Dvorci, crkve i stari gradovi
06.07.2022., srijeda
Anka Jelačić
|
Kako bi negdje zaokružili priču o banu Jelačiću I imanjem Novi Dvori, koji se sustavno ,unatoč brizi ,devastiraju, pa je tako nestala altana iznad glavnog ulaza, moramo spomenuti zadnju vlasnicu dobra, Anku groficu Jelačić, izrazito narodno orijentiranu. Rođena je 18.6 1859 godine ,vjerojatno u NOvim Dvorima, koje je poslije smrti Josipa Jelačića, naslijedio njegov brat Juraj Đuro. Đuro je imao trojicu sinova, koji su svi umrli prije njega, a on sam umro je u 96 godini . Ostale su dvije kćeri Vera , koja ostavlja dio nasljeđa , oružja I slika , tadanjem Narodnom muzeju, danas Povijesnom, I Anka koja osniva udrugu 1919 godine kako bi spomen ,a I imanje banovo postalo nacionalna baština. Isto tako Anka nešto kasnije osniva I udrugu za pomoć siromašnim studentima. Anka gradi I grobnicu 1933 godine na imanju u spomen obitelji, no 24.7 1935 grobnica biva devastirana od nepoznatih vandala. Čemu? Nitko sa sobom na onaj svijet ne nosi ništa, osim svog obraza. Uspostavom Nezavisne Države Hrvat ske ukinuta je Zaklada kao samostalno tijelo i pripojena Zemaljskoj gospo darstvenoj zakladi, što je značilo da je potpala pod upravu tadašnjega Ministarstva seljač koga gospodarstva pod nazivom Držav no dobro bana Jelačića Novi dvori. Poslije rata nestala je zaklada ,kao I ban konjanik na glavnom gradskom trgu. Grofica Anka Jelačić neko je vrijeme bila dvorska dama na bečkom dvoru I strašno je držala do etikete I kasnije, kad se povukla u mir Zaprešića, tako da kažu da se presvlačila po tri puta dnevno. Voljela je goste I često ih je primila odasvud, a rado je odlazila u Zagreb svojom kočijom koju je vozio njen osobni kočijaš Ivek. Goste je uvijek dočekivala srdačno, kolači I vrsna kuhinja uvijek su bili spremni za najavljenog ili putnika namjernika. Iza nje ostaje I kuharica, svih onih jela koje je dvor pripremao. Iz davnina nam ostaje jedan opis Zagreba I djelovanja za pomoć siromašnoj djeci , I to ne samo u Zagrebu, nego u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo tijekom 1.svjetskog rata, pa I poslije. Puno djece bilo je zbrinuto iz ratnih područja koji su ostali siročad. U subotu je kroz cijeli dan bilo lijepo i bez kiše, a uz Boga i nebo bilo je i svekoliko građanstvo sklono akciji za našu djecu. To se najbolje vidjelo po sakupljenom novcu. Već oko 5 sati u subotu poslije podne bilo je u centrali na Jelačićevom trgu vrlo živahno. Predsjednica Udruge učiteljica, sekcije za našu djecu, Milka Pogačić, blagajnica Anka Tkalec i velik broj odbornica bile su zaposlene preuzimanjem punih žara i škrabica. Odbornice i njihove marne pomagačice radosno uzbuđene nad lijepim uspjehom donosile su žaru za žarom, škrabicu za škrabicom, a sve jedna punija od druge. Sve je to išlo tako brzo, da nije bilo kada brojiti novac, već se je sav spremao u novčane vrećice, koje su zapečaćene i spremljene u Wertheim -blagajne, a danas ih činovnici austro-ugarske banke pomoću brojevnih sprava razvrstavaju i broje. Na dječji je dan u svem skupljeno stotinu vrećica novca. Mnogo je tome doprineslo i to, što su i najviši odličnici obilato pridonesli u tu plemenitu svrhu. U subotu se poslije podne preuzvišeni gospodin kraljevski povjerenik ban Slavko pl. Cuvaj od Ivanske sapreuzvišenom gospođom suprugom Ankom pl. Cuvaj od Ivanske izvezao automobilom u grad, te su vozeći se ulicama, kod svake žare stali i stavili u nju svoj prinos. Bilo je to prvi puta, da glavar zemlje na ovaj način kao jednostavni građanin radi u interesu plemenite i rodoljubne stvari. I ostali odličnici po rodu i položaju nastojali su što više darovati za siromašnu našu djecu, te tako pridonesli uspjehu dječjega dana. Jučerašnji dječji blagdan nije zaostao za dječjim danom. Bio je to pravi cvjetni blagdan. Već rano ujutro razmjestile se po trgovima i ulicama odbornice prodavajući cvijet Sunovrat-Narcisu, te nudeći ga svakome. Do podneva je već gotovo sav Zagreb bio okićen tim cvijetom, a što je vrijeme više odmicalo, to su i prolaznici bili sve obilatije iskićeni. Neki su kod toga razvili i dosta duha, te je bilo i zgodnih upadica. Jedan je na pr. gospodin sve zapučke okitio, a oko šešira spleo vijenac Sunovrata; drugi je opet, sav zakićen držao u jednoj ruci natpis bankrot, a u drugoj praznu otvorenu novčarku; neka su gospoda za pojedini cvijet platila po 1, 2, 5, 10 i 20 kruna. Nije bilo ulice, gdje nije bilo koje prodavačice, a gđice. Priester-Oblatt provezle su se u kočiji lijepo iskićenoj sunovratom kroz cijeli grad i na krajnjim točkama prodavale taj cvijet, tako, da od čestitoga radnika i obrtnika do najviših odličnika gotovo i nije bilo čovjeka, koji nije bio okićen. Poslije podne pobudio je sveopću pažnju elegantan sav sunovratom okićen automobil, u kom su se vozili kraljevski povjerenik, ban Slavko pl. Čuvaj od Ivanske i supruga mu Anka pl. Čuvaj od Ivanske. Automobil je posve lagano vozio, a prodavačice su pravile dobar posao, jer su preuzvišeni supruzi obilato kupovali ponuđeno im cvijeće. Pojedine odbornice posjetile su osim toga kraljevskoga povjerenika pl. Cuvaj a i u banskom dvoru, te dosta skupo prodale kitu cvjetova, nadalje su obilato kupila presv. gg. nadbiskup-koadjutor dr. A. Bauer, veliki župani dr. vitez Cuculić, pl. Belošević, banski savjetnici dr. Jakšić, pl.Fodroczy, Žepić, grofinje Vera i Anka Jelačić, zatim sva gg. kanonici i ostali odličnici, koje su odbornice posjetile i ponudile im cvijet. Grofica Anka umire 1934 godine,ali duh njen kao I duh njenih predaka, poglavito bana živi još uvijek u Zaprešiću.   Oznake: ban Jelačić, povijest, Zaprešić |
