite. Jedna je cura iz Srbije pisala post kako se na forumu otvorila tema o zlostavljanju i prešlo u iskaze žena koje uopće nisu mogle dobit oosnovnu zaštitu od policije jer policija nije tila radit svoj posa. Vrlo brzo tema je postala najpopularnija na forumu, i onda je, gle čuda: obrisana.

Pozitivka, 18.09.2019. 08:39 Verbalno, a i bilo kakvo drugo je vrsta komunikacije za one kukavice ljudske vrste. Reagirati na nasilje nije ništa loše, šutjeti na nasilje bi bilo isto kao da ga odobravaš. I ne razumijem otkada to tuđa stvar nije naša stvar? Nasilje je već postalo društveni problem, širi se kao neka kuga... Treba imati hrabrosti sasjeći ga u korijenu... lako za reći, ali već teže za učiniti... :(

WORLD OF A DREAMCATCHER, 18.09.2019. 08:54 Ljudi se ne miješaju iz razloga da i sami ne dobiju udarac...ne znaš sa kime imaš posla i koliko je osoba "bolesna" u glavu...nitko ne želi "riskirati" vlastiti život za nekoga nepoznatog...ali da, slažem se da bi mogli više obraćati pozornost na sranja koja se događaju oko nas...
a ovdje je riječ u ne miješanju u situaciju kada je prilično jasno da bi uzalud izgubio vrijeme na nekoga tko za budalom trči kao savršeno izdresirani pas...ne možeš spašavati nekoga tko zapravo ne traži pomoć i ne želi biti spašen...

Magneto, 18.09.2019. 09:25 Moja T., pametna, obrazovana, lijepa, sposobna živi u začaranom krugu s tipom koji je vrijeđa, suptilno,i pred djetetom i ponašanjem i stavovima.
Jednom je ostala s bebom kući, beba s visokom temperaturom, ne može s bolesnom bebom vanka, ne može bez nje do dućana. Zove svog mužića da je beba bolesna, da ne mogu do dućana po kruh, ako može poslije posla odmah kući i donijeti nešto za pojest. Lik se pojavio sutradan, zapio se čovjek i zaboravio.
A ona mu stalno traži opravdanja za sve izgovoreno, za sve (ne)učinjeno. U rijetkim prilikama kada joj bude baš puna kapa svega prijeti mu odlascima, rastavom i svaštanečim, ali zapravo, nikad ništa ne poduzima. Samo tu ostaje
Kako pomoći takvima? Eto, tu sam joj, za pričanje, ali ona pomoć ne traži, ona pomoć ni ne očekuje. Ja joj mogu biti samo oslonac, ako se ikad odluči pomoći sebi

WORLD OF A DREAMCATCHER, 18.09.2019. 11:57 @ Magneto
Pitanje je što zapravo nju veže za osobo poput njega jer na površini nije sve isto kao kad zagrebeš u dubinu...uvijek postoji nešto ili strah od samoće, materijalna nestabilnost, osjećaj manje vrijednosti...itd. itd. itd...neovisno o tome da li je osoba obrazovana, sposobna i sl...uvijek je tu ona dubina o kojoj se šuti i zbog koje tražimo opravdanja za određene postupke....

Magneto, 18.09.2019. 12:45 Obrazovana, sposobna, pametna- samo kao pobliža karakterizacija osobe koja je financijski neovisna, koja je imala i ima izbora, ne veže je ništa, a veže je sve
Nesigurnost u vlastite sposobnosti i odluke, strah od samoće, naučeni obrazac ponašanja iz vlastitog doma gdje se žena stavlja u podređeni položaj, s onom zdravoseljačkom ako te ne tuče i ne loče baš svaki dan, dobar ti je.
Meni, kao promatraču sa strane a i kao osobi kojoj je jako stalo do nje su njene odluke neobjašnjive i mučne , ali ni ne smatram se nekim tko može voditi njene bitke i odluke. Na dane ne znam ni svoje izboriti.
U tim situacijama možemo samo čekati i biti oslonci kada to zatraže i zatreba.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 18.09.2019. 14:43 @ Magneto
A boli, doista boli kada si promatrač sa strane i kada ne možeš doprijeti do osobe...tim više što sumnjam da je ona sebi takav život zamislila a boli činjenica da se niti ne pokušava borit za bolje...ono barem da probaš pa da imaš za reći "nije išlo" - ako doista i nije

jekatisine, 18.09.2019. 17:16 mislim da ti je analiza i zaključak na mjestu.
ljudi se moraju spasiti sami.
ali tu i tamo im možemo otvoriti oči.
pokazati im da su jaki i da su vrijedni.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 18.09.2019. 17:36 @ athropa
Slažem se, uvijek možeš pružit ruku da im pokažeš da izbor postoji...na njima je hoće li prihvatit...

Vidim tema je podigla podosta prašine...

jekatisine, 18.09.2019. 18:56 @WORLD OF A DREAMCATCHER:
Samopoštovanje je nešto što se uči.
Ako ti cijeli život govore da si nitko i ništa, odzvonit će to uvijek negdje.
Djeca koja odrastaju s tim često u odrasloj dobi biraju partnere koji se loše odnose prema njima.
Valjda trebamo krenuti od onih najmanjih, učiti ih da su sposobni i vrijedni. Nekako je to moj cilj (radim u obrazovanju).

Tema ti je odlična, inače. Zato je podigla toliko prašine,

WORLD OF A DREAMCATCHER, 18.09.2019. 20:25 @athropa

Hvala :)
pisem iz iskustva kojeg vidim, cujem, dozivim...stvarno volim promatrati ljude i njihova ponasanja i nacine na koje se odnose prema sebi, drugima i kako reagiraju na svijet oko sebe-daju jako puno inspiracije.

Problemi koje vucemo u sadasnjosti uvijek su spona naseg djetinjstva...ono sto zapne u djetinjstvu nekako na kraju naplacuje danak u odrasloj dobi...a rijetki se zele vratiti nazad i podici to sidro...znam, tesko je podici jedra ako ispred sebe vidis oluju...ali ako nisi probao nikada ne mozes znati...
Druga stvar je sto bih isto ovo ponasanje nazvala situacijom "pticjeg gnijezda", nije bitno kakvo je, nije bitno ako ga razoris, tu je poznato, tu si "siguran" i savijas ga nanovo opet na istom mjestu na isti nacin...zajebano znam ali zivot pise drame, pa i horore, zivot nije ni potpuno fer a svejedno ga zivimo...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 18.09.2019. 20:38 Takodjer, posao mi je takve vrste da radim sa ljudima, svakodnevno sam u kontaktu sa razlicitim karakterima, otuda i toliko inspiracije...previse drzim u sebi, previse prica, svakakve vrste...

jekatisine, 19.09.2019. 11:19 @WORLD OF A DREAMCATCHER: moj posao je da odgajam i obrazujem. Dobila ove godine nekoliko malih zagonetki, nadam se da cu im barem malo pomoci.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 19.09.2019. 11:45 @ athropa
Hoces :)
Razmisljam sad i dolazim do zakljucka da je ovaj blog trebao zavrsiti na naslovnici-cisto da dotakne malo veci broj ljudi, za podizanje svijesti dok jos ima nade...

jekatisine, 19.09.2019. 18:55 @WORLD OF A DREAMCATCHER: U procesu sam. Možda ti blog i stigne na naslovnicu.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 19.09.2019. 20:01 @athropa
:D :D :D
Kako bi rekli zajedno smo jaci :)

jekatisine, 20.09.2019. 16:48 @WORLD OF A DREAMCATCHER: jesmo. :)

DreamOfStone, 21.09.2019. 18:00 https://youtu.be/QLhLKLLJOnA

DreamOfStone, 21.09.2019. 18:02 https://youtu.be/3a1deYMli6I

WORLD OF A DREAMCATCHER, 21.09.2019. 18:14 DreamOfStone
:)

subota

rujan

2019

INSPIRACIJA KAO MOTIVACIJA

Oduvijek volim pisati, izražavati misli kroz poeziju, eseje ili nasumično razbacane rečenice na papiru. Oduvijek volim taj svijet mašte, svijet u kojem imaš neiscrpan izvor mogućnosti. Inspirira me, rekla bih, do razine ovisnosti. Inspiriraju me sitnice u kojima pronalazim motivaciju. Imaju ono nešto-ne mogu točno opisati, ali uvijek mi daju odgovore na ono što tražim. U početku sam inspiraciju tražila u bilo čemu što mi je moglo privući pažnju, kasnije su me inspirirala Danteova djela, poezija Edgara Allana Poe-a, romani Agatha-e Christie. Nisam jednostavna, barem po načinu izražavanja. Volim da riječ ima smisao, dubinu, da je konkretna i odiše zrelošću. Jednostavnost me u ovome svijetu nikada nije privlačila. Oduvijek volim pisati. Jer želim. Jer mogu. Jer mi je papir u nekim trenutcima bio najbolji prijatelj, sa njim sam mogla bježati...Daleko...Od realnosti, od zlih ljudi, od svega. Kao da budan sanjaš, svjestan si da postojiš, ali nisi tu. Daleko si, u zemlji u kojoj je sve nekako drugačije, glazba je jasnija, boje su kristalnije i ljudi imaju onu dozu empatije. Vrijeme tamo stoji. Zauvijek. Kada odeš uvijek se možeš vratiti, na isto mjesto, samo nastaviš gdje si stao, a tako je malo potrebno-zatvoriš oči i putuješ. Putuješ ulicama kojima ne znaš ime, ali vuku te naprijed, putuješ u prostoru gdje sve ima smisao, kao crno na bijelom. Poput tinte razlivene na bijelom komadu papira. Vuče te i nikada se ne umoriš od takve vrste bježanja. Ispisuješ stranicu za stranicom, ideju za idejom i nitko ne upire prstom sa pogledom osude, nitko ne zavidi, nitko ne pita tko si-tamo možeš jednostavno BITI. Imaš slobodu, imaš svijet na dlanu, imaš sve na običnom komadu papira. A on trpi-sve tvoje suze, sve tvoje osmijehe, sve tvoje tajne. Papir ti dopušta da kažeš što doista misliš, papir te sluša, čuva tvoje uspomene i nikada neće preispitivati rečeno. Nudi beskonačnost, život nakon života, jer uvijek imaš mogućnost postojati u svojim djelima. Netko će ih možda pročitati, jednoga dana, nekoga ćeš navesti da razmišlja, nekome možda promijeniti život. Volim pisati, jer me opušta, jer misli teku poput rijeke i nekada je teško povući kočnicu. Što mogu? Takva sam. Ima nešto misteriozno u tom nestajanju, padanju i utapanju, ima nešto što izaziva strahopoštovanje. Ja ga imam-prema običnom komadu papira i crnoj tinti. Zamisli samo, ako se pustiš, možeš biti što god poželiš. Mašta nema granica, možda dozu praznine, jer tamo si uvijek nekako sam, zarobljen u labirintu svojih emocija. Ali koga briga? Na kraju svega bitno je da živiš, punim plućima, onako kako možda nikada nećeš u stvarnom životu. I zašto ne iskoristiti taj trenutak, biti sebičan do srži i hvatati se za sve što ti je tamo servirano? Možeš, zar ne? Ipak, obraćaš se samo običnom papiru. Nikoga nećeš povrijediti, nećeš morati gledati nečije suze sa onom grižnjom savjesti, jer te ipak dira, na kraju uvijek možeš otići-bez pozdrava. Trenutno ili zauvijek. Ovisi o tebi. Ta vrata, nekako, nikad ne zatvoriš do kraja, uvijek se vraćaš-nekada tamo gdje si stao, nekada odeš dalje. Opet je do tebe, koliko ćeš se duboko pustiti, koliko dugo želiš biti u bezvremenskoj kapsuli gdje je jedina prolaznost samo tvoja misao. Ponavljam, opet, volim pisati, jer pisanje mi daje smisao, jer ti je dovoljno uložiti sitnicu, a dobiješ toliko mnogo. I nitko te ne pita gdje si bio-jer dok pišeš koristan si. Stvaraš. Kasnije ne moraš više ni bježati. Počinju razumjeti. Reći ću vam, nekada je teško, poput kamena o koji se stalno spotičeš. Nekada je toliko duboko da izaziva paranoju, da nisi svjestan što je realno, a što mašta. Grize. Proždire iznutra, ali tako je dobro kada boli. Smiruje, znaš da je sve u redu. I svjestan si da ćeš jednom nestati, zauvijek, da će se ruka umoriti od pisanja, da će godine u stvarnome svijetu uzeti danak. Svjestan si da će misli polako nestajati, gubiti se sa sjenama zaborava. A zaboravit ćeš...Vrijeme će naplatiti dugove. Ali znaš što ću ti reći? Prije nego zauvijek zatvoriš oči pronađi onaj komad papira, onaj koji čuva tvoju prošlost, onaj kome si ukrao svu onu prazninu. Pronađi ga i okusi život-sjeti se kako izgleda svjetlost. Još jednom, kao nekada. Zatim podigni sidro i sve će imati smisao. Volim pisati, jer volim dubinu riječi, njihovu konkretnost, zrelost i smisao. Jednostavnost me nikada nije privlačila.

