Samo Durica

petak, 13.11.2020.

Kuhinja 24

Kak su mijenjali taj signal na teveu, il kaj su vec radili, s običnog na HD, pa nam oni stari resiveri nisu više šljakali, morala sam uložit neku pinku u to, pa sam uspijela ulovit jedan onaj na kiosku s kojim sam dobila i tri mjeseca zabadave gledanja HGB-a i drugih blagodati stranih programa koji nude svakakva televizijska, ali i holivudska čudesa, tak da sad imam prvi put dvastčetri sata kičn, teve program kulinarskih crtica od britanske talijanke, preko egipatske Maye, sve do gradskih slastica bradatog Holywooda, no, nije mi njegova tehnika tak jako zanimljiva, i iako me egzotična kuhinja i vizualno neopisivo privlači, nemam ni te sastojke ni začine kojima bih mogla ostvariti takve maštarije, više me zanimaju recepti koji ae mogu kristiti u svakodnevno kakve radi Oliver za svoje klince, al fora mi je barem pogledati kako se pripremaju određeni specijaliteti, i prekrasne slastice kao iz izloga, i da, fora mi je samo vidjeti to sve, a usput i naučim pokoji trik, usput nekak imam filing kak sam se barem na kratko odmaknula od ove sive i sumorne svakodnenevice koji je svakim danom sve napornija, i teleportirala u zanimljive krajeve, pa mi takav lajt sadržaj taman dođe povoljno za odmaranje psihe i savršen su odmak od interakcije s raznoraznim spodobama koje imaju obraz džon kao i manjak intelekta doć u kolektiv nakon druženja s pozitivnima, te se čitav dan prešetavat od do, vodit razgovore i širit boleštinu uokolo, a tek onda obavijestiti nadležne o tome i završit u samoizolaciji nakon kaj je korona posijana posvuda, ono, sa stavom: " Ja, Ja, Ja, dugo, dugo nitko, pa opet ja i samo ja! ". Zbog takvih neodgovornih, a meni je to prije svega bezobrazno i bezobzirno, jer svi već padamo znogu odrađujući duple smijene, i jesu takve brojke, pa kad dođemo do toga da bumo morali gledat koga ukopčat, a koga iskopčat s respiratora valda bu nekima došlo zdupeta u tu kašu mesto mozga koja ima pluta po lubanji. Zato gledam te umirujuće kolaž emisije šarenih boja s ambijentalnom glazbom i zamišljam si kak bi bilo lepo otputovat nekam di se tak fino papa. Nekam di je toplo, sunčano, di se pleše, pjeva, pliva, hm. Sutra radim cijeli dan, onda trčim Frana odvest na trening i čekam onaj blaženi trenutak kad se vratimo doma, obavimo sve kaj treba da se mogu stropoštat na kauć s daljinskim u ruci. Zato sam i njemu uzela taj jedan resiver s kojim smo dobili paket crtića, pa se sad ne natežemo više oko njega ko neki stari bračni par. Uspjela sam danas napravit rižoto po tom jednom novom receptu koji sam ubrala, al fora je u tome kaj sam mu u rižu uvalila jetrica, na koja mi inače frkće nosom i viče kak ih ne voli, a ja ih obožavam i podsjećaju me na okuse djetinjstva, dodala sam i mrkvu koju mi je on ogulil i narezal i čija slatkoća je ublažila gorćinu jetrica, pa pred kraj naribani sir zbog kojeg je rižoto predivno kremast, kuhala dugo da se sve stopi u kremasti užitak, nije ni skužil da jede jetrica koja sam prije uvijek radila sa žgancima sebi za gušt. Za desert smo skupa zamutili muffine, tak da smo danas imali gurmanski užitak za malo love. I to su ti neki trenuci koji me još uvijek održavaju u pogonu.
Svaku večer prije spavanja stopala mi pulsiraju i bride. Tako da kad završi ova covid devetnaesta pošast mogla bum se zaposlit u cirkusu kao hodaćica po žeravici.

- 01:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.11.2020.

