Durica Vozi Kolica

nedjelja, 29.10.2017.

" ne prodajem nasmiješenog psa "

vrlo često se na društvenim mrežama objavljuju raznorazni video klipovi sa životinjama i njihovim dogodovštinama ili situacijama koje onda masa ljudi klikče i lajka, jednim pritiskom na tipku miša odabire smajlića koji opisuje njihov doživljaj viđenog, a mnogi i dodaju posebne sličice koje se mogu odabrati, također uglavnom s personaliziranim likovima životinja koji onda plaču od smijeha, drže se za trbuh, tresu, plješću i slično.
tako sam i danas vidjela taj jedan video koji prikazuje malenog peseka, rekla bih pekinezera ili nekog takvog sličnog, zbog okolnosti u kojima se pas nalazio nisam u stanju točno prosuditi, ali to niti nije toliko bitno.
ono što je meni upalo u oko, iako znam da bih prvo trebala izvaditi vlastiti trun, a tek onda primjećivati tuđe, no, kad mi je već servirano na taj način nije bilo moguće ne primjetiti kako taj, po mom mišljenju, jadan pesek leži na leđima u lavabou s ploškama friških krastavaca preko očiju, zapravo, čitave njegove glavice i još nekoliko ploškica po tijelu, dok mu po goloj koži trbuha, koji je jedan od najosjetljivijih dijelova psećeg organizma gdje je i koža najtanja, te je ujedno i jedini dio koji nije prekriven dlakom curi mlaz vode odvrnute do kraja, kao kakav slap, stalno po tom istom mjestu.
kako se ne volim previše pačati u raznorazne polemike i rasprave ni na kojim mjestima, a kamoli na jednom takvom kao što je društvena mreža ili portal, jer mi je potpuno besmisleno trošiti vrijeme i energiju na tako nešto kaj je meni osobno ništkoristi, ne veseli me niti ispunjava ni na koji način, a i ne volim se tako eksponirati. ( puno me više veseli objaviti fotku s izleta na kojem sam istinski uživala, pa time potaknuti i nekog drugog da si, eventualno priušti nešto slično ).
no, ponekad, valda jer mi je jezilk brži od pameti, ili iz nekog drugog samom sebi neobjašnjivog razloga pokleknem, ne mogu prešutit, pa ga piknem onak prvo kaj mi padne na pamet, spontano i nepromišljeno.
takva je bila i ta moja reakcija čim sam ugledala taj video, jer, sori, al meni to nije nimalo smiješno, a ljude koji uživaju sprdati sa životinjama na takav način jednostavno ne razumijem. naravno, to je samo moj problem, ali je i iskreno mišljenje koje sam imala izbor ili prokomentirati ili zadržati za sebe, a, jednom kada stisneš komentar izložen si svima, i to mi je ok, razumijem i prihvaćam.
ono što ne razumijem je potreba čovjeka koji ima drugačije stavove, razmišljanja i doživljaja od mene odovoriti mi:
" Ubij se! ",
jer, zakaj bih se ja trebala ubiti samo zato jer mi nije smiješno kaj netko ima potebu držati pesa u lavabou s krastavcima na očima snimati i keljiti na fejs, dok mu voda curi po tankoj opni koja mu štiti unutarnje organe, da ne velim kak mi sva ta šarada zgleda i polunamještena, fotošopirana, tak mi je sve skup još i više besmislenije, ono, s jedne strane čovjek koji, prema mom, možda nekome i ekstremnom mišljenju radi na granici zlostavljanja bespomoćnog bića, životinje koja je za ljubav svog hranitelja spremna napraviti i pretrpiti svakakve, pa i bizarne situacije, dok s druge strane postoje ljudi koji se bave smišljanjem nebuloznim aktivnostima kojima će skupljati što više lajkova, smajlića i šarenih sličica kojima će hrpa drugih, očito dokonih ljudi reagirati kao da je stavljanje životinje u neprirodan položaj nešto neopisivo zabavno i smiješno,
a, onda, kao vrhunac aspurda se nađe i jedan koji smatra da se osoba koja ne dijeli njihovo mišljenje i ne hihoće se tome, već iznese svoje osobno, drugačije mišljenje se treba ubiti,
jer, zašto, zaboga,
jedini razlog koji mi pada na pamet je da ne gledam više tu jad u kojem ni pes nemre više biti pes, već je postao predmetom šala i pošalica zato da bi onaj čovjek koji bi trebao brinuti za njegovu dobrobit, paziti, maziti ga i čuvati, umjesto toga ga izlaže nečemu na što on sam nije sposoban utjecati, jer je životinja koja je ovisna o tom čovjeku, a on sam ga još i naziva ljubimcem.
pa, baš me zanima da li bi svima njima bilo tako jako smiješno da se netko njihov, bespomoćan i ovisan stavlja u istu ili sličnu situaciju.
ono što sam naučila iz svega ovoga je da ljudima koji su spremni sprdati se sa životinjama na takav način ni govor mržnje prema drugim ljudima nije stran, što mi je i jedino logično u čitavoj priči.


