Dvorci, crkve i stari gradovi
14.03.2021., nedjelja
Vrboska
|
Stisnuti 12 godina u 10 minuta nije lako.To možda uspije onima koji su išli na tečajeve pismenosti ili studirali krasnopis.Ja sam više putopisan i egzaktniji,premda mi matematika i brojke nisu išle.Ne idu mi niti dan danas,ali sam eto proživio pola stoljeća i uznosito stojim u 50-toj godini kao stina.Nad Hrvatskom su u to vrijeme još bjesnile oluje,srušeni mostovi,meci lete uonakolo,a ja na more.Još onom starom cestom preko Plitvica pa sve dalje i dalje.Nema se vremena stati,jer trajekt je još daleko,a vozi rijetko ,a znaju biti i gužve,pa se samo vozi i vozi.Nedaleko Karlovca je već počelo uživanje u putu koje traje i traje.Digli smo se rano ujutro,jer put je dalek,a nikad ne znaš što te čeka.Hoćemo li stići na trajekt,hoće li netko proslaviti rođenje sina pucnjavom po cesti i pontonu kojeg moramo preći kako bi stigli u Split.Na prednjem sjedalu povraća pas,pa stani.Dok smo mi brisali sjedalo,zaustavi se auto osječke registracije u kvaru.Mladi ljudi kojima moj tata pomaže kako da riješe problem,a tada nije bilo tako organizirano kao danas,da nazoveš broj sa te stare ceste,mobiteli su rijetki,signali ili ih nema ili su skupi,pa pomozi kako god možeš.Malo smo ih izgurali i krenuli smo svi skupa dalje.Prolazimo meni nepoznatim putevima,priroda krasna,mirisna ljetna,tako da na tren zaboraviš da negdje tamo ipak bjesni rat,da ljudi ginu,da je skoro pa pola Hrvatske srušeno.Da se isto tako skoro pa ne može nikuda.Umoran sam od vožnje u pretovarenom autu i jedva čekam taj Hvar da legnem,popijem gemišt i da se odmorim.No,nije tako lako.Ne idemo u Split,nego produžujemo dalje za Makarsku pa preko Drvenika .Kaže moj tata da je bliže,no ja tada nisam znao da je to putešestvija i kad pređeš konačno na stranu otočku,da predstoji vožnja po cesti koja jedva da propusti dva magarca zajedno.Nervozan,ljut što smo tako daleko,a još mora okusili nismo,dosta mi je svega i ja se negdje kod Živogošća zaustavim pored neke kapelice,ispod same ceste.- Ja idem doma za Zagreb ,meni je dosta svega,pa koliko još?!! -Ajde još malo i gotovo,šta sad,trajekt i možeš se kupati – tješi mene tata. Popustim ja i krenemo opet.Na Drveniku mala kolona,trajekt se čeka,upućen sam da ne plovimo dugo,a onda opet kratko i na mjestu smo.To kratko od Sućuraja do Vrboske trajao je čitavu vječnost. Konačno smo tu,simpa je mjesto ne mogu reći da nije ,već izdaleka vidim ono što me interesira,povijest.Pogle, ima neka tvrđava,neka crkva,male kale,sasvim pristojno i dovoljno interesantno da sutra kad dođem sebi krenem polako u obilazak,a kako na Hvaru nisam prije bio,valja ovaj otok pošteno istražiti.Probudim se rano ujutro,vrućina je strašna,čak tolika da mi nije gušt zapaliti cigaretu uz kavu,ali počinjem hrabro,kava ,rakija ,cigareta,kako je način odmora kad si već tu ,a more se čuje nedaleko.Moram ipak prije toga reći da sam se tu večer došavši u Vrbosku i okupao.Joj,di je moj Lopar daleko,suze teku,ljudi me gledaju,pa tu su same stijene,a ja volim samo pijesak moj loparski.Ajde,ma nije tako strašno,guram se ja polako prema vodi,sad bi me dalmoši ispravili da nije voda nego more,kad tamo okliznem se na mokri kamen,i hop,noga razderana do koljena.Depresija!-To mi se na Loparu ne može dogoditi,koja je ova vražja mater kamenita!!!!-Pogle mi nogicu!!!Drugi dan sam išao kupiti češke plastične šlapice!! Vrboska je zaista lepo malo mjesto,oaza Srba i Muslimana,jer je njima bila bliže nego nama purgerima,a i ne vole nas baš.Upoznajem se ja za susjedstvom,kamere rade,dežurni policijaci već su na ponistrama i samo čekaju što će ti zagrepčani smisliti i kakvu novotariju uvesti u naše Malo misto. –Dobro jutro – mmmmm! – drago mi je ja sam N. – Ive!-teče razgovor glatko sa susjedom koji se spustio malo niže kako bi upoznao nove susjede koji prijete svojom zagrebačkom registracijom. Znate - on će meni,a tek mi je bilo 28 godina – Mi smo više voljeli Srbe i Muslimane nego Zagrepčane! – Da? – odvratim ja pristojno ,da vidim kuda će njega to odvesti u lahkoj konverzaciji dobrosusjedskih odnosa! – Oni kad su došli uvik su nan donili ili prasca ili janje s ražnja! – Da? Svjetle mi okice crne!! – Znate kaj sused dragi,od mene bute dobili samo k..c ,a možda niti to!!!