komentiraj (22) * ispiši * #

WORLD OF A DREAMCATCHER, 15.09.2019. 03:06 PART OF MY STORY :)

The Art Of Being Yourself, 15.09.2019. 09:46 Za sada sam samo bacio oko na opis bloga. Taj dio već obećaje.

The Art Of Being Yourself, 15.09.2019. 09:51 Ok, pročitao sam i tekst. Dobra si, čak i odlična.

Krotiteljica, 15.09.2019. 10:11 Pozdrav, pisanje ne uzima puno, daje beskonačno mnogo varijanti na tom putu.

DreamOfStone, 15.09.2019. 11:23 DreamOfStone, 15.09.2019. 00:39
https://youtu.be/yG07WSu7Q9w

DreamOfStone, 15.09.2019. 11:25 https://youtu.be/-svYA16zY68

DreamOfStone, 15.09.2019. 11:29 https://youtu.be/1GK1W0yQOSo

WORLD OF A DREAMCATCHER, 15.09.2019. 11:52 The Art Of Being Yoursel
Hvala ti iskreno :) to mi je strast oduvijek

Krotiteljica
Istina, a tu slobodu volim, bez ograničenja i nametnutih normi, samo postojiš

WORLD OF A DREAMCATCHER, 15.09.2019. 12:03 DreamOfStone
Znaš

DreamOfStone, 15.09.2019. 13:05 https://youtu.be/2N_T1Ih-RH8

DreamOfStone, 15.09.2019. 13:12 https://youtu.be/z3uWvuWCCxQ

DreamOfStone, 15.09.2019. 13:33 https://youtu.be/M04oz1vctFY

DreamOfStone, 15.09.2019. 13:38 https://youtu.be/u50aHMLKW7U

DreamOfStone, 15.09.2019. 13:46 https://youtu.be/jQOGrxMyfiA

DreamOfStone, 15.09.2019. 13:59 https://youtu.be/JlX7Mj8FsG0

Vrtlog_, 15.09.2019. 14:37 Hahhaha, dream of stone ti mora da sviraš u nekom bendu?

Za tebe je pisanje 'to to'. Za mog jednog prijatelja je šišanje, frizer je. Za drugog prijatelja mi rad sa biljkama, poljoprivreda. Bitno je da čovik to nađe, šta god njemu bilo. Meni je talenat pisanje i govorenje. Mada mislim da sam bolji govornik nego pisac.

DreamOfStone, 15.09.2019. 15:16 https://youtu.be/N3I3yPU0Q5c

DreamOfStone, 15.09.2019. 15:45 Sjene ne brini tvoja sloboda nije moj put niti moje pravo da si dam za pravo dok god tvoje boje su istaknute

DreamOfStone, 15.09.2019. 15:54 https://youtu.be/iQAXz81WZGk

Vrtlog_, 15.09.2019. 16:15 @DreamOfStone, zabavno mi je koliko voliš slat linkove, pa te malo zezam. Bez brige, nije zlonamjerno. Živija mi. :)

DreamOfStone, 15.09.2019. 16:45 https://youtu.be/86BmSaXZMHw

DreamOfStone, 15.09.2019. 16:45 )))

četvrtak

rujan

2019

OSTANI...(AKO ŽELIŠ)

