Dvorci, crkve i stari gradovi
01.04.2021., četvrtak
Konjka
|
Oduvijek je bilo jamranja i kukanja kam ide ovaj svet,poglavito u starijih,koji se nikako ne mogu pomiriti da stalno ide novo vrijeme,i da grad dobiva sve veće ubrzanje,mada kada danas gledamo sve skupa i sagledamo cijelu sliku od do,kao da vrijeme sve više vrti kotač,dok sve ne stane.Od parne lokomotive do svemira,kao da smo sve otkrili,da opet sve skupa prikrijemo,pa ono što se nekad zvalo crno zlato,dizel,danas pada u drugi plan,zbog zaštite planete na kojoj živimo.Ritam grada sa neonima poklapa se sa poviješću vrtnje glavom,pa kam još.Zagreb je bio sasvim dovoljno brz grad u uglađenosti manira sve do one strašne 1880 godine kad se raspada i kad se zapravo misli to je kraj svijeta.Nakon toga,kao da više ništa ne može vratiti sjaj uspavaloj metropoli na samom jugu austrijske monarhije.Političari,carevi i carice hvataju se za glavu u salonima,koji gledaju ruševine povijesti,na samom pragu 20 stoljeća,vrteći se ukrug zanosno u tročetvrtinskom taktu ostarjele ropotarnice zvane Carevina.Po koja senzacija,nostalgija za starim vremenima,dok mladi jurcaju u budućnost,a stariji samo čekaju svoj kraj.Potres je označio sami kraj Zagreba i Hrvatske.Gradi se natrag ubrzano grad u sjaju svijeća i tamnih ulica,koje još uvijek mirišu,premda su zakoni doneseni,mokraćom i životinjskim izmetom.Nije kraj,nego je početak novog doba,koje sluti rat i to se u Beču i monarhijama okolo već zna.Svijet mora dobiti novu sliku. Kočijama i zaprežnim kolima koja su davala gradu sasvim dovoljnu užurbanost,a poglavito na uvijek punoj i živoj Ilici,srcu grada,a nakon sjedinjenja Zagreba u jednu cjelinu,pridružilo se još jedno čudo da sve skupa dosegne upravo nevjerojatnu zbrku u tadanji mirni promet.Bogataš Guido vitez Pongratz predložio je gradu pokretanje tramvajske linije 1884 godine,no sve skupa je propalo,zbog mijenjanja nekih točki sastavljenog ugovora.Ideja je živjela i dalje,pa je poslije Pongratza poduzetnik Gautier želio ostvariti liniju tramvajsku naravno između Zagreba i Samobora,no ,kako nije imao dovoljno novaca,prodao je svoj plan i projekt konzorciju za 17.000 forinti kojeg su činili Eduard Priester,Hasdrubal Berger i Ljudevit Schwarz. Zagrebačka je općina 1891 godine ustupila konzorciju 10000 kvadrata u Savskoj ulici za remizu ,a prve tračnice za konjski tramvaj stigle su iz Engleske 11.7.1891. Sve ostalo je povijest našeg starog konjskog tramvaja od milja zvan Konjka. Od 5 rujna 1891 godine prometavalo se ulicama Zagreba od Mitnice ,danas Kvaternikovog trga preko Vlaške sve do Zapadnog kolodvora,s time da je bio i odvojak preko danas Frankopanske ulice do Savskog mosta.Klopot potkova i zvono davalao je tadanjem plinski osvjetljenom gradu čar novih vremena i ubrzanje rasta.Tramvaj se kretao upravo nevjerojatnom brzinom od 7 km/h a karta je stajala od 6 do 12 novčića ovisno o relaciji a za đake i vojnike pola tog iznosa. Dolaskom struje u naš grad 1907 godine,staru Konjku zamijenio je električni tramvaj,no,konji se još nisu mogli odmoriti,nego su se preselili u Veliku Goricu i tamo vukli kola sve do 1937 godine. Kraj samom bijesu tog prometa nikada kraja,a umalo se ovoj sveukupnoj zbrci pridružio puno opasniji takmac,auto,ali o tome neki druga puta.  |
