Samo Durica

jesenska večera

domaći fuži u šugu od ostataka oplemenjenih gljivama i začinima

pola glavice srednje velikog luka ( ostalog od ručka )
dve i pol mrkve
tri češnja češnjaka
korijen peršina s prstohvatom zelenja
pola korabice
komad celera ( preostalog od juhe )
listovi poriluka

sve skupa zblendano u multipraktiku baciti na dublju tavu s malo masnoće po želji i ukusu,
posoliti, začiniti, ja sam stavila kurkumu u malo kajenskog papra, lovorov list i grančicu ružmarina, čisto da me sjeti na taj miris minule ljetne topline i bezbrižnosti,
dodati mrvu vode, tek tolko da pokupi preostalo povrće sa stjenka posude za blendanje,
dinstati na umjernoj vatri dok se smjesa ne stopi u jednoličan temeljac
na koji se dodaje sve ono što je ostalo od ručka,
ovaj put bilo je to kuhano bijelo pileće meso narezano na sitno,
podlijevano ostatkom guste krem juhe od povrća
i na kraju dodan komad poriluka narezan na kolutiće,
te oplemenjeno lijepim friškim mesnatim širtaki gljivama,
iako i vrganji ili bukovače bi se jednako uklopile, ove sam dobila.

fuže skuhati u slanoj vodi aldente, procijediti, pa umješati u tavu,
sve skupa sljubiti s domaćim vrhnjem, ne onim za kuhanjem, nego pravog,
pa prije serviranja poškropiti s malinovim uljem i posipati naribanim parmezanom.


povrtna krem juha

svo povrće koje imate, a potrebno ga je potrošiti skuhati u hladnoj posoljenoj vodi,
ovaj put bilo je to: luk, češnjak, celer, mrkva, korijen peršina, korabica, par cvetova karfiola, komad tikve, poriluk i dva krumpira. kada povrće dovoljno omekša zmiksati ga štapnim mikserom. začiniti po želji i ukusu.
moje dijete tu juhu voli jesti s rižom koja je skuhana posebno, ali može se ukuhati bilo što, kao što je proso, zobene pahuljice, ječam, rezanci, a meni je fora prepeči kockice starog kruha na maslinovom ulju, i volim si unutra staviti žlicu domaćeg vrhnja. moj muž takve juhe obavezno posipava naribanom parmezanom, ja se na to još navikavam, ali nije loše, jer, kako ja u sve trpam vrhnje, on trpa parmezan.
takva juha je izdašna u ove prohladne dane, malo je drugačija od uobičajenih pilećih ili goveđih juhica koje smo navikli jesti kao djeca, pruža sve nutritivno bogate sastojke koje virozom nervozno dijete nije oduševljeno pojesti pojedinačno i obrok je koji može funkcionirati i kao juha i kao temeljac za neko novo jelo drugi dan, kao što su ovi fuži zbrzani za večeru, uz salatu od rikole i paradajza pružili su sasvim pristojan obrok koji je mogao biti i rižoto ako nemate domaće fuže.

za desert, jer što može bolje ukloniti depru kišnog dana koji je započeo zaljevanjem jureće auta čim sam izašla iz dvorišta, tako da mi se ta vlaga i u kosti uvukla, ako ne palačinke s novim izumom: kremom od tučenog slatkog vrhnja u koje sam umiješala žlica do dvije linolade, nutelle ili kojeg drugog namaza, a za nešto hrabrije i druačijih afiniteta okusnih pupoljaka: friški sir, vrhnje i pekmez od kupina, po mogućnosti zapečeno u pečnici, naravno s vrhnjem.

ko zna kaj bi gospon Špiček imal za (na)dodat, baš me zanima.

sutra oblaćimo jabuke u šlafruk

Oznake: umjesto problema koji me more