Bila je večer. Jedna od onih koja ti se svidi na prvu...Jednostavna, donosi slobodu, jer ne očekuješ ništa. Jednostavna, ali drugačija, sa posebnom težinom i naglaskom na promjene. Čudan osjećaj, ne možeš točno opisati je li pozitivan ili negativan, ali nekako znaš da donosi kraj. Donosi kraj jedne priče, koja nije imala početak, nije imala poseban slijed događaja, samo kraj. Ne plaši te, jer duboko u sebi suočen si sa tom činjenicom i dok koračaš niz ulicu, osluškujući tup zvuk vlastitih koraka, susrećeš neka stara dobro poznata lica. Upute ti osmijeh, usputan pozdrav ili hladnoću nezainteresiranosti. Zanimljivo pomisliš, kako je svatko drugačiji. Danas. A sutra će možda sjediti za istim stolom kao i ti i praviti se da ti je prijatelj. Uzdahneš sa podsmijehom, jer te takve situacije na neki način zabavljaju, promijene tok događaja i ostave neku pozitivnu sliku. Bila je večer. Jedna od onih koja te tjera na određeno mjesto na kojem se iznova boriš sa davno ispričanim pričama, ali ne želiš ih prestati slušati. Večeras je priča bila drugačija, možda zbog one čudne težine u zraku, možda zbog jednih očiju koje su imale drugačiji sjaj, možda zbog samog načina na koji je ovoga puta ispričana. Početak je bio čudan, nepoznat, pomalo zastrašujući, ali sa notom iskrenosti. Slušala je, svaku njegovu riječ, svaku misao, svaku nespretno izraženu želju. Prolazili su sati, dijalog je postao njegov monolog, toliko intenzivan da postaneš ovisan, da ne želiš da stane, da traje vječno. Uhvatila je njegov pogled, onako na sekundu, vidjela dubinu i nestala. Nestala kao kap u moru. U bezdan. Počela se utapati, ali se osjećala sigurno. Bilo je drugačije, ovog puta u ovom trenutku. I baš kada je trebala dotaknuti dno, počela je svirati pjesma, ona koja te slomi ona koja udara tamo gdje ne želiš, jer nisi spreman. Barem ona nije bila, ne još. "Lijepa bez duše" - poput hladnog šamara, poput poruke koja se ne može prevaliti preko usana, pa iskoristiš stihove, ali toliko kontradiktorna postojećoj situaciji. Bila je kontradiktorna svim onim emocijama koje su bile stvarne u četiri zida njegove sobe, bila je kontradiktorna svim onim riječima, kontradiktorna njegovom dodiru na njenom licu. A ipak je svirala. Za nju, za njega, za oboje. "Ostani...ako želiš"- rekao je kroz šapat. Nastala je tišina, jer nije znala što želi. Možda pomalo očajnički potez, ali tišina joj je bila najbolji prijatelj, iskoristila ju je, a on nije ništa govorio. Par trenutaka činilo se kao vječnost, a onda je odlučila. Odlučila je otići, pokupila je sve dokaze postojanja te večeri, izbrisala sve tragove koji bi govorili o realnosti tih trenutaka, ali ostavila je "možda". Kao nadu, kao "hvala" za poznanstvo, kao komadić utjehe jer joj je bilo stalo...Sutra je bilo drugačije, pomalo depresivno, ali ispravno-u svakom smislu, u svakom pogledu. Taj dan nije ga srela, kao da je to bila potvrda donesenoj odluci. Ipak, ostavila je ono "možda", za sutra, za budućnost...Tko zna, možda se sretnu, igrom slučajnosti, na onom istom starom mjestu. Možda će tada biti drugačiji, možda će si uputiti osmijeh, možda pozdrav, a možda će zauvijek skrenuti pogled...Možda.

komentiraj (46) * ispiši * #

DreamOfStone, 12.09.2019. 22:15 https://youtu.be/8Et6L61tq2Q

WORLD OF A DREAMCATCHER, 12.09.2019. 22:28 DreamOfStone, rekla bih da se znamo po ovome sto upravo slusam :)
pogodi ga u sridu :) big like

DreamOfStone, 12.09.2019. 22:53 https://youtu.be/GY9dKKCore8

DreamOfStone, 12.09.2019. 22:53 https://youtu.be/uoEf0nuJ73g

WORLD OF A DREAMCATCHER, 12.09.2019. 23:07 you know …..

DreamOfStone, 13.09.2019. 00:18 Laku noc

DreamOfStone, 13.09.2019. 20:58 https://youtu.be/BsJkP5eUVyU

WORLD OF A DREAMCATCHER, 13.09.2019. 22:27 Something like story of my life....lol...good night

DreamOfStone, 14.09.2019. 19:21 Pa nadam se da si ipak neznam kako da se izrazim bolje osjecas od mene

Vrtlog_, 14.09.2019. 19:29 Možda iza takvih momenata uvik ostane možda... Mada iz svog iskustva bi reka da je to 'možda', samo utjeha koja traje dok ti je teško, dok još ne moš povuć sve te veze isprekidane rastankom. Kasnije, kad bol prođe, to možda postaje nebitno.

