Dvorci, crkve i stari gradovi
21.02.2021., nedjelja
Mirogoj kapela Kukulj od Limobrana
|
Volim Mirogoj.U svako godišnje doba,no ,nekako mi je ipak najdraže u ljeto,kad sparina I vrućina stisnu grad.Nije to više kao nekada,jer je za mene I sam grad izgubio onaj duh,pa se tako I samo to groblje mijenja u skladu s nekim novim pojavama I licima.Grobovi se prodaju ili preuređuju za neke nove vlasnike,jer su stari ili pomrli,nasljednicima ili ne treba ili ne mogu plaćati više grobnice,a novi stanovnici,kao oduvijek,bore se za svoje mjesto,što elitnije na ovom pa tako I u zadnjem spavanju. Ipak je Mirogoj miran,pjev ptica,miris one ustajalosti starine,vlage,miris arkada,duh prošlosti I povijesti,sa vrednim inventarom.Kipovi,statue,posvete miruju u svako doba,bilo to ujutro ili predvečer.Nekome zvono zvoni po posljednji put,netko tamo place,radnici lupaju,voze kamioneti,ali ipak taj spokoj tog mjesta ostaje I dalje netaknut.Tu više ne treba niti garderoba,niti rukavice,niti balska haljina,svejedno je kako ćeš doći dokle god si tih I miran I ne remetiš san stanovnicima.U lipnju prodire oštar miris lipe,u kasno ljeto miris kestenova cvijeta koji već najavljuje jesen I kišu.Ja sam ipak sada tu u ljeto,nije me briga za blagdane,niti rođendane,dolazim ovamo prošetati,obići grobove svojih,s kojima se moram porazgovarati što se dešava ili desilo doma,posvadim se ,zapalim cigaretu jer su oni još uvijek sa mnom tu I kao da nije niti bilo kraja.Ja se naprosto I samo razgovaram.Baš me briga što me s okolnih grobova gledaju čudno,ja sam se došel sad posvaditi I to ću napraviti.Ne dam se smetati uopće. Prošetam ja tako grobljem,ne samo svojima,čitam imena,gledam spomenike,Frangeš,Bolle,Felbinger I ostali okupili su ovdje sjajnu garnituru svojih ruku.Moraš se diviti. Nedaleko od mojih stoji žutina stara,pristojna bizantskog izgleda,sa grbom dosta čudnim u ovim našim krajevima.Mauzolej je to,pravoslavni ,točno nekako na polovici dijela pravoslavnog ,židovskog I katoličkog groblja I kao da ih tjera sve skupa u red.Mir I mir.Na njegovom zabatu stoji uklesan minaret,koji se I inače rijetko sretne u heraldici,ali taj minaret označava upravo to da je ovaj ovdje koji spava u onom kratkom periodu zauzeća od strane Austrije Sandžaka I Bosne,branio pravo te carevine na tim teritorijima.Dobio je za to odlikovanja,viteški naslov I predikat.Predikat po rijeci,a ne po slavnoj kakvoj starini od grada.Kratko je on ustvari službovao na Balkanu,poslali ga iz Tromeđe dalje 1884 godine u sami rub te carske priče u onu ,koja će tek za par godina postati strašno sjećanje na rat Veliki,onaj prvi,u Galiciju,a onda u Češku,gdje u Karlovim Varima I umire.Nikakve veze sa Zagrebom. Ali ipak u Zagrebu je živjela njegova udovica Judita I preko Bollea I njegovog posredovanja gradu,dala je sazidati ovaj mauzolej svetih apostola Petra I Pavla. Gradnjom te kapele ona je ispoštovala želju svog muža da ne leži u Pragu, “nije mu se svidjelo tamošnje groblje ,jer je u neprijatnom položaju, okruženo raznim tvornicama i da ne bi želio ni mrtav u njemu ležati». Na sama dopuštenja I dozvole dugo se čekalo,uvjetovalo,slično kao I danas,birokracija svoje radi. Sama posveta kapele Petru I Pavlu isto tako nije bila slučajna,jer se pokojnik zvao Petar – Kukulj od Limobrana (Rijeka Lima u Sandžaku) – feldmaršal.pukovnik ,vitez,a isti titular – ime nosila je prvotno pravoslavna parohijska crkva u Zagrebu 1785 godine ,sve do kupnje nekadašnje Margaretske crkve 1794 godine kada je dobila I ime svetog Preobraženja. Bolle se na ovoj kapeli poigrao bizantom,kako bi istaknuo upravo vjersku komponentu ,mada je išao I za nekim svojim ekleticizmom. Do gradnje ove kapele arcade su bile nedovršene,samo je bila dovršena grobnica obitelji Vrapćević,tako da je mjesta bilo dosta ,ali Judita je željela za svog muža ipak nešto trajnije,što će biti ukras ne samo njemu nego I gradu. Tako I jest,ova kapela-mauzolej ukras je groblja I Judita KUkulj od LImobrana dala je posvetu za vječnost svom mužu,a opet tako treba I biti,zajedno u ljubavi I pred Bogom.  Oznake: Zagreb |