- odvratim ja ponosno i uznosito sav sretan kaj sam ga zajebal!!!! Kad je nakon 5 minuta informiranja saznao za naše ime i prezime postali smo svih tih 12 godina bestići,sa obaveznim mahanjem svako jutro sa prozora!!! Falila je pusa,ali smo se ljubili onak junački stila Zagreb – Vrboska! Povijest te Vrboske seže daleko u srednji vijek,negdje u 14 stoljeće,pa nam to dokazuje i crkva Lovrina.Ne bi čovjek rekao da su ovdje haračili i Turci,pa su oni valjda i počeli turizmom gore spomenutih Muslimana koji su ovdje bili zakon!Ovdje postoji i kuća onog Matije Ivanića,vođe hvarske pobune protiv plemića,a kojem je i ispjevana pjesma,kasnije preuređena Padaj silo i nepravdo!Tako da se zna,za dežurne ustaše da to nije izmislio Tito nego je stara narodna i to hrvatska.Bilo je ovdje i politike i previranja i uništavanja i rušenja. Godine 1571. Spaljuju tamnoputi Vrbosku do daske i fosne,a niti Mleci nisu bili nježniji,pa su i oni popravili sliku,tako da se i ta mala Vrboska,kao i cijela Hrvatska uvijek borila za svoju opstojnost u povijesti.Ima nekoliko crkvi u tom malom kraju,no najvažnija je ona koja diže panoramu i pogled crkva –tvrđava sagrađena nakon napada Turaka u 16 stoljeću.Bogata je inventarom,više baroknim,jer je i ona nekoliko puta pregrađivana i dorađivana.U samom mjestu,a nije čudo da se ovuda šeta svojom jahtom i onaj slavni Bill Gates svako malo,postoji zaista malo blago,za kojeg se nadam se ,neće nikome pasti na pamet da ga u svoju koristi i reklamu ne pokloni ovom ljepotanu,a isto tako niti bilo kome,a to je slavni križ onog Velikog Tiziana!,a čuva se u crkvi sv.Lovre.Za vrijeme blagdana tog Lovreka,skoro smo izgorjeli,jer je nekome šibica iz auta krivo opala,pa je htio malo razrijediti sastav turizma i stanovništva.Da nije okrenuo vjetar,možda ja danas ovo sve skupa ne bih pisao,no,možda bih ipak i nekako preživio,da ovo ipak objavim naciji koja će me možda čitati.Nikad u životu nisam vidio da gori zemlja,tako da smo zaista imali suze svetog Lovre i to uživo pod petama. Ne mogu sada opisati sve te svoje doživljaje,histeriju lokalaca naspram Zagreba,svu tu bezobraštinu,negostoljubivost,lažne vukovarske heroje,koji su već 90 te godine samom pretvorbom zarobili srpske kuće na otoku.Bilo pa prošlo,mada me sada sve više vraća u te dane,kad vidim što se dešava u hrvatskoj i sa njom.Od krajnje ljevice skrenuli smo u glupost ultra desnice,koja u ovim narodima ipak nema toliko snagu,osim pretvaranja i pretvorbe,ne samo gospodarstvene nego i ljudske.Obraz uz obraz laži! Svako jutro budio sam se uz – ča si te dovea te pase!! – tako da je nerijetko bilo već od rane zore,neispavan od vrućine,dima iz Makarske koja gori,znojan od vlage – da ti mater i oca i cilu familiju!!Imaš doma muža pa njega ,a ne mene!!! NO,bez obzira na te slike ,ipak sam ostao zabilježen na Hvaru,pokušavao slikati i Posljednju večeru u franjevačkom samostanu,pa malo do Pitva sa krasnim pogledom,a vukao sam se i kroz tunel za jednu ovcu i par janjadi na drugu stranu,za koju tvrde da je najljepša.Ivan Dolac,Zavala ili kako se već zovu sve te uvale.I bez obzira na sve te događaje kolorita mora ,i dalje tvrdim da je Vrboska krasno mjesto,a ljudi ko ljudi,ne valjaju više nigdje,a dalmoši ipak imaju svoj određen razgovor za kojeg ne vole ,kad im se vrati istom mjerom i to na domaćem terenu. Povijest toga mjesta lako se nađe u knjigama,internetu,posjetom samom otoku,ali moje doživljaje ne može nitko niti maknuti,niti obrisati jer će oni ostati zauvijek u nekom kutku moje svijesti i zato pišem onako,kako ja vidim stvari i kako sam ih doživio bez ulaženja u neke povijesne preglede.Za mene je ovo povijest! Ako idete na Hvar,na Vrbosku začepite uha,otvorite pogled,jer vrijedno je svugdje gdje ima povijest koja vas može obogatiti bez obzira na sve.Ostanite koliko možete,premda čekali kavu i po sat vremena,premda ne volite stijene nego pijesak za kupanje,premda vas ne smetaju oci i sinovi koji vam skoče pored glave skoro na vas u načinu – Pogle kako skačem! U tim tamnim trenucima koje pamtim,nažalost,ostala je jedna svjetla točka onih koji nisu otišli van grude domaće,u Njemačke i Amerike i koji su svojim srcem ipak ostali dio ove zajednice koju zovemo domovina,a to je Vinka,žena kod koje sam kupovao maslinovo ulje,vino,rakiju ,smokve i koja je uvijek bila draga i srdačna,koja me ,purgera ,jako voljela.Hvala Vam gospođo Vinka da ipak sa Hvara nisam ponio samo loše stvari i da Vas se mogu sjetiti po dobroti i finoći i s Vama povezati otok Hvar,malu Vrbosku u ipak toplom sjećanju.  |