DreamOfStone, 14.09.2019. 19:44 https://youtu.be/aBccr-aLu4I

DreamOfStone, 14.09.2019. 19:54 https://youtu.be/_VU9DjQpvMQ

DreamOfStone, 14.09.2019. 20:24 Dok sjedim na sanku uz duboks mir muzika ispunjava prostor ulazi i izlazi lebdi bez dodira tla mislim da on ne razmislja o mozda barem ne ovom lakocom koju osjecam sada

DreamOfStone, 14.09.2019. 20:25 https://youtu.be/MBoDkjO4j1A

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.09.2019. 20:26 Sjene iz djevojčicinih snova
To "možda" je više bila utjeha drugoj strani...možda dobijem nastavak priče...jednom...možda...nije zbogom, samo drugačiji pogledi i očekivanja...a kad je nekome stalo onda nekako ostane to "možda", za prijateljstvo, nešto više-tko zna...pokaže ti vrijeme, iako se slažem sa tvojim komentarom, iako mislim da nikad ne prođe samo se znaš kvalitetno nosit, zrelije rekla bih

DreamOfStone
svakako, iako nisam loše, ako je takav dojam ostavljen, uvijek pišem na ovakav način,bilo da je mašta, bilo da je realna priča kao što ove jesu-moj stil jednostavno...dapače jebeno sam savršeno :D
*ali je scary kako me čitaš-na neki način

DreamOfStone, 14.09.2019. 20:27 https://youtu.be/mYXK4X48EBs

DreamOfStone, 14.09.2019. 20:35 Mislim da si kvalitetna osoba i tvoje napisano ostavlja lijepo kpd mene

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.09.2019. 20:39 DreamOfStone
Zar je bitno o čemu razmišlja? Ja mislim da niti druga strana ne razmišlja...Možda je to "možda" samo puštanje u kategoriju "šta bude bit će". Vrijeme ne stoji, a sad opet, svatko može birat hoće li nešto čekat ili neće...Kada tuđi problem postane tvoja briga, a osobu boli K hoće li sutra biti živa ili neće, e onda mislim da je potpuno korektan postupak sa tim "možda", jer je nekome stalo a ona možda nema više snage stalno spašavat nekoga tko ne želi bit spašen.

Hvala ti DreamOfStone :)

DreamOfStone, 14.09.2019. 20:46 https://youtu.be/nsKQlXkvgYI

DreamOfStone, 14.09.2019. 21:10 https://youtu.be/BGjP_nHNkR4

DreamOfStone, 14.09.2019. 21:11 https://youtu.be/GBj7dgM_I3E

DreamOfStone, 14.09.2019. 21:12 https://youtu.be/2ke9rMRfWyY

Vrtlog_, 14.09.2019. 21:42 Posla san ti mejl. :)

DreamOfStone, 14.09.2019. 22:01 https://youtu.be/aob2mDMRags

DreamOfStone, 14.09.2019. 22:42 Nije stvar u mozda kod njega mozda je bolje da me ne vidis otisao je u izvini za miki maus razloge otisao je u vise od jedne tocke koju smo imali

DreamOfStone, 14.09.2019. 22:43 Nije problem rana koja boli ako anestezija pokriva

DreamOfStone, 14.09.2019. 23:00 https://youtu.be/ZBeeITuCW7I

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.09.2019. 23:09 DreamOfStone-A što misliš koga boli? Njega?

DreamOfStone, 14.09.2019. 23:10 Ponekad neznam probudi se ta pjesma u meni kao neko prokletstvo kao stih kad netko napise nesto lijepo tu sad nema kraj tebe ponos nema ni suda samo tu gdje sam sad dok osjecam padam dizem se nema mozda on je dao da u moj svijet uvjek si dobrodosla

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.09.2019. 23:21 jako mi se sviđa zadnji komentar...baš jako...

DreamOfStone, 14.09.2019. 23:22 Jako me boli jako mi nedostaje prijatelj

DreamOfStone, 14.09.2019. 23:23 Jako mi nedostaje mozda ali za mene je kasno

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.09.2019. 23:36 zašto misliš da je kasno?

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.09.2019. 23:45 https://www.youtube.com/watch?v=8SbUC-UaAxE

DreamOfStone, 14.09.2019. 23:54 https://youtu.be/ePfoBCMSpUY

DreamOfStone, 14.09.2019. 23:59 https://youtu.be/DksSPZTZES0

DreamOfStone, 15.09.2019. 00:09 https://youtu.be/A0FVqHBqUPY

DreamOfStone, 15.09.2019. 00:26 https://youtu.be/UO3OX82qKns

DreamOfStone, 15.09.2019. 00:30 https://youtu.be/XRjZ_3ZLL_I

WORLD OF A DREAMCATCHER, 15.09.2019. 00:38 why are you so lost??? It is hard to listen those words :( fucking really hard

DreamOfStone, 15.09.2019. 00:39 https://youtu.be/yG07WSu7Q9w

DreamOfStone, 15.09.2019. 00:43 Laku noc lijepo spavaj

WORLD OF A DREAMCATCHER, 15.09.2019. 01:34 sweet dreams :)