- 19:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ljeto i baba

tada kad ljeto
dovoljno ostari
sve svoje mirise
školjkama ostavi
prišulja se starica
šarolikog lica
nebom preleti
jatom ptica
šumom prospe
zimnicu vjeverica
vilicu za salatu
zamijeni nam žlica
rakija se peče
iza susjednih žica
gljiva puna košarica
jesenskim bojama skica
to bablje ljeto klica
dok mu sjeverac
svo lišće ne posmica
šuškanjem fućka pjesmica
koja taman toliko traje
koliko im Baka Zima
ruku prijateljstva daje

- 12:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 27.10.2017.

preporuka za izlet

samo nekoliko kilometara od metropole u općini Draganić, blizu vrlo lijepo uređenog gradića Jastrebarsko koji se tak krasno razvija, navodno, zbog mladog, nadobudnog i sposobnog gradonačelnika koji je jedan od rijetkih ispio povuć sredstva iz EU-a, pa njima pokrenuo razne projekte koji ljudima omogućuju prospreritet, nalazi se jedno vrlo zgodno i maštovito osmišljeno izletište za djecu i obiteljske proslave ( preuzeto s YTB-a ), pomno, profesionalno, ali i iznimno toplo, gostoljubivo, s vidljivim uloženim trudom, elanom i pozitivnom energijom koja je vidljiva na svakom koraku, bilo da se radi o predivno uređenom ružićnjaku oplemenjenim stolom i stolcima za odmor i relaksaciju uz šalicu čaja, fotografiranjem u kočiji, šetnjom i uživanjem u prirodnim ljepotama kojima je imanje okruženo ili razgledavanjem pomno s izrazito istančanim osjećajem za detalje interijera obnovljene stare vile gdje se možete i presvući u jednu od mnogobrojnih svećanih orginalnih baroknih, ali i oprava nekih različitih minulih vremena kada se potpuno drugačije živjelo, dok se ljubazno osoblje na svakom vašem koraku trudi zorno vam dočarati taj prestižni doživljaj, tako da se, zaista osjećate posebno, iako ste svjesni da vam svakog trena ta lažna kruna i može pasti s glave, pa sam si ja radije ukomponirala cvjetni vijenčić na već postojeću ikebanu, jer mi se baš takav nekak sviđao zajedno s bogatom krinolinom koju sam upotpunila i jednom bijelom lepezom ukrašenom taman dovoljno da se caklim izvana jednako kao iznutra.
naravno da sam zavirila u svaki kutak te bajkovite nastambe u kojoj bih bez problema mogla i voljela provesti puno više vremena od jednog popodneva, koliko sam imala na raspolaganju, ali i tih par sati bilo je dovoljno da se odmaknem od svih onih vreva i nedaća koje su me (do)čekale pri povratku u stvarnost.
sama ideja, kao i priča jednako je oduševila sve generacije, svaka na svoj način, i upravo je to čar koju to mjesto pruža, bilo da se odlučite odvesti obitelj na ručak i izlet u prirodi, proslavu nekog vam dragog važnog događaja, ili ste samo slučajno u prolazu odlučili stati i počinuti.
ono što me dodatno oduševilo jest briga o prekrasnim konjima koje su udomili, a time i spasili od sigurne propasti, tako da imate priliku i pozabaviti se njima, ako ništa drugo malo ih podragati ili podmititi kojom kockom šećera, jabukom ili mrkvom, kao i znatiželjnim kozama koje možete nahraniti, popričati malo s psima ili biti ljubomorni na jednu jako lijenu mačku koja spava na sigurnom u visećoj košari ne obazirući se previše na gungulu koja se dešava oko nje.
sve u svemu, preporuka za velike i male, najbolje u kombinaciji, čisto da se malo odmaknete od svakodnevice, naravno, ako si želite dozvoliti postati princeza, grof, vitez ili contessa barem na jedan dan.
na povratku svakako prošetajte uz jezero u parku gdje se nalazi i dvorac Erdody u Jastrebarskom koji, nažalost propada, ali tom pričom nisam si uspjela pokvariti sveukupni doživljaj, te se vratila u stvarnost prepuna dojmova, osvježena i bogatija za još jedno divno iskustvo, ono koje kao uspomena ostaje pohranjeno tamo gdje mi ga nitko i ništa ne može oduzeti ili pokvariti.



nježnoplava

Oznake: kateorija lijepih uspomena

- 01:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 20.10.2017.

munšajn

u susjedovom je dvorištu veselo,
peče se rakija
u dva velka kotla,
najava je to
završetka
ovog babljeg ljeta
i početka
dugog,
hladnog
i sivog
mjeseca Studenog.
ničeg šajni
meni u tome nema.
samo ledena prognoza
hrapavih ruku,
ispucalih usnica,
prhuvatog lica,
osvjetljenih ulica,
lakših košarica,
tanjih lisnica,
promočenih tenisica,
potrebnih termosica,
futranih hudica ,
masnih kremica
i vrućih juhica.
u susjedovom dvorištu društvo se veseli,
rakija je pečena,
e, pa, onda
Živjeli!
sretni, zdravi i debeli bili,
svi skupa Zimu preživjeli.

