Dvorci, crkve i stari gradovi
23.02.2021., utorak
Helena Rozalija Somogy - Njoj se mili u svili
|
Njoj se mili u svili Bez obzira na današnje zgražanje, ponašanja i nastupa pojedinih zvijezda,koje bi dale i nogu i uho i oko da se pojave u kakvoj show emisiji,pa čak snimaju i porniće,izazivaju sablazan golotinjom od koje svi padamo u nesvijest,premda uživamo gledajući raznorazne uratke i povijest ima svoje gledište i stav oko uopće ženske uloge u slijedu tijeka vremena.Izgleda tako da ženski spolni organ vlada i harači svijetom i to u ona vremena baš kad je žensko tijelo moralo biti dolično zatvoreno,odozgora poklopljeno šeširićem,a rashlađivalo se lepezom,grijalo psima na koljenima.Neću predaleko otići u razglabanje tih koljena i pasa,nadam se samo da nisu bili previše nemirni pod skutama kakve otmjene engleske dame i da su im jezici bili tamo gdje su i trebali biti.U 20 stoljeću i u ovom vremenu kojem živimo brakovi i razvodi su sasvim normalna pojava i uprkos „ Pogle prasicu“ i povijest je imala svoje heroine,ne uzimajući onu slavnu Lizu Taylor. Otići u antiku sada ne bi imalo smisla ,jer je zaista predaleko,pa ćemo zaboraviti da se i rat veliki vodio radi jedne ženske,Helene Trojanske,ali isto tako možemo istaknuti da su muški radi te Helene ustvari patentirali i kasnije ratove,pa čak i špijunažu trojanskim konjem. 18.stoljeće ,to je moje vrijeme,vrijeme bogobojaznosti i opće uglađenosti sve dotle se ne zatvore vrata budoara na plemićkom dvoru.Ovo je povijest i tu nema smisla nikakvog moralizirati niti diktirati neke svoje poglede ,nego samo povijest sagledati u protoku ljudskog postojanja na ovoj planeti.Isto tako nema potrebe niti banalizirati činjenice nekakvim osobnim dodacima i razmišljanjima,nego se prepustiti otkrivanju davnog vremena ,sagledavajući današnje.Ne volim banalnosti! Helena Rozalija Somogy,snažna ,hrabra žena udavala se četiri puta.Datum njezina rođenja kao niti godina zapravo se ne zna,postoje pretpostavke između 1658 i 1718 godine,a u praktičnoj povijesti nalazimo je u crkvi u Belcu gdje je svoj grb prislonila na grb onih Bedekovića.No ,idemo polako. Kronici ju opisuju kao povisoku ženu izuzetne ljepote, i svoju je ljepotu toliko dobro iskoristila da je možda poživjela duže,bila bi jedna od najbogatijih žena svog vremena,pa čak ako gledamo i tadašnju Europu,a danas bi u naše vrijeme bila sigurno negdje na onoj Forbesovoj ljestvici.Bila je svakako plemkinja,udata za prvog muža plemića Lepossija,no živjela u oskudici koju nije podnašala,pa je svoje tijelo iskoristila kako bi se domogla novca i prodavala ga je uspješno izuzetno bogatom barunu Gothalu,čovjeku koji je naprosto bio rob pohote.Taj isti Gabrijel Gothal imao je stariju ,bolesnu i oronulu ženu s kojom je bio u dogovoru da će za svoju buduću ženu uzeti Reginu Rauch,koju je bogato i obilato darivao,a isto tako i njene roditelje.Nakon smrti svoje žene ipak je oženio Helenu,a Regina se morala zadovoljiti onime što je odprije dobila,šutke.S našom Helenom živio je samo godinu dana i učinio je bogatom baštinicom čitavog svog imutka.Helena je tako naslijedila golem novac,ali i prostrana imanja Jalžabet,Granje,Martijanec,Hrastovljan i ostale. Da je ostala udovica i da ju nije tjerao taj njen veliki apetiti sexualni,doprla bi svakako do nečuvenog bogatstva,ali se ipak preudade za Baltazara Bedekovića koji njenim novcem kupi za svoju djecu imanja Gotalovec,Jalžabet i Granje.Poslije njegove smrti nastade rat oko posjeda i premda je Baltazarov sin ženio kćer Heleninu iz prvog braka rođenu Lepossi i iako je Bedeković želio da se njegovi sinovi ožene za ostale kćeri Lepossi,to se nije dogodilo.Isposlovala je ipak Helena da u kraljevskoj donaciji bude naglašeno kako je ipak sve kupljeno njenim novcem,tako da su sinovi,možemo reći ostali kratkih rukava oko imanja poslije svog oca. Nakon brojnih parnica sa sinovima Bedeković,opet je povede strast i tjelesni užitak i udaje se opet za Ivana Habijanca,kojem kupuje potpukovnički čin,ali kad je svoju darovnicu opozvala pobjegao je Habijanec u logor od proklete babe i pošteno ju je oblatio. 1758 godine pada u postelju,piše oporuku i ostavlja novac onima koji ostaju,no za povijest i da ju ipak malo opravdamo,i da ju baš ne nazovemo crnom udovicom,ostade nam njezino dobro djelo do kraja postojanja,a isto tako i spomen njezinog imena do kraja vijeka.Naime je za svoje kmetove osnovala zakladu od 3000 forinti kako bi oni dobili kamate u slučaju kakve nevolje. Umire 1760 godine 7.3.  Oznake: varaždin |