DreamOfStone, 16.09.2019. 20:33 https://youtu.be/6m_SvaMdjeU

DreamOfStone, 18.09.2019. 00:04 https://youtu.be/fEYvPhq48ts

DreamOfStone, 18.09.2019. 00:07 https://youtu.be/ZGezSGcxODw

utorak

rujan

2019

U POTRAZI ZA VILOM

Život je traganje. Svaki dan koračamo naprijed u potrazi za nečime što će nam donijeti osmijeh, mir, slobodu, stabilnost ili bilo koji oblik zadovoljenja naše potrage. Ponekad traje godinama, ponekad je potrebno malo sreće da to nađemo iza ugla, a ponekad to isto niti ne nađemo. Ponekad ni sami ne znamo što tražimo. Najgore je tražiti sebe, najgore je izgubiti sebe, najgore je pasti toliko nisko da više nisi siguran tko si. Ili nije? Možda je to ono što je svima pomalo potrebno. Zamislite da je život jedna konstanta, jedna navika, u kojoj gurate samo naprijed i ne vidite lijevo i desno. Zamislite da je sve što znate o životu utjelovljeno u tu jednu konstantu i to ste VI, zatvoreni od svijeta, bez dublje spoznaje o bilo čemu, pa čak i onim najnižim oblicima zadovoljenja koje prikazujemo kroz emocije. A onda se desi život, odjednom, samo tako, izbaci vas sa putanje toliko nemilosrdno i drsko da se pitate što ste uopće skrivili. Onda vidite, počinju vas zanimati stvari za koje niste znali ni da postoje, osjećate se kao ptica puštena iz kaveza koja nije sigurna je li slobodna ili prevarena. Zaslijepljeni hedonističkom surovošću svijeta padnete na iskušenje, padnete na nešto što uopće niste niti željeli. Desi vam se život, ali u najgorem obliku, život prožet manipulacijom, mržnjom, okrivljavanjem, predbacivanjem, život prožet toliko niskim udarcima da jedino o čemu imaš snage misliti je kako nećeš dočekati sutra. Ne želiš. Nije bitno. Padaš u okove očaja toliko duboko da počinješ osjećati gađenje, gadiš se sebi, drugima, gadi ti se svijet, gadi ti se vlastita žena, gadi ti se čak i vlastito dijete. Mrziš toliko da boli, da reže precizno taman koliko treba da osoba pati. I to traje, mjesecima, godinama...Biraš krive poteze, krive ljude, kriva mjesta ali svaka tvoja odluka je potraga, potraga za njom-tvojom vilom. Dolazi ti u snove, misli, ruši sve ono što si poznavao prije i osjećaš je snažnije nego ikad. I stvori se želja, stvori se promjena, život iz prošlosti nestane kao da nikada nije postojao. Izbrisana sjećanja, u magli, ali nepostojeća. Je li moguće okrenuti stranicu, tako lako, bez razmišljanja? Je li moguće tako jednostavno reći zbogom kao da pozdravljaš kamen? Jest, kada više nije bitno, kada nemaš okove koji te vraćaju i vežu za stare navike. Tada se pustiš, kreneš u potragu i nađeš to toliko blizu da je nemoguće ne plakati. Muško si, ali tko ima pravo reći smiješ li pokazati suze ili ne smiješ? Tko ima pravo oduzeti tvoju ljudskost, sa osjećajima i boli? Jer ako boli onda možeš pokazati suze, zar ne? Uglavnom, nekada treba proći veliku tugu da naiđeš na iskonsku sreću, onu koja ti je dolazila u snove, onu koju si čekao cijeli život, a nisi bio siguran što zapravo čekaš. I bila je tu, spremna da ti pruži sve, spremna da ti pruži sve suprotno čime su te hranili. Bila je spremna dati ti ljubav, sebe, emocije-toliko iskrene da ne znaš da li da im vjeruješ, kao da se pripremala za susret, za tvoj povratak. Danas su dani drugačiji, danas je mjesec svijetlio jače, danas si imao nju u zagrljaju i danas si se osjetio živim. Sutra ćeš planirati budućnost, jer sve je relativno kada ti je dovoljno stalo, kada imaš nju-svoju vilu. Napokon. Zauvijek.

komentiraj (4) * ispiši * #

Vrtlog_, 11.09.2019. 23:17 Jel kraj posta, njegova vila, je li to metafora za sriću ili se odnosi na neku osobu s kojom se upuštaš u romantičnu vezu?

Inače super post. Ja sam ne mogu da okrenem stranicu, valjda čekam da ove sveze što me vežu za tu brazdu navike popuste, šta li. Ili san naprosto kukavica.

teuta, 11.09.2019. 23:18 Jako lijepo napisano...životno, stvarno, dirljivo, poučno. Čovjek se jednostavno mora zamisliti nad time.
Čitajući o ljudskosti nekako me prožima jeza jer je u svijetu nekako sve manje ima.

Hvala ti na posjeti i sudjelovanju blogerske himne. Sutra će biti objavljena.
Laka ti noć i snivaj lijepe snove.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 11.09.2019. 23:34 Vila nije metafora, radi se o stvarnoj osobi, njegovoj životnoj borbi do trenutka kada je upoznao nju i preokrenuo svijet...ona je njegova vila

WORLD OF A DREAMCATCHER, 11.09.2019. 23:37 Hvala teuta...imam neiscrpan izvor ideja, misli...mozak radi 500 na sat...
Laku noć

ODGAJAŠ LI SOCIJALNO DRUŠTVENOG KRETENA?

