Višća je mjesto koje se proteže duž puta Živinice-Banovići, podijeljena je na Donju i Gornju, s tim da je Gornja Višća svakako starije mjesto. Nekada se zvala Koprivac, ali je taj naziv iščezao u 16. vijeku.
Kroz Višću protiče rijeka Oskova, a gdje je rijeka tu bi trebale biti i vodenice, pa treba reći da u Višći rade dvije vodenice, jedna je poznati Rusov mlin koji datira iz 1930. godine, i koji je proglašen kulturnom baštinom. Zanimljiv je njegov naziv koji je dobio po nadimku nekadašnjeg vlasnika i mlinara Omera Kahrimanovića kojeg su prozvali Rus, jer je godinama nakon Drugog svjetskog rata bio u Rusiji kao zarobljenik, o njemu se nije ništa znalo, a onda se jednoga dana pojavio na iznenađenje svih. Bio je tad i svojevrsna nada svim roditeljima čija se djeca nisu vraćala iz rata.
Pored ovog aktivan je mlin pored mosta u Višći, na tzv. petom kilometru pruge Brčko-Banovići, čiji su mlinari danas Andrija Lugonjić i Dževad Sakić, dobrodušni i veseli ljudi. Vodenica je to izgrađena 1992. godine od strane Zejnila Brčaninovića, jer su ratne prilike dovele do toga da je mlin na ovom području bio neophodan. Kamen koji se vrti u ovom mlinu napravljen je od najkvalitetnijeg đurđevičkog kamena i datira iz 1958. godine, ali se kako reče mlinar Andrija uopće ne troši.
Kapacitet mlina je 500kg dnevno, a posla još uvijek ima, ali mlađe generacije nisu zainteresovane za ovaj posao, mada mlinar Andrija kaže da je ovo jedan od najljepših poslova. Vodenice su po našoj mitologiji magična mjesta, voda ispod vitla je ljekovita, a često su je ljudi prikupljali na određene dane prije svega na Đurđevdan kako bi se tom vodom umivali jer su vjerovali da će tako ostati zdravi cijele godine. Jedan od naših najpoznatijih horor filmova je „Leptirica“ a nastao je po motivima pripovijetke Milovana Glišića “Posle devedeset godina“.
Naravno, još uvijek postoje priče o ukazivanju mitoloških bića u blizini vodenica, a nekada su se u kasne sate oko vodenica kupale vile. Ima ih sigurno i u Višći koji će se zakleti da su nekada viđali vile. Mlinar Andrija kaže da toga više nema, da ništa čudno i strašno nije vidio. Mi mu vjerujemo.


E.N.

Buđenje proljeća u živiničkom kraju. Na snimku se vide kadrovi iz Šerića, Gornje i Donje Lukavice, zatim Đurđevika.

Ostaci stare Gradine nalaze se iznad mjesta Nevrenča koje je u sastavu MZ Đurđevik Dom, već dugo se u stručnoj literaturi pominju samo ostaci te gradine, često kao srednjovjekovna izgrađena na temeljima rimske utvrde. Ono što su sada ostaci te gradine koji se prostiru na nekih 2000m2 po meni su ostaci gornje gradine, koja je kako tvrde bila samo vojna utvrda, a pošto se na njivama ispod uočavaju određeni kameni blokovi nalik stećcima, što bi možda mogli biti ostaci donje gradine, ili ostaci neke ulazne kapije, isturene kule kakvih je sigurno bilo posebno istočno kako bi se bolje osmatrao prostor.

Često su gradine imale gornji i donji dio, pa zato i ja vjerujem da se ovdje radi o nečemu takvom, budući da se parcele na kojima su veći kameni ostaci također zovu Gradina, kao i parcele na kojima su ostaci gornje gradine, dok parcele između i okolo nose neka druga imena u evidenciji. Parcele na kojima pretpostavljam da je bio donji grad označene su kao 930 i 931 k.o. Nevrenča, sada naravno u svojoj oznaci imaju i ono 930/1 ili 930/2 jer su podijeljenje. Parcele na kojima su ostaci gornje gradine su označene kao 1002 i 1003. Ono što predstavlja ostatke utvrde su gomile rasutog kamenja koje je bilo ugrađeno u zidove iste, kao i fragmenti vezivnog materijala koji ih je nekada spajao. Ali mnogo je potvrda okolo koje ukazuju na to da se radi o utvrdi, recimo da na to ukaziju i toponimi Gradine, Podgradine i jedan dosta zanimljiv Ostojin do. Ovaj prostor bio je zanimljiv i „živ“ u srednjem vijeku, posebice mislim na vrijeme srednjovjekovne Bosne. Jer se ovaj prostor zvao župa Gostilj, a i rijeka koja protiče ispod gradine zove se Gostelja, Gosti su kao što znamo redovnici bosanske bogumilske crkve. Osim toga zapadno je selo Djedino, koje se u starim spisima zove i Didino, što ukazuje da je dobilo ime po Didu, koji je bio vrhovni poglavar bogumilske crkve.
I Djedino je imalo svoju tvrđavu, zatim staro mjesto Gvozdevići tj. Džebari su također imali utvrdu, zatim istočno od Gradine u Nevrenči je bio grad Jasičak iznad Bašigovaca, a postoje ostaci neke gradine i iznad Višće. Sve ovo nekome nije bilo dovoljno da vrši istraživanja, jer niti jedna od pomenutih gradina do dana današnjeg nije sistematski istražena. U okolini Gradine Nevrenča, mnogo je manjih i većih izvora, zatim nekropola sa četiri stećka kako stoji u literaturi, a negdje piše i sedam, ali ja vidjeh samo tri, i to jedva. Brojne su nekropole stećaka u samom Đurđeviku koji se prvi puta pominje u pisanim izvorima 1519. godine.
Eh, sad da se vratim na lokalitet Ostojin do, jer se jedan Ostoja pominje na jedinom pisanom tekstu na stećku na području općine Živinice, a koji je bio na nekropoli Vrhpolje u Starom Đurđeviku, a isti je izmješten 2002. godine u dvorište O.Š. Đurđevik. Tu se kaže da spomenik umrlom Stojanu Utoloviću podiže brat Ostoja, dakle to je bio ovdašnji vlastelin čiji je jedan dio imanja zadržao to ime. U blizini su dvije pećine, a i legenda da se jednom moglo ući u Gradinu. Sa ovog mjesta pruža se idealan pogled na Sprečko polje, odakle je mogao doći neprijatelj pa je valjalo motriti na njega i spremno ga dočekati. Smatram da se ovdje itekako ima šta pronaći, i da trebamo ispraviti grešku iz prošlosti na taj način što ćemo konačno istražiti ovaj i obližnje lokalitete.




E.N.