Dvorci, crkve i stari gradovi
12.04.2021., ponedjeljak
Aleksa pl.Vancaš
|
Hrvatska povijest obiluje osobama o kojima se danas malo zna, a dali su zaista veliki doprinos razvitku društva,kulture,medicine i ostalih grana znanosti.Ti „mali“ vrijedni ljudi,nisu trebali velikih reklama za svoja djela,tako da se da suditi ,da malo ljudi,sa malim tihim glasom,počivaju u arhivima,a oni „veliki služe u svakodnevne svrhe povijesnog nadmetanja.Ispada po tome da je reklama,promidžba važnija od znanja i imanja,nego svi napori da Hrvatska bude dijelom svijeta-znanstvenog,kulturnog ili društvenog.Upravo ti ,reći ćemo,širokim masama,totalno nepoznati ljudi,svoje znanje,a nemalo puta i novac,kao i vatreni borbeni duh uložili su svima nama kasnije ,no izgleda da od toga svega malo je koristi,da ne kažem vajde. Negdje na Gornjem gradu,osiromašena fasadom i natpisom koji se kočio još onda kada sam ja prvi puta,a ima tome davnih dana,kročio poviješću Zagreba.Prvo pročitaš,a onda na teren da to i vidiš uživo.Cijeli je taj naš Gornji grad-Gradec,Grič,ustvari i samim zagrepčanina još uvijek jedna velika zagonetka,a i tko bi u ovim našim previranjima današnjice stigao i pomisliti na sve one krasne priče i ljude,koji su nekad ovuda hodali. Današnja jednokatnica zaprema dvije srednjevjekovne parcele.Jedna od njih bila je prazna od požara 1706 godine sve do 1737.Na drugoj pak parceli imao je drvenu kuću 1710 godine Ivan Kammersteiner,vjerojatno onaj poznati rezbar baroknih kipova zagrebačke katedrale,koje je vrijedni Bolle izbacio,ali su svoj spas našle u Muzeju.Nakon niza vlasnika ovdje zatičemo god 1751 slikara Bernarda Makovca ml. Godine 1782 kuća je još drvena ,a 1798 spominje se već zidanica u kasno baroknom stilu,a u 19 stoljeću bila je pregrađivana.Od 1826 godine u rukama je obitelji Stoeger-Vancaš-Junković.U toj istoj kući u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda živjela je Pepica Vancaš.žena poznatog doktora Alekse (Alex) pl.Vancaša.a koju su od milja zvali „Mamica Ilirska“.Kod nje su se okupljali svi ondašnji značajnici,poznati Ilirci,Stanko Vraz,Petar Preradović i Vatroslav Lisinski. Aleksa ol.Vancaš rodio se u Veleševcu,ali je najveći dio svog života proveo u Zagrebu,premda je pučku školu i gimnaziju završio u Požegi,odatle kreće na studij u Budimpeštu.Liječničku praksu započinje negdje u Ugarskoj,da bi se poslije nastanio u Zagrebu,koji je tada imao mali broj liječnika.Zagrebu ,a i Hrvatskoj ostavio je svoje „najbolje dane,a isto tako i znanje“,Od 1842 do 1851 prvi je fizik zagrebaćke županije,a potom vrhovni zemaljski liječnik sve do umirovljena na vlastiti zahtjev 1860 godine.Možemo ga smatrati isto tako i prvim osnivačem Hrvatskog liječničkog zbora,ali je isto tako ostavio veliki trag i u veterini. Nekako možemo reći da je njegov interes možda bio najviše posvećen okulistici (oftalmologija),te je trebao postati i profesor na ondašnjem Medicinskom fakultetu,a podupirao ga je i zalagao se za to najviše grof Edgar Corberon. Pamtit ćemo ga i kao jednog od prvih hrvatskih preporoditelja,u čijoj su se kući u Opatičkoj 21 ,kako sam već napisao okupljali svi značajni Ilirci onog vremena,ali isto tako ,zatičemo te prvake i na imanju,posjedu obitelji Vancaš u Kostelu kraj Pribića.Obitelj Vancaš je dvor kupila od grofova Oršić. U kući u Opatičkoj Vatroslav Lisinski napisao je svoju prvu operu „ljubav i zloba“. Na pročelju kuće stajala je ploča u spomen: U ovoj kući dr Vancaša i njegove žene Josipe sastajali su se hrvatski preporoditelji. Ovdje je Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu „Ljubav i zloba“ izvedenu 1846. U povodu 130 – godišnjice hrvatskoga narodnog preporoda ovu spomenploču postavlja u svibnju 1966. Matica hrvatska. Ploče više nema.  Oznake: Zagreb |