Pročitala sam knjigu. Jednu od onih koje pročitaš odjednom, koja te dovede na nivo da se zapitaš neka drugačija pitanja, koja te potakne da razmisliš-o svemu. Pročitala sam knjigu čiji autor ima zanimljivo stajalište i čiji bi odgovor na pitanje iz naslova definitivno glasio "da." Razmišljam. Doista, svi smo mi samo plastelin u nečijim rukama. Rodimo se, bezbrižni, bez problema, bez okova, bez znanja o bilo čemu. Sretni smo. A onda nas osude, osude na život za koji niti ne znamo da li je doista naš. Završimo kao vojnik ponosan na svoja odlikovanja koja se sjaje na uniformi. I mi imamo svoja odlikovanja-dodijele nam vjeru, zakače ime, uvjeravaju nas u ono što smijemo i ne smijemo, dopuštaju da čujemo i vidimo što oni žele. I sretni su ako šutiš, ne primjećuješ ništa, ne pitaš ništa. Ali što ako pitaš? Dobiješ li smisleni odgovor? Gledaju li te kao čudaka i poklope li te odgovorom "to je tako" ili "jer sam tako rekao/la" ili se ograde onim jednostavnim "ne znam" kako bi te skinuli sa kičme na najlakši mogući način? Je li ikome palo na pamet da se zapita što je zapravo istina, a koliko toga je laž? Ponekad se pitam jesu li moji roditelji doista moji, ponekad se pitam je li se doista zovem kako se zovem-jer to što piše na papiru ne mora biti istina, zar ne? Ili ipak mora, jer su nam drugi rekli. Pitanje je koga kriviti-da li roditelje, da li društvo, da li medije ili na kraju nitko nije kriv? Biramo li sami to što postajemo "kreteni", da li je doista moguće sam svjesno odlučiti hoće li ti zalijepiti takvu etiketu? Istina je da sami biramo, sami donosimo odluke i uvijek imamo izbor. Još veća istina je da nam je lakše donositi izbore kad drugi odluče umjesto nas. Svi smo krivi i nitko nije kriv. Roditelji su krivi, jer eto, daju ti sve i nije bitno što imaš jedva sedam godina, a posjeduješ laptop, mobitel i najskuplji bicikl. Roditelji su krivi, jer eto, ne daju ti ništa i nije bitno što si samo dijete koje želi iskusiti život, oni te zaključaju pod stakleno zvono i čuvaju kao najskuplji dijamant. Društvo je krivo, jer eto, nameće pravila ponašanja po kojima netko ocjenjuje hoće li ti biti prijatelj. Društvo je krivo, jer eto, ako kažeš da nešto ne želiš kamenuju te pogledima i osudama. Mediji su krivi, jer eto, govore ti kako moraš izgledati, kako govoriti, kako se ponašati. Mediji su krivi, jer eto, znaju kako savršeno manipulirati da učiniš točno kako oni žele. Svi smo krivi i nitko nije kriv. Patetično je kada si promatrač, kada gledaš iza ugla, promatraš masu. Svi imaju cilj, ali tuđi, svi imaju osmijeh koji je maska, svi žele biti nešto, samo ne žele biti svoji. Koja je svrha živjeti laž radi odobravanja drugih? Koja je svrha staviti se u kalup socijalno društvenog kretena samo kako bi čuli da nas odobravaju? Što je sa onima koji su odrasli u riječima osude, koji su slušali da nisu vrijedni, da nisu dovoljno dobri, što je sa onima čije je mjerilo vrijednosti bilo jednako opušku cigarete? Što je sa njima, doista? Što je sa onima koji su čista suprotnost? Onima koje su hranili, hranili do te mjere da im je ego tempirana bomba spremna ubiti i vlastitog roditelja, brata, sestru? Ponekad poželim ispitivati ljude tko su-čisto da vidim načine na koje će odgovarati, koliko šturo, koliko otvoreno, koliko duboko...Znamo li uopće tko smo ili smo spremni prihvatiti to što su nam drugi rekli? Zanimljivo je kako se vrlo često skrivamo iza titula, na pitanje tko si odgovaramo sa liječnik, odvjetnik, menadžer...Nikada ne razmislimo ima li to pitanje dublje značenje, želi li doista osoba koja ga postavlja znati tko smo? Želi li doista vidjeti ispod površine, ispod montiranog osmijeha, skupog odijela i macho stava? Možda kada bi se probudili i otvorili oči, možda bi shvatili. Možda bi mogli razumjeti da imamo izbor i da ne bi trebali ovisiti o ničijim normama, željama, ciljevima osim naših samih. Možda bi nam tada bilo manje bitno hoće li nas osuđivati, jer budimo realni uvijek ćeš nekome biti trn u oku. Svidjeti se svima je nemoguće, a željeti isto je potpuni apsurd. Na kraju ne možeš nikoga osuđivati. Trošiti vlastito vrijeme na osuđivanje drugih samo bi značilo da se baviš više njihovim životima, nego svojim vlastitim. Što time dobivaš, osim da postaješ sličniji masi? U redu je ako te veseli, donosi iskonsku radost, mir, ali sumnjam da želiš da ti životom upravljaju socijalno društveni "kreteni." Na kraju, svi imamo izbor!

komentiraj (4) * ispiši * #

Vrtlog_, 11.09.2019. 23:22 Odgovorni smo za svoje živote i imamo izbor. Samo nema svak jednaku lepezu izbora, neko ima poprilično širok izbor dok neko veoma skučen, tipa svega dvi-tri opcije za izabrat.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 11.09.2019. 23:43 Slažem se sa tobom ali uvijek imaš izbor. Bilo da ih je 10 ili 2 imaš ga. Poanta je da svojim izborima utječeš na daljnje vlastite izbore. Ili ćeš se ukopati i stajati na mjestu kao voštana figura ili ćeš se pokrenut i od 2 izbora sutra stvoriti njih 20. Lakše je plakati i biti dio mase, meni se to malo gadi...odgaja te TV, video igre i onda se netko čudi uzročno-posljedičnim situacijama...stojim iza toga da se previše bježi od odgovornosti, previše se rađa društvenih pijavica. U moru ti odlučiš biti kap jer su i svi drugi.

