Po dostupnim evidencijama na pordučju Đurđevika se nalazi oko 56 stećaka,naravno ne uzimajte ovaj broj kao strogo tačan, ali to je neki približan broj jer se stanje u pisanim izvorima često ne podudara, a također rijetka je njegova podudarnost i na terenu.

Tako sam se uvjerio i ovoga puta, u nekim značajnijim djelima se ne spominje ova nekropola na kojoj sam bio, možda najtačniji podatak o njenom opisu nalazimo u knjizi Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju gdje piše: Dvorište park Alije Memiševića 11 komada, u knjizi koju su nedavno objavili Maslić i Muratović piše da se lokalitet zove nekropola Stupovi a ista se nalazi u dvorištima Alije Memiševića i Džafera Muminovića, i da ukupno ima 10 stećaka.
Naravno u katastru se parcela na kojoj su stećci naziva Stupe, pa je odatle izveden i naziv Stupovi, jer je narod u prošlosti raznim imenima nazovao stećke, pomenut ću neke : mramorovi, mramorje, greblje, stojećak, stojećci, svatovsko groblje, grčko groblje, kaursko groblje, jehudijsko groblje, stupovi, grobovi, kuće, biljezi, kamenovi...

Pruga Tuzla-Zvornik možda je jedina pruga koju su gradile tri države u vremenskom rasponu od 72 godine, prvo je Austro-Ugarska imala plan da 1914. godine otpočne sa izgradnjom željezničke pruge koja bi povezivala Tuzlu i Zvornik. Ali izbio je Prvi svjetski rat i ostalo je svega nekoliko kilimetara izgrađene uskotračne pruge. Onda Kraljevina Jugoslavija 1940. godine počinje graditi prugu Tuzla-Zvornik, ali sve to prekida Drugi svjetski rat. Čekalo se dugo na ponovnu izgradnju prijeko potrebne pruge, tako da se sa istim otpočinje u SFR Jugoslaviji 19.04.1986. godine, ali ne izbija rat, on počinje tek nakon što je pruga puštena u upotrebu.
Bio je to veliki projekat koji je koštao 120.000.000 dolara, a ujedno je to bila i posljednja ORA gdje je učestvovalo 6349 brigadira, raspoređenih u 150 brigada. Na ovoj pruzi postoji najduži tunel Križevići od 4912 metara družine što ga čini najdužim u našoj državi. Postoji legenda da je nekom taksisti u Zvorniku neposredno pred završetak pruge u taksi ušla starinski odjevena dama te rekla da ako se probije taj tunel buknut će krvav rat, te je u momentu nestala. Prvi voz ovom prugom prošao je 18.01.1992. godine, a vozio je Golfove iz Fabrike automobila Sarajevo, mašinovođa je bio Nedeljko Malešević, čija je kompozicija dionicu od 45km prešla za 55 minuta, prosječnom brzinom od 50km/h.
Onda se obistinilo proročanstvo dame iz taksija, i pruga je ponovno puštena u upotrebu tek 25.01.1999. godine, a ista je u funkciji i danas ali samo za teretni promet. Nažalost na ovoj pruzi propadaju objekti poput stanice u Krivači koja je bila sasvim funkcionalno zamišljena da bi služila za potrebe putnika iz ovih krajeva ali i za poštanski i terentni saobraćaj. Funkcionisala je svega nekoliko mjeseci o čemu postoje tragovi jer još uvijek postoji dobar dio evidencije o prijemu pošiljki. Naravno stanica kao jedan izuzetno vrijedan objekat propada i narušava je zub vremena, ona nema svoju namjenu, jer kroz stanicu koja ima tri kolosijeka voz samo uspori zbog prometnih propisa u željezničkom prometu. Ja sam odlučio da vam prikažem kako propada jedan zanimljiv objekat, i kako malo koristimo resurs kakav je pruga Tuzla-Zvornik.

Da je moj dugogodišnji rad i trud prepoznat barem na neki način pokazalo se to ovih dana kada sam dobio poziv za učešće na seminaru koji je organizovao Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa tuzlanskog kantona, na temu „Rekognosiciranje i dokumentovanje dobara i lokaliteta naslijeđa“ a koji se organizovao u okviru manifestacije Dani kulturno-historijskog naslijeđa TK, seminar je upriličen u Etno avliji Mačkovac gdje je nekada bio smješten moj slikarski atelje.