Dvorci, crkve i stari gradovi
08.09.2017., petak
Masoni u Nazorovoj
|
Ne znam koliko se Vas sjeća one kazališne predstave kazališta Komedija,moj otac socijalistički kulak.Daklem u toj predstavi mali se zaigral pa su to otkrili među stranicama njegove teke,pa je isto tako preveo i kraticu ZAVNOH – završena atrakcija Vladimira Nazora opjevanog heroja.Ali je eto taj drug Vlado dobil jednu skoro od najljepših ulica u Zagrebu,punu prekrasnih vila,prvo židovskih,ladanjskih-plemićkih,a posle toga kako se koja vlast mijenjala tako su se u otimačini poslije 2 svjetskog rata izmjenjivali i vlasnici,sve redom odani partiji i kako kome stigne,preko druže Tito mi ti se ,a onda nakon socijaliste vlasti Helou Merica.Cijeli taj Tuškanac polako tone prema dole poradi potoka Medveščaka,ali je cijeli taj dio grada na padinama i iznad grada ostao nekako u elitnom smislu,pa se sve skupa proširilo na selo i seljake i gdje su donedavno ljudi imali patke,guske i krave,nastaju elitne urbane vile.Ja žalim za tim vremenima onog starog Zagreba,kad je em sve bilo jednostavnije em je ipak bio neki red uprkos hoćemo radnike i seljake na sveučilište,a danas niti jedno niti drugo nemamo,sve nešto sama gospoštija koja niti pošteno pozdraviti ne zna.Selo nema veze sa karakterom niti sa odgojem,dok seljaštvo ima.Ovo zadnje nas je dopalo u svom svojem sjaju. Koliko sam se puta prošetal tim dijelom,što intimno što onako čistam da protegnem noge,pobegnem od doma malo,prošetam pse,sanjkam se ili napijem kuhanog vina u „ šumskom dvoru“,poslije ledene ,zimske šetnje do gore,a onda dole kroz Jurjevsku s noge na nogu,aj ulice i ti si pijana. Na samom vrhu tog strmljenja ,ako gledamo od centra stoji vila plemenite obitelji Pušić,točno tu gdje se danas reketa i lovi loptica bijelog sporta.I o tome postoji priča,ali ne bum dalje o tome,jer bum fakat opal u teški trač,a on ne dolikuje vremenima slavnog doba vlasti,kad je sve bilo u rukavicama sa obaveznim moj naklon i kad se moral pred uglednom damom,pa i ostalima napraviti lagani kniks sa koljenima ili glavom,kako sam i ja učen,i ali zaista obavezno skinuti šešir u znak poštovanja.Danas su šeširi out,ne skidaju se niti tam di treba,naime u zatvorenim prostorima.Balkan na američki način,a dobra stara bečka škola postala je posprdna stvar u kojoj ispadneš kreten ili peder,ako kojim slučajem napraviš gaf i skineš istu. Možda nekima smeta moj kajkavski dijalekt,ali eto tako sam naučen i tako govorim čak i kad radim,jer se taj hoch zagrebački štih u načinu i govoru brzo i sve brže gubi.Ako onaj tamo na onoj krasnoj emisiji Lijepom Vašom i to voditelj jedne ovak ugledne emisije dere po nekom slavonskom,ako oni tamo kaj kuhaju nasred dalekovidnice govore šug ili teča,onda ja mogu isto tako lupati po onom kaj je moje,a sad kome smeta,smeta,nikad nikome ništa pravo.Ja volim sve dijalekte i ne smeta me niti jedan,ali me smeta mnoštvo drugih stvari i to jako.  No,nisam tu zbog objašnjavanje jezika i narječja nego zbog te ulice,kojom sam se u jedno sparno popodne nakon niza godina opet prošetal,da vratim neke stare osjećaje ili uspomene.Nije više isto kao nekada,a bogami nije niti meni više 3 x 7. Uvijek je ljudski rod nečega bilo strah,od pamtivijeka pa sve do današnjih dana,da nekaj krivo ne veliš,ne napišeš ,pogotovo u ovo doba medija,a nekako je sve to sakupio u sebe ,strah od tajnovitoga,nejasnoga,onoga iza ćoška masonski pokret.O njemu se i danas priča,kao o mjestu,vremenu,osobama punom love,koji oblače ovim našim nebom,pa kako god da se netko od tih masona ujutro ustane na krivu nogu,plati tko drugi nego planeta.Mada su masoni napravili i jako važne stvari,ali pod okriljem krinke i mraka crnoga,kao vrag pekleni. Prva ta novotarija pogodila je Zagreb po ne zna se koji put 1912 godine u tada ulici Mošinskog,danas Nazorovoj i to na broju 24.Tu je bio hram,centar iz kuće iz koje se čudno parilo u bojama,gdje se odlučivalo o svemu i svačemu,a možda i kuhali kakvi napici ljubavni ili oni politički.Lože su imale razna imena posvećena velikanima kao Strosmayeru,Ivanu Draškoviću koji je to sve i započeo u dvorcu Brezovica,pa Klenovniku,pa malo grka i rimljana tipa Prometej,Neptun i ostalima.Cijelo to sijelo i prelo trajalo je u ovoj kući sve do 1938 godine kad je prodana,a kam su se kasnije genuli ne znam,ali je možda i bolje da ne,jer vrag nikad ne spava,a masoni su svuda oko nas...... |
