Dvorci, crkve i stari gradovi
22.04.2021., četvrtak
Miljana
|
Kulaki su bili ljudi koji su mučili običan svijet,a onda je običan svijet odlučio zapaliti kulake i pokloniti baštinu ne kulacima,koji su se opet presvlekli u kulake ,tako da se to sve skupa obrće i na kraju kaj,ostaju uvijek kulaki ili kaj buju nama ti lajbeki tu zapovedali imamo mi svojeg Gupca.I tako s gupca na krava čita novine u carstvu hladovine.Zakon je tu da sve štiti,kak je rekla ona kumica na Dolcu,pak i ja sam zaštićena ali me nišće ne štiti.I onda dođe rat,a posle rata blagostanje za novonastale kulake,koji su se iz opanaka presvukli u lagana odijela od lana,te su veći kulaci od onih koji su bili prije kulaci,a onda se tu umiješa Krleža,napiše neku tamo dramicu koja muči decu po školama koja nikako ne mogu shvatiti zakaj ona tamo razbija telefon luda baba,umesto da lepo postane elita. Slučaj za slučajem Poneki put se dogodi da netko i spametan kupi nekaj i lepo preuredi ,hoće i želi dobro,ali kaj,umre načisto i namrtvo i celi taj barok ostane ženi,a žene su mobile kak po onoj operi i onda ona to sve skupa proda i ode za drugim muškim kojeg bu pokopala,pa bu i njegovo prodala i onda je ona plemenita.Dvorci u Hrvata doživljavaju naprosto genocid – pogrom preuređenja sadašnjih vlasnika,devastiraju ih kako god žele i onda se to zove legalizacija,po onoj ljepotici koja bi sada u Europu. Od baroka do krava ,pa preko livada bosa,a zna se da se krava ne smije najesti svježe djeteline jer se napuhne pa i ona umre načisto bez da završi novinski članak. Barokni dvorac Miljana na samoj granici sa Slovenijom one slavne ,dobre,obitelji Ratkaj,koja je svoj konačni slom doživjela tek u 21 veku,sapunicom koja nam je osvježila zakaj toliko volimo seljačku bunu,jer kad ti grobar preko riti zadnju grudu zemlje hiti,nije ništa doli uništavanja baštine u koju se kunom kunemo.Slavni Ratkaji koji su svojim postojanjem učinili Hrvatsku u onoj poziciji svijeta koliko toliko civilizaranom,naprosto su dobili svoj konačni šamar u naše vrijeme.Pa nemreš reći da povijest nije zastranila.Pokoji puta bolje je uzeti bombu i raznijeti sve u paramparčad nego dići na neku razinu u kojoj se nitko više ne snalazi.Ne platiti porez,ne platiti radnike,nekad je u dobra stara vremena značila ovrhu,pa čak i plemstva,a u današnje doba je to elitizam.Sve će to narod pozlatiti.A narod ko narod,trpi kulake i živi svoj vredni ,mali život izgubljen u očaju ovrhe. U dalekom Londonu čuva se primjerak putopisa iz 16 stoljeća našeg Ratkaja,koji je prošao Indiju uzduž i popreko i postao prvi esejist koji je to učinio,ali to nije ništa naspram lika i djela koji danas zatičemo i divljenju kako su drugi pametni i sposobni,a London je lepi grad i ima kraljicu.Oni su hteli kraljicu i dive joj se,a mi svoje kraljeve nemamo i ne divimo im se,jer smo narod koji se ne divi,nego drži lepezu u znak da smo fini.Po tome ispada da nas gadno lažu,jer nismo iz Karpata ili Irana,nedajbože,nego smo iz Finske,a oni se tamo šibaju iz užitka,a mi iz očaja,a još nemamo niti saune zapodoma. Lijepi i tihi kraj u zelenilu uz pjev ptica u kojem leži krasan dvorac iz 17 stoljeća,nekoliko puta pregrađivan i dobija svoj konačan izgled u doba zrelog barka.Cijeli taj kompleks zatvara pročeljno prizemno krilo sa slikovitim tornjićem i satom,preko kojeg krila izdaleka proviruju arkade unutarnjeg dvorišta sa starijim dijelom.Izuzetno slikovito rješenje ladanja i ukomponiranja u pogled i prirodu.Razigranost dvora i prirode i nedaleke Sutle.Nema tu više Ratkaja i od njih je ostao sasvim skroman inventar.U današnje vrijeme sondiranjem se pokušava vratiti izvornost zidova i bojanja i pokušava se osvježiti izgled toga dvora kad su ovdje gospodarili ti velikani naše povijesti.Neliko goblenskih slikarija restauriao je onaj patent apaurina,ali i njega kao dobrog vlasnika nestade u tragu vremena.Njegova žena Lada Szabo sve skupa prodaje Kamenskom.Ako zadremo u uspomene arhiva naći ćemo malu tiskanicu iz 18 stoljeća koja poziva da lijepo primaju Turke,trgovce da ovdje donose svoju robu. Kasnija vremena izbrisala su tragove na mnogim našim dvorcima,barok nestaje pod prisilom,a poglavito nakon ratova koji su vođeni i posebno novim vlasnicima i to ne samo u naše doba,nego i u doba 20 stoljeća i doba pred kraj 19 stoljeća.Miljana je bila obojena i njeni su uglovi bili oslikani rustikom,što se danas potiče kod resturacije,mada ima puno grešaka i konzervatora,koji u svojim idejama zaboravljaju jednostavnost izvornosti i orginala. U Miljani se čitalo,šetalo,sviralo otmjenim damama u rog i frulu,te se isto tako poskakuje i pleše,što su bile odlike ladanjskog života.Prpošni duh rokokoa koji ovdje nalazimo u 18 stoljeću ukazuje nam na sliku izvrsnog života vlastele Hrvatskog Zagorja.Nestade toga! Ako koga uopće to i zanima!  Oznake: Miljana, Zagorje, Sutla |