Teba znat

Fakat nije lako odgojit muškarca.
Kolko god se trudim da bude samostalan svaki fakin put mi se to obije o ćelendru. Pa onda ti nemoj sve petput provjeravat i hodat nad njim ko kobac. Lepo mu jucer velim: " pripremi si obleku za sutra čistu i toplu" ;
" ma ne treba, ove sam traperice nove obuko, čiste su "
Reko, adjde de, velki je dečko, nek si sam bira, i gledam ga ujutro prvo: " ta majica ti je zaflekana, Fran, nemreš takav u školu, jesam ti rekla još jučer da to provijeriš, pa kaj ja fakat pričam bezveze, i blablabla, naravno, i sebi i njemu i dragombogu sam već dosadila, kosu bi si počupala najrađe kolko me jedi to, i ono njegovo:
" a, dooooobro, mama, evo, presvlačim se ",
Ko da sam ja ta koja je nekaj zasrala, i, onda opet obuće neku koja mu je pretanka, pa ja moram prigovarat i govorit kaj treba gore, natežemo se tak s tim ujutro kad su meni žifćeki tanki ko flispapir i na gumilastiku, ono, nikad ne znaš kad bi mogli popustit i speć te, a njemu se živo fućka, sjedi u kupaoni, kenja i pjeva, pa si radi frizuru zgelom još petnaest minuta, najmanje, tak da zadnjih deset prije neg moramo krenut mi veli mrtav hladan: " nekak sam ti gladan jako "
" sad mi to veliš, Fran? " pjena mi na usta već ide, al ne od kapućina fina.
" paaaaaa kad prije nisam bio gladan "
" da, prije sranja " mislim si u sebi i smijem se, jer napokon je počel jesti ko čovjek i to me veseli, od kad trenira plivanje jede ko velki, još malo pa bu i mene pojel kak je krenulo, pitam ga jučer kaj je jel kod dede, veli : " piletinu, krumpir i četri tosta ", onda je doma večeral bolonjez, maznul mi zadnji muffin sa pol litre mlijeka, nagovoril me da skuham griz i prije spavanja još kresnul kakao, da, mlijeko zbog njega kupujem u paketima, ono, inače ljudi idu dućan po kruh i mlijeko, a ja idem po paket mlijeka i kvasac za kiflice koje obožava, pa me navečer nakon plivanja nagovori da mu ih zamijesim i ispečem, al onda ih sve potamani još tople, nemre niš ni za drugi dan ostat, u petak sam kupila vreću mandarina, vreću jabuka i vreću limuna, do danas nam je ostalo par jabuka i pol vreće limuna i to samo zato jer nisam radila pitu. Mislim si, nek jede, drago mi je, al nemreš mi reć da si gladan taman kad se treba iz kuće izać, i daj si onda sam nauči uzet, dosta mi je tog gotovanstva njegovog, oš jest - uzmi si, njam njam njam, prosto i jednostavno.
Sve to s jelom i kakanjem i frizurom još nekak, simpa mi je, al izađemo već na cestu, stropoštamo se s četvrtog kata uz moje nonstop nekaj prigovaranje: " daj pazi kak hodaš ", veli mi:
" kad su mi noge ko puding", kaj ti to znači, i da ti ne bi i mozgić bil ko puding, mislim si u sebi, jer, koprvo, neopisivo me nervira kad se bedari na bilo koji način, pogotovo po stepenicama i pogotovo ujutro rano dok meni samoj mozak još nije na pravoj radnoj temperaturi, al najviše kaj mi muči jetra je to da je domaloprije se vukel po kući ko magluština ova vani i rastezal se skup s kišnim glistama, žvakal kruh s abc sirom ko da kamenje od asfalta žvače, a sad skakuće ko ptićica po štengama, dok ja sve gledam kak bu si skrenul nogu i već razmišljam jel imam za taxi do traumatološke, i onda me opali ko ćuška posred pi*$&, ono, ne šaka u oko, neg lopata blata prek celog desnog koljena s taman tolko trave da flek ribam pol vikenda i onda lupam po glavi samu sebe jer sam se bezveze mučila, a znam da travu nemre ni žičana kefa izvuć, a kaj je najgore od svega: moje dete u ponedjeljak ujutro dolazi zmazan u školu, ko " Pucko " jebeni iz čitanke za prvi razred iz sedamdezdevete, i još se usudi, nakon kaj sam mu pokazala to, tražit me da mu zategnem žnirance.
Ak ga taj tren nisam zakucala u šaht, nebum nikad, i sreća mu njegova kaj su mu naišli neki prijatelji iz razreda s roditeljima, jer mi je para na uši izlazila još u Martićevoj na epidemiološkoj dok sam drekec predavala, dobro da me doktorica nije poslala na alkotest dok mi je ruke pregledavala kolko sam se tresla od bijesa.
I vrtim si u glavi i brojim sama sebi: " da ti nisam rekla ", pa skužim da to kaj ja njemu govorm znači kolko i ovima kaj se okupljaju na prosvijedima bez maske govorit, božemiprosti, nije glup, al je gluh. Ne da ne čuje, nego ga ne zanima. To se zdravoseljački veli: " ne jebe ga ni pol posto kaj mu govorim. ".
I zato skidam kapu i klanjam se do poda svim ženama koje su odgojile muškarce. Ovaj post je njima u čast. i uz to bile i supruge i na kraju ostale zdrave pameti, a nisu se same prijavile u neki sanatorij na oporavak.
Ja ne znam, kolko god ga volim, ja bi ga nekad..... ma, nesmem ni reć, bolje da šutim.
Strpljen spašen. Znam samo da nekoj curi koja bu to sve trpila ja fakat nemam kaj zamerit.
Prvom prilikom uvalit ću se u neke toplice na rehabi,itaciju, pa barem i na jedno popodne.














- 16:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #