Dvorci, crkve i stari gradovi
12.02.2021., petak
Cazin
|
Sve do nedavno bila je to prašnjava cesta ,stara,a podsjećala je upravo na one ceste iz starih filmova,prave romantične seoske uz pjev ptica i protok vode.Kad si trebao krenuti njome putem uvijek te je ljutilo baš to,da je stara,prašna,puna rupa,sa granama drveća iznad,koje su činile hlad.A onda su je asfaltirali ,pretvorili u modernu,sasjekli grane i upravo tada shvatiš da je nestalo onog seoskog čara,onog ugođaja iz starih filmova,sa livadama po kojima su trčala djeca,pasle krave,ovce,koze i kao da je sama rijeka izgubila taj svoj čar.I uvijek se i redovno sjetim one stare,drumovi će željeti Turaka,ali Turaka biti neće. Upravo ta cesta pored rijeke Gline teče prema Bosni,prema Uni,i ja se krećem u još toplu jesen,premda su jutra već hladnija ,maglovitija u tim planinama.Šuma se hladi od dana i jutro pretvara u svježinu.Idemo na put.Granični je prijelaz Maljevac,a onda dalje prema Bihaću.Ostaju za nama Velika i Mala Kladuša,nove i stare džamije,poneko groblje,ljudi,auti koji jure.Ostaju djeca,krave,starci,ostaje u zraku i poziv s minareta na ranojutarnje obraćanje Bogu.Bosna još spava,onako starinski opuštena,ali i opustošena poslije ovog rata,mada je ona bila prekretnica skoro pa svih svjetskih ratova,pa je netko izjavio davno,da upravo u Bosni počinje i završava rat.Ne mogu reći da je dama,niti majka,niti bilo koja žena,ona je samo i jedino Bosna,raskošna i kamenita,sirota i ponosna,gizdava i jedra,a opet tako pusta.No,tako smirena dok se skriva iza šuma i planina.Neću daleko,nego me nešto vuče samo do Cazina.Nekako sam se uvijek žurio doma,ne zadirući u privatnost jednog grada,grada koji od davnina stoji upravo pa skoro na prvoj crti obrane.Seže njegova povijest u stare one hrvatske kraljeve koji tu krajinu i taj grad pokloniše onog kninskim biskupima da tu dignu svoj stijeg i da brane i da se diče ovim dijelom,upravo na ulazu u Hrvatsku.Do granice s obje strane negdje oko 40 km,a za pravog vojnika i pravog generala to nije ništa,nego se treba hrabro boriti da se sačuva svoje pleme i osvojeno područje.Kao da su i nekad znali da je upravo taj dio svijeta onaj koji otvara vrata dalje,pa se gradilo slavne starce da brane ili da prodiru dalje,a opet da čuvaju starinu svoju. Jako je dugo bio Cazin drveni,a onda se ipak počelo i zidano graditi.Na vrhu iznad grada stoji još par kamena koji svjedoče o povijesti starog dijela,narod to zove „ manastir“,jer je ovdje skoro do kraja 19 stoljeća bila crkva,biskupska vjerojatno,a onda je nastala džamija,velika,raskošna na ponos skoro pa cijele Bosne,a izgrađena je upravo od tih starih kamena i tih starih zidova. Vladala je ovdje u ona davna vremena 11 stoljeća biskupija kninska,od kada ju je osnovao kralj Krešimir 1050 godine.Kao i svagdje ,po tim našim starinama i ovdje u tim zidovima čitamo legendu,priču o postanku toga grada koja nam kazuje,priča,premda ne poznaje biskupa,ali je svakako blizu povijesti,te govori da u ono vrijeme kada je slavni knez Keglević zidao Bužim,čobani su našli brdo kao zvijezdu među zvijezdama okomito i gotovo na sve strane vodom optočeno,kao neki otok.Glavari odluče odmah sagraditi manastir,podignuti zid .Nasuprot tome sazidali su stari grad u kojeg se naseli narod i tako postane Cazin.Hrvatski kraljevi osobito su cijenili kninskog biskupa,i držali ga kao svojeg,dvorskog i s time naravno da su mu ugađali raznim imanjima i posjedima,pa tako i ovim.Samo cazinsko imanje ležalo je u sredini tog kotara,tih imanja,pa se tu pobirala i desetina.Posebno im je dobrodošlo to imanje cazinskog 1522 godine kad su Turci zauzeli stari Knin ,te su se tako biskupi kninski ovdje preselili i ovdje im je postao domicil dugo vremena.Odavde su i upravljali svojim imanjima.Naročito su ovdje boravili biskupi Andrija Tuškanić koji je 1527 godine sudjelovao na izboru kralja u Cetinu,pa onda zatim Petar Ripča,Matija od Zabrđa,obadvojica zagrebački kanonici ,a možda nama nekako najpoznatiji Ivan od Iloka.Osim grada starog spominje se u Cazinu i varoš sa sucem i građanima. Tijekom 16 stoljeća javlja se biskup Andrija Tuškanić 1530 godine iz Topuskoga da Turci silnom vojnom prijete Cazinu i krajini.Iza Andrije kratko ovdje dolazi Petar Keglević koji je po kraljevoj naredbi grad morao predati Petru Hrvatu od Klisa,novom upravitelju Topuskoga.Politička i vojna previranja 16 stoljeća izrazito su jaka,pa se čuva pismo od 22 svibnja 1557 godine kojim Juraj Iločki javlja iz Cazina kapetanu bihačkom Jurju Saueru da se Malkoć-beg sa jakom vojskom približava krajini,Cazinu i Bihaću.Ipak pade Cazin pod turske ruke 1576 godine kada ga otima Ferhad paša bosanski i to kažu na prijevaru usred noći.Osvojivši Cazin pretvore crkvu odmah u džamiju.Premda se žalilo Istanbulu da se vrate osvojena područja,ipak se to nije desilo. 1630 godine austrijski diplomat,a hrvatski pisac,Atanas Grgićević opisuje nam Bosanski pašaluk i kaže za Cazin da je dobro utvrđeni grad i mjesto. No,mira nije bilo niti kasnije na ovom dijelu,pa se pustošilo i pljačkalo na sve strane,a poglavito 1685 godine karlovački general grof Herberstein s hrvatskim graničarima dođe pod Cazin i opustoši ga.Što je i malo ostalo od svega popali iste godine 26 studenog karlovački namjesni general grof Matija Strassoldo.1687 godine pak popališe Hrvati Jezersko i Bilu Stinu,razbiše Turke u cazinskom polju i kod Tržca na Korani.Tom prigodom raseli barilovićki kapetan barun Franjo Oršić Vlahe,što su ih Turci još u 16 stoljeću naselili u ovom kraju,te ih naseli u Perjasicu i Tržić između Korane i Mrežnice,gdje im potomci i dan danas žive.   Oznake: bosna |