- 00:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.10.2017.

jesenska večera

domaći fuži u šugu od ostataka oplemenjenih gljivama i začinima

pola glavice srednje velikog luka ( ostalog od ručka )
dve i pol mrkve
tri češnja češnjaka
korijen peršina s prstohvatom zelenja
pola korabice
komad celera ( preostalog od juhe )
listovi poriluka

sve skupa zblendano u multipraktiku baciti na dublju tavu s malo masnoće po želji i ukusu,
posoliti, začiniti, ja sam stavila kurkumu u malo kajenskog papra, lovorov list i grančicu ružmarina, čisto da me sjeti na taj miris minule ljetne topline i bezbrižnosti,
dodati mrvu vode, tek tolko da pokupi preostalo povrće sa stjenka posude za blendanje,
dinstati na umjernoj vatri dok se smjesa ne stopi u jednoličan temeljac
na koji se dodaje sve ono što je ostalo od ručka,
ovaj put bilo je to kuhano bijelo pileće meso narezano na sitno,
podlijevano ostatkom guste krem juhe od povrća
i na kraju dodan komad poriluka narezan na kolutiće,
te oplemenjeno lijepim friškim mesnatim širtaki gljivama,
iako i vrganji ili bukovače bi se jednako uklopile, ove sam dobila.

fuže skuhati u slanoj vodi aldente, procijediti, pa umješati u tavu,
sve skupa sljubiti s domaćim vrhnjem, ne onim za kuhanjem, nego pravog,
pa prije serviranja poškropiti s malinovim uljem i posipati naribanim parmezanom.


povrtna krem juha

svo povrće koje imate, a potrebno ga je potrošiti skuhati u hladnoj posoljenoj vodi,
ovaj put bilo je to: luk, češnjak, celer, mrkva, korijen peršina, korabica, par cvetova karfiola, komad tikve, poriluk i dva krumpira. kada povrće dovoljno omekša zmiksati ga štapnim mikserom. začiniti po želji i ukusu.
moje dijete tu juhu voli jesti s rižom koja je skuhana posebno, ali može se ukuhati bilo što, kao što je proso, zobene pahuljice, ječam, rezanci, a meni je fora prepeči kockice starog kruha na maslinovom ulju, i volim si unutra staviti žlicu domaćeg vrhnja. moj muž takve juhe obavezno posipava naribanom parmezanom, ja se na to još navikavam, ali nije loše, jer, kako ja u sve trpam vrhnje, on trpa parmezan.
takva juha je izdašna u ove prohladne dane, malo je drugačija od uobičajenih pilećih ili goveđih juhica koje smo navikli jesti kao djeca, pruža sve nutritivno bogate sastojke koje virozom nervozno dijete nije oduševljeno pojesti pojedinačno i obrok je koji može funkcionirati i kao juha i kao temeljac za neko novo jelo drugi dan, kao što su ovi fuži zbrzani za večeru, uz salatu od rikole i paradajza pružili su sasvim pristojan obrok koji je mogao biti i rižoto ako nemate domaće fuže.

za desert, jer što može bolje ukloniti depru kišnog dana koji je započeo zaljevanjem jureće auta čim sam izašla iz dvorišta, tako da mi se ta vlaga i u kosti uvukla, ako ne palačinke s novim izumom: kremom od tučenog slatkog vrhnja u koje sam umiješala žlica do dvije linolade, nutelle ili kojeg drugog namaza, a za nešto hrabrije i druačijih afiniteta okusnih pupoljaka: friški sir, vrhnje i pekmez od kupina, po mogućnosti zapečeno u pečnici, naravno s vrhnjem.

ko zna kaj bi gospon Špiček imal za (na)dodat, baš me zanima.

sutra oblaćimo jabuke u šlafruk

Oznake: umjesto problema koji me more

- 02:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 03.10.2017.

zadnja želja

kad me protvoriš
u pepel
samo me,
pliz,
nemoj držati
zatvorenu
u kamene niše,
radije bih
da od mene
naprave sapun
protiv mrlja,
nego da stojim
u keramičkoj posudi
s koje se prašina briše.
prospi me
po livadi
poljskog cvijeća
tamo gdje zuje pčele,
lete bubamare,
"u hladovini novine
čitaju krave. "
ili polju lavande,
tamo fino miriši,
nije tmurno
ni kada kiši.
ne želim grob
koji moraš obilaziti
na točno određen datum,
čistiti i uređivati
s cipelama u mulju.
za moju dušu
dovoljna je samo
jedna obična svijeća
u prozoru verande
onu večer
kada zaboraviš
kupiti žarulju.

- 17:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #