Dvorci, crkve i stari gradovi
12.02.2021., petak
Korođ
|
Za puno stvari ,pa čak i one obične trebalo bi se imati širi pogled,informirati se i uvijek ostati svoj.Ma koliko god to nekoga koštalo živaca.Ja gledam dnevnik,čitam portale i medije,čujem sve i svašta,ali pokušavam što realnije sagledati sve skupa,mada me naravno mnoštvo stvari pogađa.Pokušavam objektivno prikazati sve skupa,bez doticanja ikoga ili ičega izravno,da se nitko ne uvrijedi i pokušavam donijeti povijest na svoj način,jer povijesti na njihov način nema.Povijest je u nama i tu bi trebala biti,jer s tom povijesti mi hodamo ukorak svaki dan,koliko god se činilo da nije tako,ali za nekih par godina ista ta današnjica će nas lupiti opet u glavu i onda se pitamo kaj onda nisam slikal ili barem zabilježil.Ja svoju povijest nosim iz glave,naučenog,listam knjige pametnih ljudi i pretočim ju onako kako bi to meni izgledalo u mojoj glavi,daklem na moj način,jer kopirati nekoga bez obzira na sve nije baš nekaj,barem ne meni, i iako je tako puno lakše,lepo zemeš miša,otvoriš internet i klik,ljudi lajkaju po fb i instagramu i to je to.Vole me!Povijest se doživljava jedino osobno lično i personalno i nikako drugačije.Kaj bi ja veroval nekome da je to lepo i spametno ako to nisam sam vidio.To se zove neuko znanje,pa su se lepo ona dva starca porazgovarali meni pred uhom o jako pametnoj misli jednog čoveka,koji je rekao za nas da smo stoka sitnog zuba.Izgleda da i jesmo,jer otvoriti net,a ne vidjeti sam stoku i nije neko znanje,već ono doma sam pa ajmo ,verujem čvrsto i to je jedina istina.Tako dalje neće moći,jer stvarna slika stanja jest da,da propadamo iz dana u dan stalno.Deca bežiju van od svega dogmatskog plus novac koji im treba za isti onaj referendum o obitelji,jer ako buš delal one proste stvari koje se ne spominju u finom društvu,morti ti pobegne,pa buš za 9 meseci zibal nekaj doma,kaj nemreš prehraniti.Če oćeš biti gej isto tako odi van,jer bute susedstvo tu saseklo u korijenju,društvo teških moralista odbacilo,isto ono koje ide u crkvu našu i moli se dragom Bogu,koji je i tebe napravil na sliku svoju ,ne samo njihova kolena.Ondak pak posel dobiti nemreš,jer ga nema,jer nemaš veza,jer buš dobil plaću taman da si kupiš kaugume i cigarete,ako ju dobiješ.Budiš se svako jutro uz pokliče za doma i za neretvu,a nitko ti nije dal lovu za to nego je pobireju drugi.Itd itd i kam to vodi,niti sexa,a niti love.I onda te još nafilaju ponosnom nekom povijesti,koju je netko isklikao po internetu i ti si sretan.A ja ti kažem izađi i povijest doživi sam.To delaju svi pametni povjesničari i nije tajna.Ne sediju doma i ne klikaju,nego lepo gojzerice na noge,štap u ruke i Mesija.Kad pišem znam da će mnogi krivo shvatiti ,neki će pravo,neki će šutjeti,neki vrtiti glavom,neki će razmišljati nacionalno,kaj nam ovaj ima držati lekcije,nek ide u domovinu svoju nasušnju,imamo mi dost pametnih ljudi Hrvata koji bolje znaju od njega,pa sediju pred kompom i klikaju,a ovaj kaj videl je dve crkve,jen dvorac,a kaj će nam to vrag ti dvorci,pa su oni svi umrli i niš ne vrediju,je bolja Ceca Meca i Veca od svih njih skupa,viš kak su lepo oblečene.Ja idem dalje,a vi kak tko hoće........samo budite nježni! Sclawoniae.... Ne želim se baviti samo činjenicama,već pišem na način da se nekaj nauči,a opet da nije sumorno i dosadno,knjiški,kronološki.Dajem od sebe dio trača,dio legendi,dio priča i meni se osobno takva povijest u priči više sviđa nego ona kaj sam se učil u školi.Volio sam povijest,ali ono u školi je bilo zbiljam dosadno do bola,pa sam doma kasnije preko knjiga naravno,jer onda neta još nije bilo nadograđivao svoje znanje.Dosta sam toga i zaboravio,ali eto i opet imam hrpu knjiga uz koje se prisjećam,a kako sam počeo pisati onda zaista i učestalije kontroliram podatke. Slavonija je stara hrvatska kraljevina,branila je područje da Turci i ostali ne provale i ne dođu do Londona,ima puno građevina,jako puno crkava i starih gradova,kula i utvrdi,Njene granice bile su daleko od zadanog ili današnjice.Super je ta Slavonija,kaj nije?Prvotno je bila rimska pokrajina Panonija,a onda dolaskom Slavena povezanih sa Avarima čini jedinicu za sebe i kao zasebna kraljevina ostaje sve do 19 stoljeća. Ali Slavonija je puno više od tih šturih povijesnih činjenica.Svaka ta cesta,građevina čini dio te cjeline,svaka od njih ima svoju zasebnu priču i čini jednu veliku krasnu storiju kroz i uza sve ratove,ranjenike,ratnike,vitezove,kraljeve koji su tuda prošli,osvajali je ,rušili ili pak gradili.A ja sam krenuo i stao kod jednog velebnog grada koji stoji sam u polju i priča svoju priču samo ako uho prisloniš bliže. Ovaj je grad iz dječje bajke,drevne zidine izranjaju iz magle i zemlje poput kakvog srednjevjekovnog viteza.Cijeli je kompleks izdignut kako izgleda umjetnim putem.Obitelj Korođijevaca držala ga je više od tristo godina,te nam tako Gjuro Szabo piše :Porodica Korođi držala je od 13 stoljeća grad Korođ,koji se spominje godine 1290 kao castrum Kourough,godine 1296 kao castrum Kooron ultra fluvium Drauwe.Od godine 1472 u rukama je Rozgonjijevaca,no,ka snije su opet Korođijevci gospodarili gradom,dok i taj grad ne dobiše NIkola Ćupor Moslavački i Ivan Ungor de Nadasd,a godine 1474 po smrti Ćuporovoj dobije grad Ivan POngracz de Dengeleg od kralja Matije.Godine 1697(dakle,nakon odlaska Turaka)spominje Smičiklas kao ruševinu dirutum castellum Korogyar. Legenda kaže da se za noći punoga mjeseca oko grada u močvari može čuti siktanje zmija i sablastan smijeh, a često i krik od kojega se svim živim bićima ledi krv u žilama.Prema pučkoj predaji poludjevojka – poluzmija je mitsko biće koje ima gornji dio tijela ženski, a donji dio tijela zmijski rep. Navodno je Filip Korođ pobjegao s Kolođvara, jer su ga opsjedale močvarne zmije. Kasnije su zaposjele grad poslije odlaska Korođa. Filip Korođ je zazidao svoju kćer u zmijsku kulu da mu čuva blago, koje nije mogao ponijeti sa sobom. Ona se je nakon toga pretvorila u poludjevojku – poluzmiju. Narod ju krivi za nestajanje djece u blizini Kolođvara, jer je ona pjesmama dozivala djecu u ruševni otvor s vanjske strane, a nakon što su djeca ušla ona ih bi gušila svojom dugom kosom i proždirala njihova tijela, koja su joj omogućavala preživljavanje. Nitko tko je ušao u otvor s vanjske strane, koji je navodno i ulaz u podzemne tunele, kojima je Čepin spojen s Kolođvarom, pa onda ide sve do osječke Tvrđe. U taj otvor prilikom obnove konzervatori su pustili psa, koji se nikada nije vratio… Jedna od legendi veže i baruna Franju Trenka, da je nakon uspješnih ratova za austrijsku krunu opljačkano zlato pohranio je u zmijsku kulu. Kako nitko od njegovih pandura nije imao hrabrosti doći po sedam sanduka zlata, možda se to zlato i danas tamo krije… A možda upravo čeka na Vas!    Oznake: Slavonija |