Vrtlog_, 12.09.2019. 15:11 Većini je lakše da se uklope u masu. A lakše je i stajat kao voštana figura i trpit inerciju da te vodi nego preuzet uzde svog života. Ja trenutno tako radim, previše mi je teško da preuzimam uzde pa se trudim da budem što sretnija voštana figura. :) Al dobro, to je faza, sve će proć pa i to,

WORLD OF A DREAMCATCHER, 12.09.2019. 17:59 Ali ako si sretna "vostana" figura nema nista lose u tome :) dapace, neka svatko zivi kako mu odgovara :) nista nije na trajni nalog i sve je promjenjivo zavisi kako se postavis ;)

MOJ LIPI ANĐELE

Samoća je zajebana stvar, pogotovo kada je iskusiš u četiri zida male neugledne sobe, jer eto imaš više od devedeset godina i jedina logična stvar bila je da si smješten u starački dom. Ne volim staračke domove, odišu tugom, završetcima i idejom o prestanku života. Osude te da postaneš ovisan o drugima, poput djeteta-hrane te, kupaju, presvlače...Jedina razlika između tebe i tog istog djeteta, koje si nekada bio, jest svijest. Svjestan si života, svojih sjećanja, prolaznosti i one iste samoće sa početka priče. Ovo je jedna od meni najljepših, najdražih, ali ujedno i prilično tužnih priča i kada bih je mogla opisati stihovima definitivno bi to bili stihovi iz pjesme Olivera Dragojevića koje sam iskoristila u samom naslovu. Malo je ovakvih priča ispunjenih poštovanjem, razumijevanjem, ljubavlju, a oni su to imali. Sve su radili zajedno, budili se zajedno, ispijali kave zajedno, kuhali zajedno...Voljeli su igrati karte, voljeli su razgovarati, voljeli su šetnje i voljeli su osjećaj sigurnosti koje su imali jedno uz drugo. Ona je bila jedno od dvanaestero djece, u ranom djetinjstvu odvojena od majke i isto tako rano je naučila što znači preživjeti. Odvedena u koncentracijski logor, suočena sa sirovom stvarnošću, ostavljena na milost i nemilost. Bila je dijete, uplašeno, samo, ostavljeno...Posvojili su je i godinama je živjela u obitelji koju je s vremenom naučila prihvatiti kao svoju vlastitu, ipak, drugu nije imala. Voljeli su je, naučili su je svemu što su mogli, svirala je klavir, pjevala, bila je njihov anđeo. Igrom slučaja ta ista obitelj kasnije ju je vratila njenoj majci, nakon sedamnaest godina tišine, neznanja i nadanja napokon joj može pasti u zagrljaj. Odrasla je i upoznala njega, naočit muškarac u vojnoj uniformi spreman pružiti sve pa čak i skinuti zvijezde sa neba. Njihova priča prošla je šezdeset godina, zamislite što sve možete iskusiti u toliko vremena, a živjeli su u doba kada se kupovalo na tzv. točkice, ako ih nisi imao dovoljno, nije bilo ni hrane, živjeli su u doba kada je broj na tablici, ovisno o tome da li je paran ili neparan, diktirao smiješ li sjesti u auto, živjeli su u doba kada je trebalo čekati satima u redu da bi dobio običnu metlu ispletenu od šibe i bili su sretni. Bili su sretni jer nisu poznavali materijalizam kakav nas danas okružuje, nisu imali potrebe nositi maske da bi se nekome dokazivali, bili su jednostavno slobodni. I sretni. Možda bi ova priča potrajala da starost ne donosi bolest, tako to obično ide, ne znaš kada će te snaći, ali dogodi se. Dogodilo se njoj. I prije nego su oboje smješteni u ona četiri neugledna zida, on je dao sebe za nju, bio je spreman žrtvovati vlastiti život samo da ona ponovno ustane, da hoda kao nekada, da se smije, da živi...Bilo je nemoguće, bilo je samo pitanje vremena, a vrijeme je stiglo. Sjedili su tako u petnaestak kvadrata, promatrali zalazak sunca, držeći se za ruke. "Kraj je blizu"-prošaptala je. Nastala je tišina, tišina koju osjetiš u najvećoj boli, tišina koja te uguši do tolike mjere da nisi sposoban ništa izustiti. "Želim ti reći što nikada do sada nisam"-nastavila je, "želim ti reći da nikada u životu nisam nikoga voljela toliko kao tebe". Stisnuo joj je ruku, nije morao ništa reći, sve je znala i tu večer je zauvijek zatvorila oči. Ono što me posebno dirnulo jest činjenica koliko moraš nekoga voljeti da provedeš cijelu noć naslonjen glavom na srce koje je odavno prestalo kucati. Možda pomalo morbidno, možda zastrašujuće, ali kada se stavite u njihovu situaciju, u njihove živote, potpuno prihvatljivo i razumljivo. Samoća je zajebana stvar pogotovo kad imaš sjećanja na dijelove prošlosti na one male flashbackove koji ti dođu u snove tek toliko da te podsjete kako je prošlo već devet godina.

komentiraj (4) * ispiši * #

Vrtlog_, 11.09.2019. 23:26 Od kud ti ovako detaljne informacije o njih dvoje?

WORLD OF A DREAMCATCHER, 11.09.2019. 23:45 Obitelj :((( iako znam dobiti ovakav tip informacija vrlo često od ljudi, nekako imaju taj osjećaj da se žele povjerit-can't tell why

Vrtlog_, 12.09.2019. 15:12 Vjerovatno vide da si dobronamjerna i da ih možeš razumit.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 12.09.2019. 18:00 To si u pravu :) doista mogu

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

SLOBODAN PAD

"REKLI SU MI ONO ĆA SU HTILI, VIROVA SAN, STARIJI SU BILI"

PTICA BEZ KRILA

AKO TE VRIJEĐAM ZNAČI DA MI JE STALO?

INSPIRACIJA KAO MOTIVACIJA

OSTANI...(AKO ŽELIŠ)

U POTRAZI ZA VILOM

ODGAJAŠ LI SOCIJALNO DRUŠTVENOG KRETENA?

MOJ LIPI ANĐELE

Opis bloga

Linkovi

	rujan, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30