Dvorci, crkve i stari gradovi
16.11.2017., četvrtak
Gospa od Čudesa Oštarije
|
Ustanem ja tako sabajle,jer stari ljudi malo spavaju,pa se pribrajam u tu skupinu polako,premda sam i nekada volio u zimi provesti par dana sa hokejašima u Opatiji,a danas i sam njima pripadam,pa skuham kavu,upalim dalekovidnicu i počne politika moje kuće za taj dan.Vidim štrumfove i štrumfete,kako razglabaju o svemu i svačemu,samo kaj ja njih ništa ne kužim,to je valjda zato jer pišem i govorim kajkavski,a oni ne.U svojim tekstovima nikoga ne želim povrediti,pa se ustvari malo referiram na gluposti politike i onoga što je ona napravila od naroda i narodnosti i automnih pokrajina od nekih godina naovamo.Tako se eto gospođa obazrela na moje pisanje starom kajkavianom,da kako mi dobro ide ,a ja sam joj odgovorio : Mi u Bosni kad se rodimo,odmah počinjemo učiti kajkavski da se lako spremimo za Zagreb“ nije citat točan baš,ali tako nekako.E to je to kad ja otvorim tv rano u cik zore ko Milena iz jedne pjesme,rano jutro pola 5. U jeku političkih borbi i pripetavanja ,tko će kome,ako ne svoj svome,a onda ćemo po šampanjcu setim se ja svoje mladosti,kad jest bilo svašta,ali smo znali da je svašta i nismo to niti gledali i premda su nam dozvolili da se kao i danas fol obratimo.Isto tako,sjećam se nekoliko filmova koji su i meni i generacijama označili živote,pa smo se oblačili,navlačili borbene stavove i jurišali na i za slobodne tekovine.Sad sigurno mislite na partizane i one druge,ali ne,noviju politiku ,a poglavito onu poslije 1945 godine ostavljam ljudima kojima je to trend trenutni i zabava,ja se vraćam puno dalje u doba slavnih vremena za opstanak jednog drugog naroda.Indijaneri prihajaju,a i kaubojneri i to ravno posred naše Like,što me je kad sam saznao jako zabrinulo,kako ćemo ove godine na more,kad su nas indijanci stisli i okupirali celi naš teritorij.Videl sam i tada jednog lika na tv,ali mi nije baš bil prikladno odjeven za tu situaciju,nego onak zrihtan za CKSKH,a ne da porazi te pofarbane tipove.U jeku najveće borbe Indijanaca i naših kaubojskih snaga,najednom iznad njih preleti avion.Pa kaj je sad?Mamaaa,tataaa.......  Pada kiša,bogami je i zahladilo,ali mene ništa ne može omesti,pa sve da se Marko Tvainović pojavi sad pored mene,ja krećem na put.Idem prema moru i premda je zima.Za one koji ne znaju preko Senja ide kratica za Rijeku,pa sam ja tim putem.Muzika u autu svira,grijanje pojačano do maximuma,vani pada kiša,romantika......U glavi zbrajam i oduzimam,brojim svaki taj sitni kilometar i onda konačno iza zavoja most ,a malo više gore na vrhu crkva,zavjetna,posvećena Marici.Stani!!! Aoj Ličko Lešće,Otočac i Brinje ,mala moja ne zaboravi me!!!Uvijek,ali uvijek mi je to u glavi!!!! Proširivši se kopnom i morem,kneževi Frankopani i ovdje ostavljaju svoj trag,gradeći velebnu trobrodnu crkvu krajem 15 stoljeća ,posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije,koja kod samog Boga zagovara vjernike,pa postaje i čudotvorna (de Miraculis),a to potvrđuje i Papa Pio II svojom bulom,kojom obdaruje samu crkvu oprostima.Bogato darivana od strane plemstva ,ljudi i svećenstva u vrijeme krbavske biskupije postaje i katedralna. Gotičko-renesansnu ljepoticu,ukrašenu mramorom,pale Turci godine 1521 i počinje se urušavati.U samom tom 16 stoljeću ostaci njenih ostataka opasuju se zidinama i nastaje krajiška utvrda,koja bi sprečila prelaz opasnosti preko Mrežnice. Kako se povećavao broj vjernika,tako su Frankopani ovdje napravili krčmu sa prenočištem,pa samo mjesto zbog velikog broja dolazaka vjernika, iz Otočce mijenja ime u Oštarije – oštarija krčma,gostiona. U 18 stoljeću gradi se nova crkva i gubi svoje značajke ranijih vremena,a u 19 stoljeću preuređenjem postaje ovo što danas vidimo kad se nađemo na tom području. Bilo da Vas put nanese ili s namjerom dođete ovdje ,a pogotovo 15 kolovoza na blagdan Velike Gospe,otići ćete odavde puni nade i mira.Pa krenite..... |
