Samo Durica

srijeda, 22.02.2017.

trn i Ruža

četiri je godine spavala
uspavana ljepotica,
iz godine u godinu
kao iz bajke sirotica
sve više i više propadala
na najniže grane spadala
do samog dna gažena
duhom nikad do kraja poražena
krivim se rukama podat nije dala
nikad se borit za dobrobit prestala
u tišini dubokim plućima je disala
gordo glavu ponižena dizala
kičmu nejaku na okupu zadržala
svoju ljepotu na životu održala
nije se dala trančirati strancima
tvrdu branu sagradila padobrancima
mračne sobe u svijetlost oblaćila
istinom maske ružne svlaćila
pravdom se uvijek vodila
mnogima novu nadu je rodila
grčeve vlastite utrobe prebrodila
na smrtnoj postelji ruku je pružila
svojoj se boli nikome nije potužila.
danas je njena ruža opet procvala
crna krizantema napokon je ocvala
iz kaljuže blatne polako se izvlaći
svoje pravo sjajno ruho oblaći
neki će novi vjetrovi početi puhati
tamne oblake straha i suza otpuhati
budna i ljepša uskoro će ustati
na svoje čvrste noge ponosno stati
i tamo gdje je prije četiri godine pala
bogata, iskusna, jača na njima čvrsto ostati.
na prvi pogleda nejaka i mala
svojim ljudima draga i bitna
dobivena bitka nije im bila šala.
za pravdu i dobro se isplati boriti
sve loše misli sad će izgoriti,
veselje i pjesma opet se oriti,
ufanje, vjera i ljubav u novi nas dan uvoditi.
zajedništvo opet skupa izgraditi
s veseljem sve potrebno skupa odraditi
šareni mirisni ružičnjak iz pepela posaditi
od sada će samo mir u tom vrtu vladati.
- 06:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #